- 1 -              Rev 993/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 993/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2635/2017-2 od 18. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji broj P-378/17 od 26. listopada 2017., u sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2635/2017-2 od 18. siječnja 2018. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji broj P-378/17 od 26. listopada 2017. i odbacuje se tužba.

 

II. Tužitelj je dužan tuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.187,50 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da tužitelj polaže pravo na obnovu stambene zgrade izgrađene na nekretnini upisanoj u z.k.ul. br. 2585 iz k.o. G., na k.č.br. 92/3 od 937 m2 i to njezinim uklanjanjem i izgradnjom nove stambene zgrade. Ujedno je prvostupanjskom presudom naloženo tuženici da donese odluku prema kojoj će se tužiteljeva stambena zgrada, a u sklopu nekretnine upisane u z.k.ul. br. 2585 k.o. G. sagrađene na k.č.br. 92/3 obnoviti izgradnjom nove zgrade, a pod potpuno istovjetnim uvjetima određenim u ranije donesenoj odluci tuženika od 13. travnja 2015. klasa: 361-07/15-02/408, ur.broj: 531-01-15-1 te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.459,37 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude sukladno navodima revizije, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U skladu s odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija i podnesena.

 

7. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari na temelju utvrđenih odlučnih činjenica zaključili da se u konkretnom slučaju radi o pravnoj stvari koja ide u sudsku nadležnost te da nema pretpostavki iz čl. 16. st. 1. i 2. ZPP iz razloga jer je čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije ("Narodne novine", broj 77/14 – dalje: Zakon o sanaciji) propisano da odluka o obnovi nije upravni akt, slijedom čega je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud.

 

8. Tuženica u reviziji postavlja u suštini pravno pitanje je li se kod primjene Zakona o saniranju i utvrđenja prava na obnovu i popravak stambenih zgrada i gospodarskih zgrada radi o upravnoj stvari o kojoj ne može odlučivati sud.

 

9. Sukladno odredbi čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju propisano je da odluka o obnovi nije upravni akt, slijedom čega nižestupanjski sudovi zaključuju da se kod odlučivanja u ovoj pravnoj stvari i kod primjene Zakona o saniranju radi o sudskoj nadležnosti jer inače stranke koje imaju pravo na obnovu i popravak temeljem Zakona o saniranju ne bi imali drugu pravnu zaštitu.

 

10. Točno je da se prema citiranoj odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o saniranju o popravku zgrade, isplati novčanih sredstava umjesto popravka, odnosno uklanjanju zgrade i izgradnji nove zgrade pristupa na temelju odluke o obnovi koju donosi ministar nadležan za graditeljstvo i prostorno uređenje. Na temelju čl. 20. st. 2. Zakona o saniranju dalje je propisano da se odluka o obnovi iz stavka 1. istog članka donosi u skladu s programom, a obzirom na činjenično stanje zgrade koje zapisnikom sačinjenim na licu mjesta utvrđuje ovlašteni inženjer građevinarstva te koju činjenicu utvrdi Ministarstvo za poslove graditeljstva i prostornog uređenja, a nakon dobivanja suglasnosti vlasnika odnosno posjednika zgrade. U čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju određeno je da odluka o obnovi iz stavka 1. nije upravni akt.

 

11. Međutim, pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 – dalje: ZUP), odnosno da je primjena ZUP isključena u ovom slučaju. Prema odredbi čl. 122. ZUP protiv odluke čelnika tijela može se izjaviti prigovor, a o kojem prigovoru prema čl. 122. st. 3. ZUP čelnik tijela odlučuje rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora. Prema odredbi čl. 122. st. 4. ZUP protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru se može izjaviti žalba, a protiv drugostupanjskog rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor, a ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti odmah upravni spor.

 

12. Dakle, u konkretnom slučaju, bez obzira na odredbu čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju, a prema odredbi čl. 12. st. 3. ZUP radi se o upravnoj nadležnosti i na temelju čl. 16. st. 2. ZPP rješavanje ovakvog spora nije u nadležnosti suda. Takvo pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u odluci broj Rev 210/2017-2 od 20. studenoga 2018. te su nižestupanjske odluke sudova u suprotnosti s navedenom odlukom i već zauzetim pravnim shvaćanjem u vezi primjene Zakona o saniranju.

 

13. Obzirom na navedeno valjalo je u toč. I. izreke temeljem odredbe čl. 394. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i odbaciti tužbu.

 

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP te je tuženici priznat trošak zastupanja sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi te trošak sastava revizije od 1.125,00 kn ili sveukupno opravdan i osnovan trošak tuženice je 6.187,50 kn.

 

Zagreb, 7. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.