1                          Poslovni broj Gž Ovr-81/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

             

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-81/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. L. iz M. L., OIB: ..., zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. K. i M. M. J. iz M. L., protiv ovršenika D. Č. iz M. L., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. S., odvjetnici iz M. L., te treće osobe I. N. Š. iz M. L., OIB: ..., radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 84 Ovr-2725/15-36 od 17. listopada 2019., 8. travnja 2021., 

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 84 Ovr-2725/15-36 od 17. listopada 2019.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijeni su prijedlozi ovršenika za obustavu i odgodu ovrhe kao neosnovani.

 

              Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz svih zakonom propisanih razloga.

 

              Prije svega navodi da je rješenje nerazumljivo, nema razloga o odlučnim prigovorima ovršenika, da je ovrhu nemoguće provesti. Ustraje kod tvrdnje da se ovrha ne može provesti jer nekretnina nije u posjedu ovršenika već treće osoba kojoj je ovršenik predao posjed na temelju kupoprodajnog ugovora i koja je uknjižena u zemljišnim knjigama i promijenjena je brava na ulaznim vratima u predmetnu garažu. Ukazuje na zapisnik i iskaz kupca iz kojeg jasno proizlazi da je kupac bio u dobroj vjeri prilikom kupnje i da tužitelj nije imao posjed niti vlasništvo prijepora. Tvrdi da je rješenje o smetanju posjeda postalo pravomoćno 9. studenog 2012. i to isključivo zbog propusta dostave rješenja ovršeniku, a zbog čega ovršenik na isto nije podnio žalbu. Smatra da ima opravdan razlog za tražiti odgodu ovrhe do donošenja odluke o pravu vlasništva jer prema općem načelu vlasnička parnica bitinija je od posjedovne.  

 

              Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. 

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje OZ) na koji sadržano ukazuje žalba jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je rješenje moguće ispitati.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a, a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.   

 

              U obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja navodi da nije ispunjena pretpostavka za obustavu ovrhe pozivom na odredbu iz čl. 72. OZ-a jer parnični postupka na koji se poziva ovršenik je još uvijek u tijeku, odnosno nije pravomoćno okončan, ovršna isprava nije pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili na drugi način određeno da je bez učinka niti je potvrda ovršnosti ukinuta. Stoga imajući u vidu navedeno i da je rješenje o ovrsi u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja nekretnine k.č.br. ..., k.o. ... pravomoćno i ovršno, odbija prijedlog za obustavu ovrhe.

 

U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe navodi da ovršenik nije dokazao svoju tešku materijalnu situaciju posebice činjenicu da bi uslijed takve materijalne situacije pretrpio veliku i teško nadoknadivu štetu. Slijedom navedenog odbija i prijedlog za odgodu ovrhe.

 

Žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju pravilnog pobijanog rješenja.

 

U predmetnom postupku ovrha se provodi na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-284/2012 od 9. studenog 2012., radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja te radi naknade parničnog troška.

 

Ovršna isprava "potječe" iz parničnog postupka koji se vodio radi smetanja posjeda, a posjed je faktičko stanje zaštićeno pravo i uživa sudsku zaštitu sve dok o samom pravu nije odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom (presudom).

 

Iz predmetnog spisa proizlazi da je treća osoba I. N. Š. kao tužiteljica protiv ovrhovoditelja G. L. i ovršenika D. Č., kao tuženika pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim tvrdeći da je 3. kolovoza 2012. zaključila ugovor o kupoprodaji nekretnine u obliku javnobilježničkog akta broj OU-..., s tim da je predmet ugovora upravo nekretnina koja je predmet ovrhe k.č.br. ..., gradilište od 21 m2, upisan u z.k. ul. broj ... k.o. ... i da je istog dana uvedena u posjed garaže koja nije upisana u zemljišnu knjigu, ali je upravo ta garaža predmet ugovora.

 

Stoga, obzirom da je treća osoba podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim, u vezi čega nije pravomoćno presuđeno, odnosno ovrha nije proglašena nedopuštenom, ovršna isprava nije pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljana izvan snage ili na koji drugi način određeno da je bez učinka, odnosno potvrda ovršnosti nije ukinuta niti je ovrha nemoguća, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 72. OZ-a za obustavu ovrhe s obzirom da je rješenje o ovrsi u dijelu koje se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja pravomoćno i ovršno. Ovo tim više što je ranije posjedovno stanje uspostavljeno 24. veljače 2020.

 

Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a zaključio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, koja pretpostavka mora biti kumulativno ispunjena da bi sud mogao udovoljiti prijedlogu za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika protiv kojeg (i ovrhovoditelja) je treća osoba pokrenula parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Ovršenik nije u prijedlogu, a niti u žalbi naveo da njemu prijeti ikakva šteta. Ovrha je određena na temelju ovršene isprave kojom je ovršeniku naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, što je utvrđeno kao čin smetanja posjeda.

 

Prema mišljenju ovog suda ovršenik nije pružio ni jedan dokaz na okolnost da bi u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, bio u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja.          

 

              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

                              

 

U Rijeci 8. travnja 2021.

 

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara