1

Poslovni broj: Gž-773/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

                                                       

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici Ž. K.-T., odvjetnici iz V., protiv tuženika A. d.o.o. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G., H. M. iz B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn-92/2020-9 od 22. siječnja 2021., 8. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn-92/2020-9 od 22. siječnja 2021.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška te zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

                           

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem u stavku 1. izreke odbačena je tužba tužitelja, dok je stavkom 2. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i pobijano rješenje potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, koju tužitelj navodi u žalbi, a na koju ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj obrazlaže navodima da je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sebi i razlozima te da postoji niz proturječnosti između sadržaja spisa i zapisnika u odnosu na pobijano rješenje, što bi upućivalo da tužitelj ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Međutim, nije ostvarena ni ova bitna procesna povreda, jer suprotno žalbenim navodima izreka rješenja je razumljiva, rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu te tijekom postupka koji je prvostupanjski sud pravilno opisao, a razlozi rješenja zbog kojih je sud odbacio tužbu su jasni, te rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

 

Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primijene materijalnog prava, budući da je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 81. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine"  broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 – dalje ZFPPN) te odredbe čl. 282. ZPP-a donio pobijano rješenje o odbačaju tužbe tužitelja. 

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:     

 

-                      da je tužitelj 27. srpnja 2011. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o proizvodnji duhana za 2008., temeljem kojega se je obvezao osigurati duhan te plaćati premiju u ime i za račun tužitelja; da je tuženik osigurao proizvodnju duhana policom osiguranja imovine kod J. o. d.d., P. O.; da su nasadi duhana uništeni, da je tužitelju isplaćen iznos naknade štete temeljem navedene police koji nije u cijelosti pokrio nastalu štetu te da stoga tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od 40.000,00 kn sa zateznom kamatom,

 

-                      da je rješenjem suda broj P-28/12-6 od 14. veljače 2012. utvrđen prekid postupka do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-612/09 u kojem postupku ovdje tuženik, kao tužitelj protiv J. o. d.d. traži isplatu iznosa po polici osiguranja,

 

-                      da je navedeni parnični postupak pravomoćno završen donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH od 9. lipnja 2020. nakon čega je tužitelj predložio nastavak postupka, te je sud rješenjem broj PuP-110/2020-5 od 6. listopada 2020. odredio nastavak postupka,

 

-                      da je u nastavku postupka tuženik naveo da je rješenjem Financijske agencije od 10. rujna 2013. nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe; da su vjerovnici tuženika sukladno odredbama ZFPPN pozvani u roku od 30 dana od objave oglasa prijaviti svoje potraživanje nagodbenom vijeću; da tužitelj u određenom roku nije prijavio predmetnu tražbinu u postupku predstečajne nagodbe; da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St Pn-18/2014-6 od 30. travnja 2014. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe, koje rješenje je postalo pravomoćno.

 

Sud utvrđuje da među vjerovnicima predstečajne nagodbe nema tužitelja. Zaključuje da predmetna novčana tražbina nije prioritetna tražbina u smislu odredbe čl. 3. toč. 13. ZFPPN dok primjenom odredbe čl. 81. st. 3. istog Zakona zaključuje da se protekom roka za prijavu potraživanja u tome postupku (predstečajne nagodbe) više ne može pokrenuti niti nastaviti voditi parnčni postupak za utvrđenje odnosno ostvarenje predmetne novčane tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe. Stoga primjenom citirane zakonske odredbe te odredbe čl. 282. ZPP-a odbacuje tužbu tužitelja dok o naknadi parničnog troška odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Sva opisana činjenična utvrđenja te pravne zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Tužitelj u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 3.  toč. 3. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je sud dopustio raspolaganje tuženiku koje je protivno pravilima javnog morala što da je posljedično dovelo do upitnosti moralnosti pobijanog rješenja dodajući da je tuženik svoju tražbinu naplatio od A. o. d.d. po polici osiguranja koja se odnosila na predmetnu štetu te da je takvo postupanje u protivnosti s prisilnim propisima i moralom društva.

 

Opisani žalbeni razlog nije osnovan jer se ne radi o raspolaganju tuženika iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, budući da je tuženik dopušteno pozivom na odredbu čl. 81. st. 3. ZFPPN u okolnostima konkretnog slučaja, kada je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru od 30. travnja 2014. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe između tuženika kao dužnika i njegovih vjerovnik, a među kojim vjerovnicima nije tužitelj osnovano prigovorio da tužitelj više nema procesnu legitimaciju za vođenje ovog postupka, te da sud primjenom citirane zakonske odredbe tužbu tužitelja treba odbaciti.  

 

Tužitelj daljnjim sadržajem žalbe ukazuje na odredbu čl. 81. st. 2. ZFPPN te navodi da kako je ovaj parnični postupak pokrenut prije otvaranja postupka predstačjne nagodbe da je postojala mogućnost da sud sukladno odredbi čl. 70. st. 1. tog Zakona na prijedlog tuženika nakon objave rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe prekine ovaj parnični postupak, a kako da tuženik nije nikada podnio takav prijedlog smatra da je i zbog toga pobijano rješenje nezakonito.

 

Okolnost da tuženik tijekom postupka, nakon što je rješenjem Financijske agencije od 10. rujna 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe, nije predložio prekid ovog parničnog postupka nema utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, budući da je uprav tužitelj, kao vjerovnik tuženika bio dužan sukladno objavljenom oglasu u roku od 30 dana prijaviti predmetnu novčanu tražbinu nagodbenom vijeću. Dakle, radi se o zakonskoj obvezi tužitelja kao vjerovnika, a prema stanju u spisu nije sporno da tužitelj predmetnu novčanu tražbinu nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe. U takvim okolnostima, tužitelj ne može zbog propuštanja svoje zakonske obveze u prijavi predmetne novčane tražbine u postupku predstečajne nagodbe osnovano osporavati zakonitost  pobijanog rješenja.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz odredbe čl. 81. st. 3. ZFPPN.

 

Naime, odredbom čl. 81. st. 1. ZFPPN propisano je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci).

 

Nadalje, stavkom 2. istog članka je propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. tog Zakona.

 

Nadalje, stavkom 3. istog članka propisano je da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

 

Sukladno citiranim zakonskim odredbama za zaključiti je da vjerovnik koji pravovremeno nije svoje potraživanje prema dužniku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku više ne može ne samo pokrenuti već niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenje odnosno ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe.

 

Identično pravno shvaćanje zauzeto je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-X-256/2018-3 od 30. svibnja 2018., koje je donijeto o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene materijalnog prava, te stoga obvezuje sve sudove.

 

Zbog toga, žalbeni navodi tužitelja o suprotnom nisu osnovani, te je sud pravilno u primjeni odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a odbacio tužbu tužitelja.               

Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

Ocijenjeno je da podnošenje odgovora tuženika na žalbu tužitelja nije bilo potrebno za vođenje parnice pa je stoga zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan (čl. 155. ZPP-a.)

 

 

U Rijeci 8. travnja 2021.

 

 

Sudac

Duško Abramović