1

Poslovni broj: 31 Gž-906/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-906/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari protutužitelja A. D. iz B., …, OIB …., zastupan po punomoćniku Z. I., odvjetniku iz Z., protiv protutuženice V. S. iz M., …, … M., OIB …, zastupane po punomoćnici I. R., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i brisanja uknjižbe, odlučujući o žalbi protutužitelja A. D. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-1142/2020-7 od 19. siječnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba protutužitelja A. D. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-1142/2020-7 od 19. siječnja 2021. godine.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba protutužitelja A. D. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-1142/2020-7 od 19. siječnja 2021. godine.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

" Odbijaju se protutužbeni zahtjevi koji glase;

I - Utvrđuje se da je ništav ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između A. D. OIB: …, kao darovatelja i V. S. koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika S. H. iz Z. pod brojem OV-7189/17 dana 10. listopada 2017.g. a predmet kojeg ugovora je darovanje nekretnine oznake k.č. 1398/20 k.o. B. površine 172 m2, k.č. 1398/22 k.o. B. površine 212 m2 i k.č. 1398/24 k.o. B. površine 275 m2.

II - Nalaže se uspostava ranijeg zk stanja (upis protutužitelja A. D.), koje je bilo prije provedbe ugovora o darovanju sklopljenog između A. D. OIB: … kao darovatelja i V. S. OIB: … kao daroprimateljice dana 10.listopada 2017.g. koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika S. H. iz Z. pod brojem OV-7189/17 dana 10. listopada 2017.g. i proveden u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-29113/2017 na nekretninama oznake k.č. 1398/20 k.o. B. površine 172 m2, k.č. 1398/22 k.o. B. površine 212 m2 i k.č. 1398/24 k.o. B. površine 275 m2, sve u roku od 15 dana.

III – Poništava se ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između A. D. OIB: ,,,, kao darovatelja i V. S. koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika S. H. iz Z. pod brojem OV-7189/17 dana 10. listopada 2017.g. a predmet kojeg ugovora je darovanje nekretnine oznake k.č. 1398/20 k.o. B. površine 172 m2, k.č. 1398/22 k.o. B. površine 212 m2 i k.č. 1398/24 k.o. B. površine 275 m2.

 

r i j e š i o j e

 

I – Odbija se prijedlog tuženika – protutužitelja A. D. zabrane protivnici osiguranja tužiteljici – porututuženoj V. S. otuđenje, opterećenje i svako drugo raspolaganje čest.zem. 1398/20, 1398/22, 1398/24 sve k.o. B..

II – Dužan je tuženik - protutužitelj A. D. nadoknaditi tužiteljici – protutuženoj V. S. nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn.

III - U preostalom dijelu za iznos od 2.980,00 kn zahtjev tuženika – protutužitelja A. D. za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan."

 

2. Protiv ove presude i rješenja žali se protutužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače sukladno žalbenim navodima ili ukinu.

 

3. U odgovoru na tužbu protutužena osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud navodi da je između tužiteljice i tuženika A. D. postojao dogovor da tužiteljica financira izgradnju osam apartmana na zemljištu tužitelja radi bavljenja turizmom, novac od najamnine trebali su dijeliti po pola, da je samu gradnju apartmana na postojećem objektu – gostionici  sa sanitarnim čvorom vodio tuženik, da tuženik nikada tužiteljici nije predao dio novca dobiven iznajmljivanjem apartmana, da je tužiteljica podmirivala neke njegove dugove, da je sklopljen ugovor o darovanju, da je tuženik zajedno sa tadašnjom suprugom i maloljetnom kćerkom živio u jednom apartmanu, da tužiteljici pripada vlasništvo sedam nadograđenih apartmana jer ih je ona u potpunosti financirala, da su tužiteljica i tuženik rod i da su prije ovog slučaja odnosi među njima bili dobri, da je tužiteljica u posjedu cijelog objekta.

 

6. Sporne su dvije stvari. Forma ugovora i pitanje da li se radi o prividnom tzv. simuliranom ugovoru kako tvrdi tuženik-protutužitelj.

 

7. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud prvog stupnja zaključuje da je sklapanjem ugovora o darovanju protutuženoj i nekretnina predana u posjed pa da stoga nisu osnovane tvrdnje protutužitelja da nije izvršena prava predaja stvari sukladno odredbi čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) pa i u odnosu na taj razlog odbija protutužitelja s traženom pravnom zaštitom.

 

8. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje na temelju rezultata dokaznog postupka da ugovor o darovanju nije prividan ugovor pa stoga i iz tog razloga odbija tužitelja s traženom pravnom zaštitom, pa i u odnosu na traženje da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, a odbija i protutužitelja s prijedlogom za određivanjem privremene mjere s obzirom da ne postoji vjerojatnost tražbine protutužitelja.

 

9. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju iako djelomično i iz drugih razloga.

 

10. Odgovara da po odredbi čl. 482. st. 2. ZOO ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a ukoliko takav ugovor ne bi bio zaključen u tako propisanoj formi, isti bi bio ništetan. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je protutuženoj i izvršena i prava predaja stvari.

 

11. Prije svega, a vezano uz primjenu odredbe čl. 482. st. 2. ZOO, valja reći da ugovor treba tumačiti onako kako glasi, a iz ugovora o darovanju, i to čl. 2., proizlazi da ovdje tužiteljica kao daroprimac stupa u posjed nekretnine odmah nakon sklapanja ugovora, te da od tog dana snosi sve obveze i troškove vezane uz tu nekretninu. Nadalje, a to među strankama nije sporno, spisu prileži i primopredajni zapisnik od istog dana koji je potpisan od strane stranaka a iz kojeg jasno proizlazi da protutužitelj predaje, a protutužena preuzima nekretnine kako je dogovoreno sukladno ugovoru o darovanju, te da je tuženik predao tužiteljici sve ključeve u vezi predmetne nekretnine (ključ od zgrade, ulaznih vratiju svih stanova, podruma, poštanskog sandučića), kao i sve dokumente vezane uz predmetnu nekretninu.

 

12. Potrebno je ukazati na podnesak protutužene od 23. rujna 2019. godine iz kojih navoda proizlazi da se je tužiteljica nakon sklapanja darovnog ugovora vratila u A. gdje živi, te da se je nakon toga tuženik ponovo uselio u kuću sa svojom obitelji obzirom da je napravio duplikat ključeva, tužiteljica je to tvrdila i u kaznenoj prijavi koju je podnijela protiv tuženika, a to proizlazi i iz njezinog iskaza, gdje je jasno navela da je preuzela ključeve čitave nekretnine, da je tuženik to prilikom čekao kamion za prijevoz stvari, da nije bilo dogovora da tuženik ostane živjeti u jednom od apartmana, da je zaključala kuću i otišla u A. da bi nakon par dana bila obaviještena od prijateljice da više nije mogla ući u najveći apartman. Odgovara da je tuženik tvrdio u svom iskazu da tužiteljica nije nikada došla u posjed apartmana, kao što i odgovara da iz iskaza njegove bivše supruge saslušanog svjedoka K. F. proizlazi da je ona živjela u prizemlju kuće u razdoblju od ožujka 2016. godine pa do 2018. godine, a iz čega bi se onda moglo zaključiti da tužiteljica nije ušla u posjed tog dijela nekretnine u vrijeme sklapanja darovnog ugovora, ali, kao što je i sud prethodno naveo, pa cijeneći iskaz protutužene kao i sadržaj ugovora o darovanju i primopredajni zapisnik od istog dana, i ovaj sud je uvjerenja da je protutuženoj izvršena prava predaja stvari s tim, da, ista, a obzirom da živi u drugoj državi nije ostala stanovati a sve sukladno dogovoru koji je imala s protutužiteljem da se apartmani iznajmljuju.

 

13. Odgovara da je protutužitelj u svom odgovoru na tužbu odnosno podneskom koji je podnio na pripremnom ročištu a prije zaključen prethodni postupak predložio saslušanje sedam svjedoka prvostupanjski sud je saslušao tri svjedoka, a od kojih svjedoka je samo njegova bivša supruga navela da je ona živjela u prizemlju kuće u razdoblju od 2016. pa do 2018. godine, te da prvostupanjski sud nije prihvatio da se saslušaju i preostali predloženi svjedoci, a koji nisu predloženi samo na okolnost da li je izvršena prava predaja stvari nego i u odnosu na druge okolnosti na kojima je protutužitelj temeljio traženu pravnu zaštitu (zabluda, pobuda, prijevara), međutim, i po mišljenju ovog suda, a osobito cijeneći ugovor o darovanju i primopredajni zapisnik, kao i iskaz tužiteljice, time nije povrijeđeno pravo protutužitelja na pošteno suđenje te odluka prvostupanjskog suda nije arbitrarna, pa utoliko nije niti činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

14. Vezano uz razloge koje je protutužitelj istaknuo za ništetnost ugovora o darovanju, a to je, da se radi o prividnom ugovoru, treba reći slijedeće.

 

15. Na pripremnom ročištu sud je zaključio prethodni postupak i odredio koji će se dokazi izvesti da bi protutužitelj tek na ročištu za glavnu raspravu koje je održano dana 13. siječnja 2020. godine naveo "dodatno da se radi o prividnom ugovoru" a čime je, unutar istog tužbenog zahtjeva, iznio novi drugačiji kompleks činjenica od onih koje su predstavljale tužbenu osnovu iz tužbe, a što predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP.

 

16. Sukladno čl. 190. st. 1. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a po st. 2. koji je unesen u odredbe ZPP sa ZID ZPP 70/19, ali se sukladno prijelaznim i završnim odredbama primjenjuje na sve postupke u tijeku, iznimno od odredbe st. 1. tog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a što ovdje nije slučaj.

 

17. Odredbe st. 3. i 4. tog članka odnose se samo na situacije ukoliko je do preinake tužbe došlo do vremena iz stavka 1, a to je do zaključenja prethodnog postupka, pa stoga prvostupanjski sud nije niti trebao raspravljati o tom kompleksu činjenica koje su istaknute nakon zaključenja prethodnog postupka.

 

18. Međutim, ipak žalitelju valja reći da prividan (simulirani ili fiktivan) je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid ili fikcija o sklapanju određenog ugovora te u tom slučaju postoji svjestan i sporazuman nesklad između volje i očitovanja, sa ciljem da se kod trećih osoba stvori uvjerenje kako je zaključen određeni ugovor, te takav ugovor nema učinka među ugovornim strankama međutim,

ali ukoliko taj prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj ugovor važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

 

19. U konkretnom slučaju valja reći da iz iskaza stranaka jasno proizlazi da suprotno postignutom dogovoru protutužitelj nije isplaćivao protutuženoj iznose dobivene od iznajmljivanja apartmana, pri čemu je i sam tuženik naveo da se radi o iznosu od oko 10.000 eura godišnje, pa ako se uzme u obzir da su ti apartmani iznajmljivani nekoliko godina, onda se svakako radi o značajnijem iznosu.

 

20. Nadalje, protutužitelj sam tvrdi da je protutužena prilikom potpisivanja ugovora platila i iznose ovrhe koje su njega teretile i to od oko 30.000,00 kn, s tim da među strankama nije niti prijeporno da je upravo sredstvima protutužene financirana gradnja prvog kata i potkrovlja koji su služili za iznajmljivanje apartmana, kao što među strankama nije prijeporno, a to proizlazi i iz spisu priležećih zemljišnoknjižnih izvadaka, da nekretnina navedena u ugovoru o darovanju kč. 1398/20 površine 172 m2 je bila u samovlasništvu protutužitelja, dok druge dvije nekretnine kč. 1398/22 površine 212 m2 te kč. 1398/24 površine 487 m2 je bila u suvlasništvu stranaka.

 

21. Dakle, uvažavajući ove okolnosti, jasno proizlazi da, a osobito ako se sagleda iskaz protutužene da je dogovoreno da nekretnine postanu njezino vlasništvo obzirom da je on zadržao dobit od iznajmljivanja, se u biti radi o kupoprodaji s tim da nije isplaćen iznos kupoprodajne cijene obzirom na okolnosti koje je ovaj sud gore naveo.

 

22. Takvim ugovorom, a osobito ako se uzme u obzir njegova pisana forma, a koji je osim toga i izvršen, udovoljava svim uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

 

23. Protutužitelj je postavio tužbeni zahtjev u vidu eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva tražeći da se utvrdi ništav ugovor o darovanju i da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, s tim da, ukoliko prvostupanjski sud ne prihvati tako prvopostavljeni tužbeni zahtjev da prihvati onaj drugi koji se odnosi na poništenje ugovora o darovanju međutim, valja reći da protutužitelj makar žalbom pobija cijelu prvostupanjsku presudu nije glede traženja poništenja istaknuo bilo kakav žalbeni razlog.

 

24. Ako je u tijeku postupka protutužitelj istakao prijevaru kao razlog poništaja ugovora valja reći da po odredbi čl. 284. st. 1. ZOO, ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna.

 

25. Dakle, da bi postojala pravno relevantna prijevara potrebno je postojanje zablude, dakle u vrijeme sklapanja ugovora jedna strana mora biti u zabludi pri čemu nije važno da li je ona u zabludi glede bitnih ili sporednih elemenata ugovora, potrebno je da postoji izazivanje ili održavanje zablude od strane druge ugovorne strane dakle, zabluda se sastoji u izazivanju do tada nepostojeće zablude, ili u održavanju postojeće zablude kroz namjerno prešućivanje činjenice ili davanje nepotpunih objašnjenja stranci, potrebno je i postojanje namjere, dakle zabluda ugovorne strane mora biti izazvana namjerno, te je potrebno da postoji uzročnost, dakle, namjerno uzrokovana zabluda ugovorne strane mora tu ugovornu stranu navesti na sklapanje određenog ugovora, s tim da zaključivanje ugovora pod prijevarom mora biti uzrokovano od druge ugovorne strane, a nikako krivnjom prevarene strane, jer ako je sama stranka kriva za svoju zabludu, onda postoji neispričiva zabluda. Protutužitelj, a uzimajući u obzir gore navedene razloge zbog kojih je taj ugovor o darovanju sklopljen, nije ničim dokazao postojanje zablude odnosno prijevare kao razloga za poništaj ugovora o darovanju.

 

26. Slijedom navedenog, a kako nije došlo do ništavosti odnosno poništaja ugovora, time je pravilno odbijen i protutužitelj s tužbenim zahtjevom glede uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a kako odbijanjem tužbenog zahtjeva protutužitelj nije dokazao ni vjerojatnost svoje tražbine, a i privremena mjera bi ionako bila na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka, onda je pravilno prvostupanjski sud i odbio njegov prijedlog za određivanjem privremene mjere.

 

27. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

28. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu, 7. travnja 2021. godine

 

Predsjednica vijeća:

                          Vanda Senta