Gž-325/2021-2

 

 

 

 

    Republika Hrvatska                                                                                      

Županijski sud u Šibeniku                                                                                     Gž-325/2021-2

 

                                                       

                           

  R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

             

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Ordani Labura, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. M. J. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika O. b. d.d., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u O. d. Ž. i P. u Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4133/2019 od 7. prosinca 2020. godine, dana 8. travnja 2021. godine,

 

 

r i j e š i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4133/2019 od 7. prosinca 2020. godine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskim rješenjem prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je određeno da će se postupak nastaviti kad se završi postupak pred Sudom Europske unije o zahtjevu Vrhovnog suda Republike Hrvatske za prethodnu odluku koji je zaveden pod brojem C-474/20 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak (točka II. izreke).

              2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je izjavio tuženik uvodno zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine, uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu članka 213. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP/13) i članka 215. stavak 3. ZPP/13 odredio prekid postupka jer je zaključio da odluka suda u ovoj pravnoj stvari ovisi, među ostalim, i o pravnom pitanju o kojem odlučuje Sud Europske unije u predmetu C-474/20, a kojom odlukom će sud biti vezan neovisno o tome kada je potrošač podnio tužbu.

              6. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno postupio kada je odredio prekid postupka primjenom odredbe članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP/13 kako to osnovano navodi žalitelj.

              6.1.Naime, prema odredbi članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP/13 sud će prekid postupka odrediti ako je sam odlučio da ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).

              6.2. Prema članku 12. stavak 1. ZPP/13 kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tome pitanju još nije donio odluku sud ili neko drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje) sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno.

6.3. Dakle, da bi se odredio prekid postupka primjenom odredbe članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP/13, kako je to učinio prvostupanjski sud, potrebno je da se radi o odluci suda da sam ne rješava pitanje pravne prirode - postoji li neko pravo ili pravni odnos, što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj jer pitanja sadržana u zahtjevu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1042/2017 za tumačenje Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, upućenom Sudu Europske unije koji zahtjev je zaveden pod brojem C-474/20, nisu pitanja o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa (prethodno pitanje) već o primjeni materijalnog prava.

7. Međutim, odluka prvostupanjskog suda o prekidu postupka pravilna je iz drugih razloga.

7.1.Naime, odredbom članka 213. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP/19), propisano je da sud može odrediti prekid postupka - ako je zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovora Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije već podnesen u drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva.

7.2. Navedena odredba sadržana je u članku 41. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ 70/19, dalje: ZID ZPP), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. godine, te je odredbom članka 117. stavak 1. ZID ZPP propisano da se ona ne primjenjuje u postupcima koji su pokrenuti prije njegova stupanja na snagu, niti je u odnosu na predmetnu situaciju predviđena iznimka kao u članku 117. stavcima 2., 3. i 4. ZID ZPP.

7.3. U ovom predmetu postupak je započeo podnošenjem tužbe 4. lipnja 2019. godine, dakle, prije stupanja na snagu ZID ZPP.

7.4.Međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) od 1. ožujka 2021. godine, glede primjene navedenih odredbi prihvaćen je zaključak koji glasi:

„Prijelazna i završna odredba čl. 117. st. 1. ZID ZPP/19 ne odnosi se na novelu iz čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP, pa sud može odrediti prekid postupka primjenom čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP odmah na sve postupke u tijeku, neovisno o tome kada su pokrenuti.“ 

7.5. Stoga, kraj činjenice da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 30. rujna 2020. godine podnio Sudu Europske unije zahtjev br. Rev-1042/2017 za tumačenje Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koji zahtjev je zaveden pod brojem C-474/20, da je predmet revizijskog postupka br. Rev-1042/2017 Vrhovnog suda Republike Hrvatske zahtjev potrošača za isplatu nakon što je, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/15), među strankama zaključen dodatak ugovora o kreditu kao i da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev potrošača za isplatu temeljen na sličnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u spomenutom revizijskom postupku, to prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda odluka u ovom parničnom postupku ovisi o rješenju predmetnog zahtjeva za prethodnu odluku, odnosno o tumačenju Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, radi čega su ispunjeni uvjeti za prekid predmetnog postupka temeljem odredbe članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP/19.

8. Iz tih je razloga oduka prvostupanjskog suda o prekidu predmetnog parničnog postupka pravilna, radi čega je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i riješiti kao pod točkom I. izreke (članak 380. točka 2. ZPP/19).

9. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP/19. Budući da je žalba odbijena, valjalo je odbiti i zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka, zbog čega je riješeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

             

 

U Šibeniku, 8. travnja 2021. godine

 

 

                                                                                                                                                   S U D A C

 

Ordana Labura, v.r.