Poslovni broj Gž Ovr-704/2019-4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-704/2019-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & s. b. d.d.,R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. V. odvjetniku u S.,  protiv ovršenika A. M. iz M., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2577/18 od 29. siječnja 2019., 8. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba ovršenika, kao neosnovana te se potvrđuje  rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2577/18 od 29. siječnja 2019.,  osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11.  Ovršnog  zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14.,55/16. , 73/17. i 131/20.).

 

II.Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, na temelju javnobilježničke isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 25. veljače 2011., solemniziranog 20. travnja 2011.  kod javnog bilježnika M. I. iz S. pod brojem ..., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 25.392,71 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, iznosu od 8.340,70 kn, iznosu od 15.372,85 kn i iznosu od 145,17 kn te troškova ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, određena je ovrha na nekretninama ovršenika k.č. ..., oranica, površine 246 m2 i ...., oranica, površine 475 m2, K.O. .... Troškovi ovrhovoditelja odmjereni su u iznosu od 2.092,51 kn.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik, zbog  bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i odbaci prijedlog za ovrhu, odnosno uputi ovršenika u parnicu.

 

Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbacivanje žalbe, podredno odbijanje, uz naknadu troškova odgovora na žalbu ovrhovoditelju.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ovršenik se sadržajem žalbe neosnovano poziva na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje:ZPP ) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog  zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14.,55/16. , 73/17. i 131/20., dalje: OZ), s obzirom da u skladu s čl. 41. st. 4. OZ-a sud nije bio dužan obrazložiti rješenje i mogao je isto izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu, s time da je u skladu sa st. 1 istoga članka u tom prijedlogu odnosno rješenju naznačena ovršna isprava na temelju koje se traži ovrha, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

 

U odnosu na žalbene navode kojima ovršenik dovodi u pitanje valjanost punomoći za zastupanje ovrhovoditelja, valja odgovoriti da takvim navodima ovršenik upućuje na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju se međutim u smislu  st. 3. istoga članka nije ovlašten pozivati, budući da se na tu procesnu povredu može pozivati samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na temelju čl. 50. st. 5. OZ-a na ostale bitne procesne povrede propisane čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

 

Također, prijedlog za ovrhu i ovršni zahtjev sadrže sve podatke iz čl. 39. st.1. i 3. OZ-a pa suprotno žalbenim navodima nije bilo razloga za odbacivanje prijedloga. Pri tome, označavanje vrijednosti ovrhe nije nužno za urednost prijedloga u smislu navedene zakonske odredbe kako to tvrdi ovršenik, s time da je u konkretnom slučaju ista i označena u prijedlogu za ovrhu.

 

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje o ovrsi na temelju predmetnog Sporazuma,  jer isti u smislu čl. 23. toč.5. u svezi s čl. 28. st. 1. i čl. 36. st. 5. OZ-a, s obzirom na izdanu potvrdu o ovršnosti od strane javnog bilježnika, predstavlja ovršnu javnobilježničku ispravu, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a na koji se sadržajem žalbe poziva ovršenik.

 

Pri tome, suprotno žalbenim navodima, predmetni sporazum kao ovršna isprava podoban je za ovrhu u smislu čl. 29. st. 1. OZ-a, s obzirom da je u istome naznačen vjerovnik (ovdje ovrhovoditelj), dužnik (ovdje ovršenik) te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze (novčana obveza povrata kredita u iznosu protuvrijednosti 11.500,00 EUR sa pripadajućim kamatama, sa rokom vraćanja od 60 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu, odnosno sa dospijećem u skladu s čl. 13. Ugovora o dugoročnom kreditu broj ....

 

Također, suprotno žalbenim navodima, u skladu s čl. 36. st. 1. i 5. OZ-a uz prijedlog za ovrhu podnesen je izvornik predmetnog sporazuma kao ovršne isprave sa potvrdom o ovršnosti izdanom od strane javnog bilježnika sa danom 22. ožujka 2017. pa nije bilo razloga za odbacivanje prijedloga. Žalbeni navodi kojima ovršenik dovodi u pitanje valjanost potvrde o ovršnosti nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, budući da iz stanja spisa, a s obzirom na priloženi izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 21. ožujka 2017. koji u smislu čl. 1.4. predmetnog Sporazuma predstavlja relevantan dokaz o visini i dospijeću tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku) proizlazi da su bili ispunjeni uvjeti za davanje javnobilježničke potvrde o ovršnosti, pa nije bilo razloga za njezino ukidanje u smislu čl. 36. st. 5. OZ-a, a niti ovršenik ne tvrdi da je podnio zahtjev za ukidanje potvrde o ovršnosti sukladno st. 6. istoga članka.

 

Nadalje, ovršenik se žalbom neosnovano poziva na posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini iz čl. 80.b. st. 2. i 3. OZ-a. to iz razloga jer u smislu čl.77.OZ-a nije ovlašten isticati takav prigovor s obzirom da je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla-predmetnog Sporazuma sklopljenog s ovršenikom stekao založno pravo na predmetnim nekretninama radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje traži u ovom postupku. Pri tome, nisu osnovane tvrdnje ovršenika kako su predmetom ovrhe nekretnine različite od onih na kojima je zasnovano založno pravo, jer je iz predmetnog Sporazuma (čl.2.1.), priloženog izvatka iz zemljišne knjige (list 12-14 spisa) te  povijesnog izvatka iz zemljišne knjige od 30. siječnja 2020. razvidno da su nekretnine koje su predmetom ovrhe istovjetne onima na kojima je Sporazumom zasnovano založno pravo, s time da su u Sporazumu te nekretnine navedene prema podacima iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za K.O. ..., dok su u prijedlogu za ovrhu odnosno rješenju o ovrsi označene prema još uvijek važećem stanju zemljišne knjige, budući da postupak preoblikovanja još nije konačno riješen.

 

U odnosu na žalbene navode kojima se ovršenik poziva na ispunjenje i zastaru tražbine, valja odgovoriti da isti predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a, o kojima ne odlučuje drugostupanjski sud, već u odnosu na te razloge primjenom čl. 52. st. 1. OZ-a postupa prvostupanjski sud, kako je to prema stanju spisa i učinjeno zaključkom od 14. ožujka 2019..

 

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 14. st. 4. OZ-a, pri čemu je trošak ovrhovoditelja ispravno odmjeren u skladu s čl. 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

 

              Iz navedenih razloga valjalo je na temelju čl.380. toč.2. ZPP-a, u svezi s čl.21. st.1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, odlučiti kao u točci I. izreke.

 

              Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ukazuje se neosnovanima, budući da se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke.

 

             

U Rijeci 8. travnja 2021.

 

Sutkinja

 

Ingrid Bučković