- 1 -

Broj: Ppž-3723/2021

 

 

                                         

Broj: Ppž-3723/2021

                              

 

                                          U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. N.M., zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13. i 69/17.), odlučujući o žalbi okr. N.M. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju od 5. ožujka 2021., broj: 30 PpJ-741/2020-5, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. N.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

             

              II.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. N.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju od 5. ožujka 2021., broj: 30 PpJ-741/2020-5 proglašen je krivim okr. N.M., da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima, za koji mu je izrečena novčana kazna od 20.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od 3500,00 kuna i stvarni trošak od 100,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude okr. N.M. putem braniteljice odvjetnice I.B. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnoj sankciji, s prijedlogom da se presuda preinači i okrivljenik oslobosi optužbe, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1.              Žalba nije osnovana.

 

2.2.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

3.  Iako se žalbom ističu sve žalbene osnove, iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenik ističe kako u spisu ne postoji niti jedan dokaz da je navedene strane državljane angažirao kako bi za njega, bez radne dozvole, obavljali poslove koji imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, kao niti da bi sa istima ugovorio ikakvu naknadu, odnosno plaću za obavljeni rad. Okrivljenik u žalbi ponavlja obranu pred prvostupanjskim sudom, ističe da je boravak stranaca uredno prijavio, iste je ugostio kao svoje prijatelje i poznanike, te da su toga dana namjeravali peči janje, koje je trebalo ošišati, zaklati i pripremiti sve potrebno. Usprkos jasnoj, okolnosnoj i životno logičnoj obrani okrivljenika i iskazu saslušanog svjedoka, sud je donio presudu koju temelji isključivo na iskazima saslušanih policijskih službenika koji uopće nisu sa sigurnošću mogli utvrditi što su točno zapazili, a iz zatečenog ponašanja svjedoka spornog dana nipošto ne proizlazi da su isti bili u radnom odnosu.

 

3.1. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj. Prvostupanjski je sud na temelju materijalnih i personalnih dokaza koje je dokaze pravilno ocijenio, donio pravilnu odluku o krivnji okr. N.M. zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima.

 

3.2.  Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze svjedoka policijskih službenika D.S. i Z.P. navodeći da uopće sa sigurnošću nisu mogli utvrditi što su točno zapazili.

 

          Svjedoci D.S. i Z.P. svjedočili su o činjenicama koje su utvrdili neposrednim opažanjem, a nasuprot tvrdnjama žalbe, njihovi iskazi o radnjama zatečenih stranaca, mjestu na kojem su zatečeni i odjeći koju su imali na sebi, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne ostavlja nikakvu dvojbu da su stranci radili na OPG-u, vlasništvo okrivljenika na poslovima šišanja ovaca. Nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza policijskih službenika, a nije bilo razloga zašto bi kao službene osobe koje su kritične prigode samo obavljale svoju dužnost, bezrazložno neistinito teretili okrivljenika.

 

Procjena prvostupanjskog suda o tome da cijeni vjerodostojnim iskaze svjedoka policijskih službenika D.S. i Z.P., odnosno da ne prihvati istinitom obranu okrivljenika i iskaz svjedoka A.D., u skladu je sa zakonskom odredbom čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, na temelju koje sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka policijskih službenika, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

 

         Dakle, prvostupanjski je sud dao pravilnu ocjenu dokaza izvedenih u postupku, koju ocjenu dokaza prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te upućuje podnositelja žalbe na iznijete razloge na strani 4 prvostupanjske presude, radi nepotrebnog ponavljanja, a iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik na poslovima šišanja ovaca koristio rad dva stranca, državljanina BiH, koji nisu imali izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj.

 

3.3.              Neosnovano u žalbi navodi okrivljenik da u spisu ne postoji niti jedan dokaz da bi okrivljenik navedene strane državljane angažirao kako bi za njega, bez radne dozvole, obavljali poslove koji imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, niti da bi sa istima ugovorio ikakvu naknadu. Naime, čl. 226. st. 1. Zakona o strancima je propisano da će se kazniti poslodavac – fizička osoba koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad. Iz citirane zakonske odredbe jasno je da odlučna činjenica prekršaja nije da se radi o poslu za koji se zasniva radni odnos, niti da se mora raditi o naplatnom poslu, već da se koristi rad stranaca, a u ovom prekršajnom postupku izvedenim dokazima neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik, koristio rad stranaca državljanina, BiH, na poslovima šišanja ovaca. 

 

3.4.    Kako okrivljenik navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je osnovano okrivljenik proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima.

 

4.              Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik smatra da je izrečena novčana kazna odmjerena u daleko previsokom iznosu. Imajući u vidu sve okolnosti predmetnog događaja, činjenicu da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan, naročito činjenicu da u konkretnom slučaju nisu nastale nikakve štetne posljedice, okrivljenik smatra da je kazna nerazmjerna prirodi i težini prekršaja za koji se okrivljenik tereti, a imajući u vidu i protek vremena, da je svrhu specijalne i generalne prevencije moguće postići znatno blažom kaznom.

 

4.1.               Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

              Naime, za prekršaj iz čl. 226. st. 1. Zakona o strancima propisana je novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za svakog stranca, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna za svakog stranca, predstavlja najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

          Prilikom odmjere visine kazne prvostupanjski je sud već cijenio olakotnim okolnosti koje se ističu žalbom, dosadašnju neosuđivanost okrivljenika kao i protek vremena od počinjenog prekršaja. Činjenica da prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice nije naročita olakotna okolnost za ublažavanje kazne, budući se radi o prekršaju koji se iscrpljuje u samoj radnji izvršenja. Imajući u vidu svrhu Zakona o strancima propisanu čl. 1. st. 1.,  propisivanje uvjeta ulaska, kretanja i boravka, rad stranaca i uvjeta rada i prava raspoređenih radnika u Republici Hrvatskoj, te cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti na strani okrivljenika nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

5.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim  Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka   („Narodne novine“, broj: 18/03. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, prema podacima spisa predmeta okrivljenik je dobrog imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle u vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

6.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                     

                               Zagreb, 7. travnja 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.