- 1 -              Revr 404/2017-6

 

 

 

 

 

Broj: Revr 404/2017-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz Z., L., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnica M. H., pravnica u sindikatu u Z., protiv tuženika Z. ... d.o.o., podružnica ... iz Z., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2135/16-2 od 8. studenoga 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-824/15-92 od 29. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e :

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom su odbijeni tužiteljevi zahtjevi za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelja od 11. listopada 2011. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te za isplatu naknade plaće u bruto iznosu od 299.763,92 kn sa zateznim kamatama i troškova postupka (t. I. izreke) i naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 70.000,00 kn (t. II. izreke).

 

2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da tužbene zahtjeve prihvati ili da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se ona odbije kao neosnovana i tužitelja obveže na naknadu troška sastava toga podneska.

 

4. U povodu revizije protiv drugostupanjske presude ovaj ju je sud ispitao u cijelosti, jer je tužitelj revizijom u cijelosti pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Neosnovano se tužitelj poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na drugostupanjsku presudu, obrazlažući kako ta presuda ne sadrži jasne razloge za odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Suprotno navedenom, obrazloženjem pobijane presude drugostupanjski je sud odgovorio na sve bitne tužiteljeve žalbene navode. To obrazloženje sadrži i jasne razloge kojima se obrazlaže zašto se prvostupanjska presuda može potvrditi na temelju ovlasti žalbenoga suda iz odredbe čl. 373.a ZPP, unatoč postojanju navedene bitne povrede odredaba postupka, ostvarene s obzirom na navode koji se tiču naziva tužiteljeva radnog mjesta. Za dodati je da se tužitelj, obrazlažući ovaj revizijski razlog, zapravo u većem dijelu revizije poziva na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, iznoseći protom vlastitu analizu dokaznog postupka. Tako tužitelj, zapravo, drugostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog (čl. 385. ZPP).

 

7. Pozivanjem na činjenice koje u postupku nisu utvrđene, uz iznošenje vlastite ocjene dokaza, te neargumentirano ukazivanje na nedosljednost i pristranost svjedoka saslušanih u postupku, tužitelj obrazlaže i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

 

8. Neosnovan je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP. Naime, presudom prvostupanjskog suda broj Pr-1611/09 od 28. rujna 2011. odlučeno je o nedopustivosti odluke o otkazu ugovora od 16. srpnja 2009. o redovitom otkazu zbog organizacijskog razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, pa kako je predmetnim nižestupanjskim presudama odlučeno o zahtjevu za utvrđenje nevaljanosti tuženikove odluke o redovnom otkazu zbog skrivljenog ponašanja od 11. listopada 2011., ne postoji objektivni identitet spora te ovdje ne radi o već presuđenoj stvari.

 

9. Stoga ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

10. Predmet ovoga spora zahtjevi su tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke od 11. listopada 2011. o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog njegovog skrivljenog ponašanja, za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i za isplatu naknade plaće. Spornom je odlukom tuženik kao poslodavac otkazao tužitelju ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.

 

11. Uzevši u obzir činjenice da je tužitelj kao tuženikov radnik, samoinicijativno, a da o tome nije obavijestio svoje nadređene, organizirao premještanje drvene kućice na tuženikovom objektu Jarunu na novoizgrađeni betonski plato, i to tako da je radnicima tuženika, kojima je rukovodio, naložio izgradnju betonskog platoa i potom premještanje kućice, što su oni i učinili, s tim da je tužitelj ranije s vlasnikom kućice dogovorio da kućicu ustupi tuženiku bez naknade, te analizirajući opis poslova tužiteljeva radnog mjesta „Voditelja objekta I“ i njegove odgovornosti i ovlaštenja, drugostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije postupao u skladu s ovlaštenjima svog radnog mjesta, obrazloživši i zašto se takav tužiteljev postupak ne može podvesti pod osiguranje resursa odnosno provedbu poboljšanja kvalitete na objektu, na što se poziva tužitelj, a što bi bilo u opisu njegovih poslova. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je takvim postupanjem tužitelj počinio povredu svoje radne obveze koja predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu, primjenom odredbe čl. 107. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09 i 61/11).

 

12. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, revizijski sud može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća, dok je prema st. 2. toga članka u tom slučaju revizijski sud dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

14. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se objaviti na internetskim stranicama.

 

15. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena.

 

16. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 7. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.