Poslovni broj: Gž R-252/2021-2

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Denis Pancirov Parcen, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz Z., OIB: ... zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & Č. d.o.o. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2262/2019-31 od 21. siječnja 2021. dana 7. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača Republike Hrvatske kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2262/2019-31 od 21. siječnja 2021., u točki I. njene izreke osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate koja teče na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđeni iznos i u tom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

 

II. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2262/2019-31 od 21. siječnja 2021. u točki II. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku Bolnici, Z., OIB: ... da tužitelju M. F. iz Z., OIB: ... u roku od 15 dana isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 4.891,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom

 

- na iznos od 138,64 kn od dana 16. studenog 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,66 kn od dana 16. prosinca 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 138,64 kn od dana 16. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 289,92 kn od dana 16. veljače 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,96 kn od dana 16. travnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 145,56 kn od dana 16. svibnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 152,52 kn od dana 16. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 291,12 kn od dana 16. srpnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,09 kn od dana 16. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 152,52 kn od dana 16. rujna 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,25 kn od dana 16. studenog 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,33 kn od dana 16. prosinca 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 139,24 kn od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 152,52 kn od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,15 kn od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 146,20 kn od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 146,20 kn od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,72 kn od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 143,24 kn od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,76 kn od dana 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,06 kn od dana 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,68 kn od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 167,12 kn od dana 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 326,40 kn od dana 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 163,92 kn od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,64 kn od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 163,92 kn od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,62 kn od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 149,64 kn od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 208,14 kn od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 163,92 kn od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 154,12 kn od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,10 kn od dana 16. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 166,82 kn od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,00 kn od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate.

 

II Nalaže se tuženiku Bolnici, Z., OIB: ... da tužitelju M. F. iz Z., OIB: ... u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.418,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.406,25 kn odbija kao neosnovan.".

 

              2. Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju tuženik i umješač zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlažu da se žalba svakog od njih uvaži, prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

             

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              4. Žalbe nisu osnovane.

 

              5. S obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnoj pravnoj stvari u pitanju je spor male vrijednosti, normiran odredbama čl. 457. do 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP). S obzirom da vrijednost predmeta spora ne prelazi 10.000,00 kuna (čl.458.)

 

              6. Temeljem odredbe čl. 467. ZPP-a presuda u sporovima male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              7. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi obiju stranaka glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. t. 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne i valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

 

              8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće na ime stvarno odrađenih sati preko redovitog mjesečnog fonda radnih sati koji su nastali u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na dane od ponedjeljka do petka, dakle na ime prekovremenog rada, kao i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

              9. U postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika te da je u utuženom razdoblju radio kod istog, međutim i u žalbenom postupku ostalo je sporno pripada li tužitelju pravo na razliku plaće s osnova prekovremenog rada i manje obračuna te naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

 

              10. Čl. 90. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) navodi se da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu odnosno ugovorom o radu.

 

              11. Način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu određen je odredbama kolektivnog ugovora.

 

              12. Kolektivni ugovor za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" 143/13 u daljnjem dijelu teksta: KU143/13) i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" 29/18, u daljnjem dijelu teksta KU29/18) reguliraju plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čine umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. KU143/13 i čl. 45. KU29/18). Osnovna plaća djelatnika (čl. 51. KU143/13 i čl. 49. KU29/18) uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% a prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati. Navedeni dodaci međusobno se ne isključuju.

 

              13. U konkretnom slučaju tuženik je redoviti mjesečni fond sati utvrđivao suprotno od citiranih odredba kolektivnih ugovora iz kojih proizlazi da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati sa brojem radnih dana na nivou mjeseca, to znači da su blagdani i neradni dan isključeni iz tog umnoška. Naime, prema čl. 52. KU143/13 i čl. 50. KU29/18 sati odrađeni prema redovitom rasporedu i radnom vremenu na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, i na dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

14. Čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11, u daljnjem tekstu: Zakona o blagdanima) određeno je da se na dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

 

              15. U čl. 51. st. 9. i 10. KU143/13 odnosno 49. KU29/18 i 58. KU/05 jasno je određeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati i da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati.

 

              16. Imajući u vidu navedene odredbe KU-a kao i čl. 1. Zakona o blagdanima, koji je kongentni propis, iz kojeg proizlazi da blagdan nije radni dan, za zaključiti je da mjesečni fond radnih sati kod tuženika predstavlja umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa 8 sati.

 

              17. Stoga nije u pravu tuženik kada tvrdi da iz Zaključka 153. proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa 8 sati.

 

              18. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio i protumačio Zaključak broj 153. zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora. Naime, Zaključkom broj 153. proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati, a svi sati odrađeni izvan te satnice predstavljaju prekovremeni rad i tako trebaju biti plaćeni. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdane ili neradni dan evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada dulji od redovitog mjesečnog fonda sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, ako i pada u radni dan imaju pravo na naknadu plaće. Navedenim zaključkom stavljaju se izvan snage zaključci povjerenstva broj 24, 48 i 148.

 

19. S druge strane, Zakonom o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj regulirano je da su dani blagdana neradni dani, koji ne ulaze u mjesečni fond radnih sati budući da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana. Stoga nema mjesta primjeni Zaključka broj 153. zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora KU, budući da je kongentnom zakonskom odredbom propisano da su blagdani neradni dani, a neradni dani ne ulaze u mjesečni fond radnih sati.

 

              20. Što se tiče zahtjeva tužitelja da naknadu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za istaknuti je da je odredbom čl. 36. st. 2. KU143/13 i čl. 34. st. 2. KU29/18 propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćenom u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

 

              21. S obzirom da tuženik tužitelju nije obračunavao plaću i naknadu plaće u skladu s navedenim odredbama kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u tuženom periodu, a imajući u vidu provedeno financijsko vještačenje pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              22. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

              23. Naime, ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u odnosu na zatezne kamate na dosuđeni bruto iznos razlike plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, valja navesti da u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i odredbe čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 9/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek nakon same plaće.

 

              24. Slijedom toga žalbe tuženika i umješača koje pobijaju prvostupanjsku presudu o glavnoj stvari zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak trebalo je odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi a sve odredbom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti u dijelu kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate za bruto iznos razlike plaće odnosno na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak u tom dijelu odbiti kao neosnovan temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

 

              25. Trebalo je ujedno i potvrditi odluku o troškovima postupka temeljem članka 380. stavak 2. ZPP-a.

 

 

U Splitu 7. travnja 2021.