1                               Poslovni broj: 1 UsI-625/20-8

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

 

 

 

 

U IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, te zapisničarki Luciji Justić, u upravnom sporu tužitelja O. B. iz S., K…, OIB:……, protiv tuženika Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, radi rješavanja po prigovoru na sadržaj obavijesti, nakon rasprave zaključene 30. ožujka 2021., objavom odluke 7. travnja 2021.

 

presudio  je

             

              Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-050-02/20-01/4, URBROJ: 443-01-24-03/4-20-2 od 17. srpnja 2020.

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem Državnog inspektorat (dalje – tuženika), KLASA: UP/I-050-02/20-01/4, URBROJ: 443-01-24-03/4-20-2 od 17. srpnja 2020. odbačen je kao nedopušten prigovor podnositelja O. B. iz S., K… (dalje – tužitelj) izjavljen na Obavijest više tržišne inspektorice, KLASA: 336-02119-01/743, URBROJ:443-02-03-01/3-20-40 od 17. lipnja 2020.

              U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj ističe da osporeno rješenje nije zasnovano na zakonu, da tuženik nije utvrdio sve činjenice važne za donošenje osporavanog rješenja, slijedom čega da je povrijedio i odredbe procesnog i materijalnog prava. Tužbom dalje ističe da višegodišnja praksa upravo ovog suda dokazuje da građani imaju pravo prigovarati na sadržaj obavijesti koja počiva na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te da to pravo proizlazi iz odredbe članka 156. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje – ZUP), a da tuženik pogrešno smatra da se članak 156. ZUP-a odnosi na povrede Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14.. 110/15. i 14/19.; u daljnjem tekstu – ZoZP), budući da se isti odnosi na povrede koje tuženik počini pri provođenju inspekcijskog postupka i radnji vezanih uz njega. Dalje navodi da odredba članka 156. ZUP-a štiti građane od nezakonitog postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava, a u konkretnom slučaju da štiti tužitelja od nezakonite obavijesti koja počiva na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Ističe da s tim u vezi ima pravo tražiti da se inspekcijski postupak provede u skladu s odredbama ZUP-a, a što znači da predmetni inspektor mora utvrditi pravo stanje stvari, te utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Dalje ističe da se inspekcijski postupak provodi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 42. ZUP-a i da se podnositelja predstavke mora obavijestiti o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim upravnim mjerama, te  ističe da je činjenica da podnositelj predstavke nije stranka u inspekcijskom postupku, da obavijest o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim upravnim mjerama nije rješenje, te da je jedini pravni lijek kojeg tužitelj može izjaviti upravo prigovor, a što da tuženik pokušava osporiti. Iz obrazloženja osporenog rješenja da proizlazi da državni inspektori mogu raditi što i kako žele jer se nitko nema pravo žaliti na njihov sistem rada, a s kojim stavom se tužitelj ne slaže budući da građani imaju pravo na zaštitu od nezakonitog postupanja javnopravnih tijela. U konkretnom slučaju, tužitelj da je podnio predstavku protiv trgovačkog društva za kojeg je u prethodnom parničnom postupku iz članka 105. ZoZP na nadležnom sudu pravomoćnom odlukom pravomoćno utvrđeno čak 58 (pedeset osam) različitih povreda morala (dobrih poslovnih običaja), a povrede morala (dobrih poslovnih običaja) da predstavljaju nepoštenu poslovnu praksu. Predmetni inspektor da je u potpunosti ignorirao pravomoćnu presudu i u Obavijesti KLASA:336-02/19-01/743, URBROJ: 443-02-03-01/3-20-40, od 17. lipnja 2020. navodio okolnosti koje nemaju veze sa sadržajem tužiteljeve predstavke, zbog čega je činjenično stanje u potpunosti pogrešno utvrđeno. Pored toga ističe da je predmetni inspektor pogrešno primijenio i materijalno pravo, budući da se članak 73. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj 115/18, dalje – ZDI) ne može primijeniti u ovom predmetu jer ZoZP ne predviđa mogućnost da se protiv prijavljenog trgovačkog društva ne pokrene prekršajni postupak ako se utvrdi postojanje prekršaja, a postojanje prekršaja je utvrđeno u prethodnom parničnom postupku iz članka 105. ZoZP na nadležnom sudu pravomoćnom presudom. Slijedom navedenog tužitelj zaključuje da je osporeno rješenje tuženika nezakonito, pa predlaže sudu da isto oglasi  ništetnim, podredno poništi.

              U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu je ostao kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja, predlažući da se tužba odbije kao neosnovana. Dodatno je istaknuo kako pogrešno tužitelj smatra da pobijano rješenje nije osnovano na zakonu, te kako pogrešno ističe da građani nemaju prava prigovarati na sadržaj obavijesti koju dobiju po provedenom inspekcijskom postupku, budući je tužitelju u inspekcijskom postupku koji se kod tuženika vodi pod KLASOM: 336-02/19-01/743 omogućeno izjavljivanje prigovora na pisane obavijesti koje su tužitelju otpravljene 10. siječnja i 17. lipnja 2020. Nadalje ističe da po predstavci tužitelja od 25. listopada 2019. inspektorica nije obavila inspekcijski nadzor već je sačinila Obavijest od 10. siječnja 2020., naznake predmeta „K.. A. d.o.o. Z.. R. c…, ponovljeni odgovor na predstavku” u kojoj obavještava tužitelja da mu je 18. listopada 2019. putem pošte poslan odgovor na predstavku zaprimljenu 20. kolovoza 2019. a po obavljenom inspekcijskom nadzoru u prodavaonici E. S. u S., J. J… (TC M. o. S.) koja posluje u sastavu trgovačkog društva K. A. d.o.o. Nadalje ističe da je 25. listopada  2019. zaprimljena predstavka tužitelja ponovljenog sadržaja, nakon koje je ocijenjeno da ne postoje novi elementi za ponavljanje inspekcijskog nadzora. Na dostavljenu Obavijest tužitelj da je uložio prigovor koji je prihvaćen Rješenjem glavnog državnog inspektora KLASA:UP/I-050-02/20-01/4 URBROJ:443-01-24-03/4-1 od 27. veljače 2020. s obrazloženjem da je inspektorica u tom slučaju pogrešno primijenila odredbu članka 58. stavka 5. ZDI smatrajući da nova predstavka tužitelja ne sadrži nove odlučne činjenice, okolnosti ili dokaze u odnosu na one koje su već utvrđivane po predstavci od 12. kolovoza 2019. a što da nije točno. Po naloženom u navedenom rješenju inspektorica da je upotpunila inspekcijski nadzor u ponovljenom postupku te je tužitelju otpravila pisanu obavijest o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama sukladno članku 58. stavku 3. ZDI, vezano uz članak 42. ZUP-a, a koju obavijest je tužitelj zaprimio 19. lipnja 2020. U ovoj obavijesti inspektorica da je izvijestila tužitelja da je trgovac dana 22. svibnja 2016.  počinio prekršaj - postupio protivno članku l0. stavku 5. ZoZP-a, ali da je člankom 73. stavkom 4. ZDI određeno da će se prekršajni postupak pokrenuti samo ako trgovac počini isti prekršaj ponovno u roku od godine dana, a da je uvidom u evidenciju elektronskog očevidnika koji vode inspektori utvrđeno da nema evidentiranog istog prekršaja unutar godine dana. Nastavno da je inspekcijskim postupkom utvrđeno da je tužitelju trgovac 3. lipnja 2016. vratio cjelokupni plaćeni iznos čime da je u potpunosti udovoljeno prigovoru u vezi sa nedostatkom na cipelama. U pogledu prigovora koje je tužitelj upućivao trgovcu nakon što mu je vraćen cjelokupni iznos kupoprodajne cijene za cipele, inspektorica se referirala na Mišljenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Uprave za trgovinu i unutarnje tržište KLASA:336-02/18-01/458 URBROJ:526-05-02-03-01/l-18-3 od 25. travnja 2018. iz kojeg je razvidno da daljnja pismena podnositelja prigovora upućena trgovcu (nakon što je trgovac izvršio povrat iznosa kupoprodajne cijene) sadržajno ne predstavljaju pisani prigovor potrošača niti se radi o komunikaciji koja je usmjerena na ostvarivanje njegovih potrošačkih prava te da na takvu komunikaciju podnositelja prigovora trgovac nije bio ni dužan odgovarati. Tuženik u odgovoru zaključuje kako je u predmetnom inspekcijskom postupku inspektorica obavila inspekcijski nadzor i poslala podnositelju prigovora obavijest o istom navodeći utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega da je postupila u skladu sa odredbom članka 42. ZUP-a i odredbom članka 58. ZDI-a, te da podnositelj predstavke nema pravo izjaviti prigovor budući je dobio obavijest iz koje je vidljivo da je prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka jer je inspekcijski postupak pokrenut i završen. Stoga da nije ispunjen ni jedan od uvjeta iz članka 42. stavka 4. ZUP-a iz kojih bi podnositelj prigovora imao pravo izjaviti prigovor.

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaz pregledom sudskog spisa kojem priliježe osporeno drugostupanjsko rješenje, te je pregledan cjelokupni spis tuženog tijela.

U sporu je održana rasprava 30. ožujka 2020. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 154/14, 94/16 i 29/17, dalje u tekstu - ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Tužitelj je na raspravi ostao kod svih navoda iz tužbe i nije imao daljnjih dokaznih prijedloga. Tuženika je na raspravi zastupala generalna opunomoćenica D. V. koja je ostala pri navodima iz odgovora na tužbu te je predložila odbiti tužbeni zahtjev.

              Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti postupanja tuženika prilikom odlučivanja o prigovoru tužitelja izjavljen na Obavijest više tržišne inspektorice, KLASA: 336-02119-01/743, URBROJ:443-02-03-01/3-20-40 od 17. lipnja 2020.

                  Odredbom članka 42. propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa (stavak 1.), te da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa (stavak 2.).

              Stavkom 3. članka 42. ZUP-a propisano je će službena osoba, kad utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, o tome obavijestiti podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti, dok je stavkom 4. propisano da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.

Odredbom članka 58. ZDI propisano je da inspektor provodi inspekcijski nadzor i pokreće postupak po službenoj dužnosti, a iznimno na zahtjev stranke, kada je to propisano posebnim zakonom (stavak 1.), te da se će inspektor, ako povodom zaprimljene predstavke obavi inspekcijski nadzor, u pisanom obliku obavijestiti podnositelja o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama (stavak 3.), odnosno da će isto postupiti i u slučaju kada prema sadržaju zaprimljene predstavke inspektor nije ovlašten obavljati inspekcijski nadzor (stavak 4.). Stavkom 5. je propisano da će se podnositelja obavijestiti da je postupljeno po predstavci ako podnositelj predstavke ponovno podnese predstavku koja u odnosu na prethodno podnesenu ne sadrži nove odlučne činjenice, okolnosti ili dokaze u odnosu na one koje su već utvrđivane.

              Tuženik je odlučujući o prigovoru tužitelja protiv predmetne obavijesti istog odbacio smatrajući da je u predmetnom inspekcijskom postupku inspektorica obavila inspekcijski nadzor i poslala podnositelju prigovora obavijest o istom navodeći utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega da je postupila u skladu sa odredbom članka 42. ZUP-a i odredbom članka 58. ZDI-a, te da podnositelj predstavke nema pravo izjaviti prigovor budući je dobio obavijest iz koje je vidljivo da je prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka jer je inspekcijski postupak pokrenut i završen. Stoga da nije ispunjen ni jedan od uvjeta iz članka 42. stavka 4. ZUP-a iz kojih bi podnositelj prigovora imao pravo izjaviti prigovor.

              Navedeni stav tuženika ovaj sud prihvaća kao zakonit i pravilan.

              Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka ističe da je svjestan činjenice da nije stranka u postupku, slijedom čega da se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe članka 156. ZUP-a kojim je propisano da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

Međutim, stav je ovog suda da se u konkretnom slučaju radi upravo o situaciji koja je u potpunosti regulirana odredbom članka 42. ZUP-a, budući je pokretanje postupka po službenoj dužnosti u potpunosti regulirano navedenom odredbom.

              U predmetnom se inspekcijskom postupku postupak vodio po službenoj dužnosti, a ne po zahtjevu stranke, pa tužitelj nema ni prava ni obveze stranke (a ni zainteresirane osobe) u inspekcijskom postupku. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj, po provedenom inspekcijskom postupku propisno obaviješten u skladu sa člankom 58. stavkom 3. ZDI-a, te u skladu s odredbom članka 42. ZUP-a to je njegovo pravo na sudjelovanje u inspekcijskom postupku iscrpljeno, slijedom čega ovaj sud odluku tuženika o odbačaju prigovora u cijelosti prihvaća kao pravilnu i zakonitu. Napominje se pri tom da je identičan stav o istome u svojoj odluci poslovni broj Usž-3090/16-2 od 1. ožujka 2017. izrazio i Visoki upravni sud, kako to pravilno u obrazloženju osporenog rješenja ističe i tuženik.

Kako je, dakle, o svim navedenim tužbenim prigovorima tuženik u osporenom rješenju iznio svoje stavove koje u potpunosti kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj sud, to se radi daljnjeg nepotrebnog ponavljanja tužitelj upućuje na obrazloženje osporenog rješenja.

Slijedom naprijed navedenog, prema ocjeni ovog suda, budući prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

              Isto tako, po mišljenju ovog suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Splitu,  7. travnja 2021.

                               SUTKINJA

 

Sanda Crljen Ivančić, v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lucija Justić