Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: 2 Gž-1014/2019-3
1
Republika Hrvatska Županijski sud u Dubrovniku Dubrovnik |
||
Poslovni broj: 2 Gž-1014/2019-3 |
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Z. J., OIB…..i 2. J. M., OIB…., oboje iz R., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i partneri, Pisarnica u B., protiv tuženika R. F. B.-G. eGen, R. A., OIB…., kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & Z. & B. B., sa sjedištem u Z., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja prava zaloga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-136/14-56 od 19. srpnja 2019., u sjednici održanoj 7. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-136/14-56 od 19. srpnja 2019.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno.
"1. Odbijaju se glavni i eventualni tužbeni zahtjevi 1. tužitelja J. Z. i 2. tužiteljice M. J. koji glase:
"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu br…. od dana 31. kolovoza 2011. godine, potvrđen kod javnog bilježnika strane S. T. iz V., dana 3.studenog 2011. godine, pod brojem …, sklopljen između R. F.-B. G. e G., A., OIB….., kao davatelja kredita i J. Z., R., 0IB…. i M. J., R., OIB….. kao korisnika kredita.
II. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu brisanje upisanog tereta temeljem Ugovora o kreditu….. od 31.8.2011. godine na nekretnini kčbr. 836/9, u naravi kuća sa 121 m2 i dvorište sa 437 m2, upisana u zk.ul. 3001 k.o. R. u vlasništvu tužitelja J. Z..
III. Danom donošenja ovo presude prestaju vrijediti sva osiguranja koja je tužitelj dao na ime osiguranja tražbine po Ugovoru o kreditu br. 219.006 od dana 31.8.2011.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, tekućim od dana donošenja presude Suda prvog stupnja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.",
"I. Utvrđuju se ništavim čl. A stav. 2., stav. 3. stav.4. Ugovora o kreditu br….od dana 31.kolovoza 2011. godine, potvrđen kod javnog bilježnika strane S. T. iz V., dana 3.studenog 2011. godine, pod brojem ….., sklopljen između R. F.-B. G. e G., A., OIB….., kao davatelja kredita i J. Z., R., OIB….i M. J., R., OIB: 37223245411…. kao korisnika kredita.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, tekućim od dana donošenja presude Suda prvog stupnja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe." i
"I. Poništava se Ugovor o kreditu br…..od dana 31. kolovoza 2011, potvrđen kod javnog bilježnika strane S. T. iz V., dana 3.studenog 2011. godine, pod brojem…, sklopljen između R. F.-B. G. e G., A., OIB…., kao davatelja kredita i J. Z., R., OIB….i M. J., R., OIB….kao korisnika kredita.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %.poena, tekućim od dana donošenja presude Suda prvog stupnja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe." kao neosnovani.
2. Tužitelj J. Z. OIB:….. i tužiteljica M. J.., OIB….., dužni su solidarno naknaditi tuženiku R. F. B.-G. eGen, OIB……. parnični trošak u iznosu od 45.115,63 kuna, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude 19. srpnja 2019. pa do isplate, u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude tužitelji su izjavili žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, ili podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Tuženik je odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Tužitelji, kao korisnici, su sklopili s tuženikom, kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu slobodan EUR – račun broj….. koji je sklopljen na njemačkom jeziku, a preveden je na hrvatski jezik, kojim davatelj kredita daje korisnicima kredita kredit u iznosu od 64.ooo eura s kreditnim razdobljem do 30. rujna 2031., s kamatom 6,75% godišnje vezano za prosjek SMR-emitenata i 3-mjesečni EURIBOR od središnjeg mjeseca posljednjeg tromjesečja s dodatkom od 4,5% apsolutno, a navedeno je da usklađenje slijedi tromjesečno putem povišenja ili sniženja, prvi puta 1. siječnja 2012., (referentni dan za indikator 30. kolovoza 2011.). Otplata je ugovorena u 240 mjesečnih paušalnih obroka, svakog zadnjeg dana u mjesecu, počevši od 31. listopada 2011. u iznosu od 496,22 eura, a kao ukupan iznosa za platiti naveden je iznos od 132.506,28 eura, s tim da je efektivna kamatna stopa 7,5 %. U svrhu osiguranja kredita ugovoreno je između ostalog založno pravo na iznos od 64.000 eura zajedno sa 6,7 % kamata, dodatnih 5 % zatezne kamate i osiguranja sporednih troškova u iznosu od 19.200 eura uz osiguranje za slučaj od elementarnih nepogoda, u zk.ul. 3001 k.o. R., čk.br. 836/9, 1. udio: 1/1 J. Z., vinograd sa 558 m2, kuća sa 121 m2 i dvorište sa 437 m2. Tužitelji traže da se utvrdi ništetnost ugovora i brisanje hipoteke jer tuženik nije imao odobrenje za poslovanje u Republici Hrvatskoj, jer je tuženik koristio stanje nužde i lakomislenosti tužitelja, jer je ugovorna činidba neodređena i jer je ugovor protivan pravilima o anatocizmu. Pored tog zahtjeva tužitelji su postavili zahtjev za utvrđenje ništetnim članka A. stavak 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu, kojim je regulirano pitanje plaćanja kamata. Također su postavili zahtjev da se ugovor poništi zbog mana volje na strani tužitelja.
7. Ovaj sud je ispitao presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, a u granicama razloga navedenim u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Kao prvo valja navesti da je neosnovana tvrdnja tužitelja da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika u iskazima danim u postupku ili samih tih isprava ili zapisnika, a presuda nema niti bilo kakvih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8. U žalbi se ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa članom 8. ZPP-a, kao i na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.
9. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio po slobodnoj ocijeni, ali je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, te je na temelju takve, dakle savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pravilno utvrdio činjenično stanje.
10. U konkretnom slučaju nije bilo potrebe za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, pa ne stoji tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud, kada je otklonio taj njihov prijedlog, onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom.
11. Dakle, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.
12. Iz raspravne građe proizlazi:
- da su tužitelji pristupili kod javnog bilježnika S. T. sa Ugovorom o kreditu slobodan EUR – račun broj …. od 31. kolovoza 2011. vjerovnika R. F.-B. G. eGen, koji ugovor je priložen u 4 primjerka u originalnu na njemačkom jeziku i 4 primjerka prijevoda sa njemačkog na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik T. Z. i to dana 3. studenog 2011.;
- da je javni bilježnik ispitao i potvrdio da Ugovor po svom sadržaju ne odgovara propisima i sadržaju javnobilježničkog akta, no da su unatoč tome stranke Z. J. i J. M. zahtijevale da se isti solemnizira, te da je javni bilježnik sudionicima pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, te da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji, a javni bilježnik je naveo da ugovoru prileži izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk.ul. 3001 k.o. R. izdan po Općinskom sudu u Varaždinu;
- da je na temelju ugovora o kreditu od 18. ožujka 2004. uknjiženo prvo zaloga na 45.000,00 eura za korist tuženika, a na temelju ugovora o kreditu od 16. prosinca 2005. pravo zaloga na iznos od 20.000 eura kao i iznos od 6.000 eura na ime sporednih troškova nekretnine za korist tuženika, a na temelju ugovora o kreditu od 31. kolovoza 2011. uknjiženo je pravo zaloga za iznos od 64.000 eura s kamatom od 6,75% godišnje, zateznom kamatom od 5% godišnje kao i iznos od 19.200 eura na ime sporednih troškova nekretnine za korist tuženika;
- da su tužitelji otplaćivali kredit, a na dan 15. ožujka 2013. njihov dug iznosio je 66.924,23 eura i to na ime glavnice 62.590 eura, na ime dospjelih kamata 5.231,00 eur;
- da iz Općih uvjeta poslovanja tuženika proizlazi da su mjesta izvršenja za obje ugovorne strane poslovne prostorije one poslovnice kreditne ustanove s kojom je posao zaključen, a da za sve pravne odnose između stranaka i kreditne osnove vrijedi austrijsko pravo;
- da iz dopisa Hrvatske narodne banke upućenog odvjetniku D. C. od 18. travnja 2013. u bitnom proizlazi da banke iz Republike Austrije mogu sklapati pravne poslove u Republici Austriji sa hrvatskim državljanima bez odobrenja Hrvatske narodne banke, odnosno da kreditna institucija treće države može na području Republike Hrvatske pružati bankovne i/ili financijske usluge samo preko podružnice;
- da se tužitelj Z. J. bavio autoprijevozničkom djelatnošću i da je tuženiku podnio zahtjev za odobravanje kredita u iznosu od 45.000,00 eura u svrhu kupnje teretnog vozila i uređenja kuće, zatim zahtjev za odobravanje kredita u iznosu od 20.000,00 eura, da bi nakon kredita zatražio novi kredit radi objedinjavanja ranijih kredita, te je upravo u tu svrhu odobren kredit koji je predmet ovog spora;
- da je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, a da su kod javnog bilježnika S. T. tužitelji parafirali svaku stranicu predmetnog ugovora.
13. Prvostupanjski sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o obvezama koje su nastale i imaju se izvršiti u Republici Austriji, dakle da je ugovor sklopljenu Republici Austriji i da su stranke ugovorile primjenu austrijskog prava.
14. Polazeći od navedenih utvrđenja i primjene prava Republike Austrije prvostupanjski sud zaključuje da financijskoj instituciji iz Republike Austrije nije zabranjeno sklapati ugovor o kreditu sa državljaninom Republike Hrvatske, niti je zabranjeno zasnovati hipoteku radi osiguranja kredita u Republici Hrvatskoj. Pri tome sud navodi da i po pozitivnim propisima Republike Hrvatske, a to su Zakon o bankama ("Narodne novine", broj 84/02 i 141/06), kao i Zakon o kreditnim institucijama ("Narodne novine", broj 117/08, 74/09, 153/09, 108/12 i 154/13) ne postoji zapreka za sklapanje takvih pravnih poslova državljanima Republike Hrvatske, te ukazuje na prihvaćeni zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. koji glasi: "Iako je sklapanje takvih ugovora zabranjeno stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u Republici Hrvatskoj, takvi ugovori nisu ništetni jer ta posljedica nje propisana niti Zakonom o bankama, niti Zakonom o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015., kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.". Ovdje valja dodati da, sve i da se ima primijeniti hrvatsko pravo, navedeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim je bila propisana ništetnost ovakvih ugovora, se ne bi mogao primijeniti iz razloga koje je naveo prvostupanjski sud (stranicai 6., pasus 1 i 2 prvostupanjske presude), pa se žalitelji upućuju na te razloge.
15. Primjenjujući u konkretnom slučaju odredbe Austrijskog općeg građanskog zakona iz 1811. godine (u daljnjem tekstu: OGZ) prvostupanjski sud nalazi da ugovor o kreditu nije ništetan na temelju bilo kojeg paragrafa OGZ-a, a posebno ne na temelju paragrafa 878 OGZ-a kojim je propisano da je ugovor, koji je protivan zakonskoj zabrani ili običajima, ništav. Naime, sud nalazi da iz provedenog postupka temeljem činjeničnih navoda tužitelja u ovom predmetu nije utvrdio da bi predmetni ugovori bili sklopljeni protivno propisima i dobrim običajima i to na način da bi tuženik prilikom zaključenja iskoristio nepoštenu poslovnu praksu, odnosno da na njegov nagovor tužitelji i potpisali ugovore, jer navedeno ne proizlazi iz ni jednog dokaza tijekom postupka. Sud također nalazi da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da bi tuženik iskoristio lakoumnost, nepriliku, slaboumnost, neiskustvo i duševno stanje tužitelja i predmetnim ugovorom o kreditu ugovorio za sebe imovinsku vrijednost koja je u očitom nerazmjeru s vrijednošću činidbe jer iz provedenog postupka proizlazi da je prvotužitelj Z. J. prije predmetnog ugovora sklopio već dva ugovora o kreditu s tuženikom, te da je do sklapanja predmetnog ugovora o kreditu došao radi objedinjavanja njegovih obveza prema tuženiku po osnovi ta dva prije sklopljena ugovora o kreditu, s otplatom kojeg je prvotužitelj došao u probleme. Prvostupanjski sud primjećuje da su tužitelji iskazivali da je tuženik imao povoljnije uvjete za kredit od onih koji su imali banke na području Republike Hrvatske. Također nalazi da su tužitelji svoju volju za zaključenje ugovora izrazili slobodno, određeno, ozbiljno i razumljivo i da nisu bili u zabludi u odnosu na glavnu stvar ugovora o kreditu, sve u smislu odredbi članka 869. – 871. OGZ-a. Dakle, prvostupanjski sud je odbio tuženi zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti, ali i pojedinih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorene kamate iz navedenih razloga, a smatrao je pri tom da je činidba koja je ugovorena dopuštena i moguća, te da ugovor nije ništetan ni zbog tog razloga. Isto tako, odbio je zahtjev za poništenje ugovora jer je utvrdio da nije bilo mana volje na strani tužitelja. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora zbog ugovorenih kamatnih stopa prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu članka 1000. stavak 2. OGZ-a kojom je dopušteno ugovarati kamate na kamate i sudsku prasku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Austrije od 1968. godine koji je u svojoj odluci izrekao kako ne proizlazi nevaljanost sporazuma oko kamata i same visine ugovorene kamate na stope u slučaju kada ona iznosi 36 % godišnje, a u konkretnom slučaju ugovorom o kreditu ugovorena je kamata u visini od 6,75 % godišnje.
16. Budući ugovor o kreditu nije ništetan, a ni pobojan, dakle, radi se o valjanom ugovoru, prvostupanjski sud je pravilno odbio i zahtjev tužitelja za brisanje založnog prava.
17. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe. Pobijana presuda je opširna, argumentirana, a u obrazloženju su navedeni svi odlučni razlozi na kojima se temelji.
18. Ocjenjujući ostale važnije žalbene razloge valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).
19. Time što nije izveo dokaz uvidom u ovršni spis suda broj Ovr-1777/13 u kojem, po navodima žalbe prileži dokumentacija odlučna za meritum spora, te provođenjem odgovarajućeg financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer su odlučne činjenice na temelju kojih se mogla donijeti zakonita odluka u ovom predmetu pravilno utvrđena.
20. Žalbeni navod da tužitelj ne razumije njemački jezik, a ugovor je sklopljen na tom jeziku, nije točan jer iz stanja raspravne građe proizlazi da je ugovor preveden na hrvatski jezik i da je solemniziran od strane javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj.
21. Žalbeni navodi u kojima tužitelj pokušava dokazati da ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj, a ne u Austriji nemaju utemeljenja u raspravnoj građi jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza potpuno pravilno zaključio da je ugovor sklopljen u Austriji.
22. Netočna je tvrdnja žalitelja da im je ugovorom o kreditu nametnuta primjena stranog prava, da se o tome nije pojedinačno pregovaralo, jer je javni bilježnik tužiteljima pročitao ugovor i objasnio im pravne posljedice ugovora, a pored toga valja navesti da žalitelji ne navode da su time dovedeni u nepovoljniji položaj, jer sami tvrde da je ugovor o kreditu u odnosu na kamatnu stopu bio povoljniji nego ugovori koji se sklapaju u to vrijeme u Republici Hrvatskoj.
23. Prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem prvostupanjski sud je pravilno otklonio jer je primjenom mjerodavnog austrijskog prava zaključio da kamata nije zelenaška, i pri tom se pozvao na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Austrije.
24. Žalitelj opširno analizira hrvatske propise i daje razloge zašto bi ugovor trebao biti ništetan. U odnosu na ove žalbene navode valja samo navesti da su oni irelevantni jer su stranke ugovorile primjenu austrijskog prava.
25. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka to žalba tužitelja nema svog opravdanja.
26. Slijedom navedenog zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je njihova žalba odbijena.
27. Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan jer taj trošak, po stajalištu ovog suda, nije bio potreban za vođenje spora (članak 166. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a).
Dubrovnik, 7. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Marija Vetma
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.