Baza je ažurirana 20.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
- 1 -
Broj: Ppž-3330/2021
Broj: Ppž-3330/2021
Republika Hrvatska |
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
|
Zagreb |
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. N.H. i dr., zbog prekršaja iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 92/10.),, odlučujući o žalbi okr. V.H. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel, od 14. siječnja 2021., broj: 33 PpJ-211/2019-33 (3. Pp J-608/18), u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. V.H. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. V.H. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 dana od primitka ove presude.
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel, od 14. siječnja 2021., broj: 33 PpJ-211/2019-33 (3. Pp J-608/18) proglašeni su krivim okr. N.H. i okr. V.H., da su na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara, za koji je svakom okrivljeniku primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna u iznosu od po 700,00 kuna, koju su dužni platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a oslobođeni su plaćanja troškova prekršajnog postupka.
Istom odlukom u formi rješenja maloljetnom počinitelju prekršaja D.K. na temelju čl. 68. Prekršajnog zakona primijenjen je sudski ukor, te je maloljetnik oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv presude okr. V.H. putem branitelja odvjetnika D.Z. u odnosu na sebe pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se donese odgovarajuća sudska odluka uz uvažavanje činjenica iznesenih u žalbi.
2.1. Žalba nije osnovana.
2.2. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
3. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da sud bezrezervno vjeruje policijskim službenicima da su oni zatekli okrivljenike uz vatru, te da su okrivljenici odmah ugasili požar, a okrivljenici su logično i životno objasnili da nisu oni ti koji su zapalili vatru, već da su na lice mjesta došli kad je netko drugi zapalio otpad, a uopće nije utvrđeno tko je zapalio vatru, tim više što je u ovakvim situacijama uobičajeni postupak da se o tome obavijesti komunalni redar koji nakon toga podnosi prekršajnu prijavu nadležnom sudu.
3.1. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima podnositelj osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj. Prvostupanjski je sud na temelju materijalnih i personalnih dokaza koje je dokaze pravilno ocijenio, donio pravilnu odluku o krivnji okr. V.H. zbog prekršaja iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara.
3.2. Bezuspješan je pokušaj okr. V.H. da obezvrijedi iskaze svjedoka policijskih službenika R.K. i D,K,, fragmentarno reproducirajući njihov iskaz sebi u korist u žalbi (zatekli okrivljenike uz vatru, okrivljenici odmah ugasili požar).
Svjedoci R.K. i D.K. svjedočili su o činjenicama koje su utvrdili neposrednim opažanjem, a nasuprot tvrdnjama žalbe, njihovi iskazi o mjestu na kojem su okrivljenici i maloljetnik zatečeni, kao i postupcima i radnjama koje su poduzimali, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne ostavlja nikakvu dvojbu da je okr. V.H., zajedno sa ostalim zatečenim osobama na mjestu događaja, kraj poljskog puta u neposrednoj blizini šume zapalio dva požara spaljujući sekundarne sirovine. Nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza policijskih službenika, a nije bilo razloga zašto bi kao službene osobe koje su kritične prigode samo obavljale svoju dužnost, bezrazložno neistinito teretili okrivljenika. Iskazi navedenih svjedoka povezani sa obranom maloljetnog počinitelja prekršaja D.K. i materijalnim dokazima u spisu daju dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje okr. V.H. od strane prvostupanjskog suda.
Procjena prvostupanjskog suda o tome da cijeni vjerodostojnim iskaze svjedoka policijskih službenika Renata Kramara i Dina Kovačića, odnosno da ne prihvati istinitom obranu okr. N.H. i okr. V.H., u skladu je sa zakonskom odredbom čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, na temelju koje sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka policijskih službenika, koji dovedeni u vezu s materijalnim dokazom-službena zabilješka pregleda mjesta događaja čine dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje okr. V.H. za terećeni prekršaj. Naime, pravilno je prvostupanjski sud službenu bilješku koristio kao dokaz u postupku, u smislu čl. 158. st. 5 Prekršajnog zakona, kojim je propisano da se službena bilješka može koristiti kao dokaz u postupku ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja i o tome sačinila službenu bilješku. Koristeći kao dokaz službenu bilješku, povezujući je sa iskazima ispitanih svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio sve sporne činjenice na koje okrivljenik ukazuje žalbom, pa je žalbene navode nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo odbiti kao neosnovane.
Dakle, prvostupanjski je sud dao pravilnu ocjenu dokaza izvedenih u postupku, koju ocjenu dokaza prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te upućuje podnositelja žalbe na iznijete razloge na strani 5 prvostupanjske presude, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
3.3. Žalbeni navod da nije utvrđeno tko je zapalio vatru, nije od značaja, budući je, po ocjeni ovog suda, irelevantno koja je od tri zatečene osobe na mjestu događaja zapalila vatru, budući je neprijeporno utvrđeno da je okr. V.H., zajedno sa ostalima spaljivao sekundarne sirovine na udaljenosti manjoj od 200 metara od šume, suprotno čl. 7. Odluke o posebnim mjerama zaštite od požara na području Međimurske županije.
U odnosu na žalbeni navod da je u ovakvim situacijama uobičajeni postupak da se o tome obavijesti komunalni redar koji nakon toga podnosi prekršajnu prijavu nadležnom sudu, ističe se da u smislu čl. 16. Odluke o posebnim mjerama zaštite od požara na području međimurske županije nadzor nad provođenjem odredaba te Odluke obavlja poljoprivredna inspekcija, gospodarska inspekcija, šumarska inspekcija, Ministarstvo unutarnjih poslova (Policijska uprava međimurska), komunalno redarstvo lokalne samouprave, te ovlaštene osobe vatrogasnih postrojbi, a iz službene zabilješke policijskog službenika D.K. od 29. kolovoza 2018. razvidno je da je o događaju izviješteno komunalno redarstvo Grada Mursko Središće koje je događaj primilo na znanje.
3.4. Žalbom se, nadalje, ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer tijekom postupka nije ispitan D.K.. Međutim, iz stanja spisa predmeta u kojem se na str. 39. nalazi zapisnik o ispitivanju maloljetnika D.K. od 5. ožujka 2020. s početkom u 09,10 sati i obrazloženja pobijane presude u kojoj prvostupanjski sud reproducira iskaz maloljetnika (str. 3. presude) i na njemu, između ostalih dokaza, temelji svoju odluku (str. 5 presude), jasno je da je ovaj žalbeni navod neosnovan i potpuno neutemeljen.
4. Kako okr. V.H. navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je na temelju izvedenih dokaza osnovano proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara.
4. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne podnositelj žalbe ističe da je lošeg imovnog stanja, uzdržava veći broj malodobne djece, te je njemu i ovakva kazna previsoka i ugrožava njegovu egzistenciju i njegove obitelji, radi čega se izrečena novčana kazna ukazuje prestrogom, već bi se izricanjem uvjetne novčane kazne svakako postigla svrha kažnjavanja.
4.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okr. V.H. za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
Naime, za prekršaj iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara propisana je novčana kazna od 2.000,00 do 15.000,00.
Prilikom odmjere visine kazne prvostupanjski je sud već cijenio olakotnim okolnosti koje se ističu žalbom, dosadašnju neosuđivanost za istovrsni prekršaj, kao i imovinske prilike, koje se ističu žalbom, te za počinjeni prekršaj izrekao znatno blažu kaznu od propisane. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnje ublažavanje novčane kazne, jer se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
4.2. U odnosu na prijedlog žalbe da se primijeni uvjetna novčana kazna, ističe se da je u smislu čl. 44. st. 1. Prekršajnog zakona uvjetna osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim tim Zakonom, pa stoga nije moguća primjena uvjetne osude na izrečenu novčanu kaznu.
5. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članak 138. stavak 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/03. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik je mlađa osoba, u spisu nema podataka da bi bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle u vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
6. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. travnja 2021.
Zapisničarka :
|
|
Predsjednica vijeća:
|
Emina Bašić, v. r. |
|
Gordana Korotaj, v.r.
|
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, podnositelja žalbe, branitelja i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.