1

Broj: Ppž-3636/2021 

 

                               

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka. članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. E.T., zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12. ožujka 2021., broj: 66. Pp J-973/2020, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.              Odbija se žalba okr. E.T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. E.T. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12. ožujka 2021., broj: 66. Pp J-973/2020, proglašen je krivim okr. E.T. da je, na način činjenično opisan izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 30 dana. Istom presudom, na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na kojima sudjeluje GNK „Dinamo Zagreb“ i Hrvatska nogometna reprezentacija, na području Republike Hrvatske, s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju tri mjeseca, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da se okrivljenik u cijelosti oslobađa obveze naknade istih.

 

2.              Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na izrečenu kaznu zatvora. Predlaže da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik ističe kako se smatra samo djelomično krivim, dakle u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, treba navesti da je iz zapisnika o glavnoj raspravi od 12. ožujka 2021. (list 22 - 24 spisa), vidljivo da se okr. E.T., upitan u smislu čl. 171.a st. 1. Prekršajnog zakona, očitovao da se u odnosu na optužbu smatra krivim, a zatim je u skladu sa čl. 171.a st. 2. Prekršajnog zakona, iznosio detaljnu obranu o svim relevantnim okolnostima, koja obrana predstavlja potpuno priznanje prekršaja koji mu je stavljen na teret.

 

6.              S obzirom da se, dakle, okrivljenik očitovao da se smatra krivim, on ne može, u smislu čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

7.              Naime, odredbom čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je:

„(2) Protiv odluke o prekršaju donesene prema članku 171.a ovog Zakona žalba se može podnijeti samo zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i drugim mjerama.“

 

8.              Dakle, odredba čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona sadrži ograničenje pobijanja činjeničnog stanja kada se optuženik izjasnio da se smatra krivim, kao što je to u ovom predmetu slučaj.

 

9.              Zbog navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije razmatrana.

 

10.              U žalbi zbog odluke o izrečenoj kazni zatvora, okrivljenik navodi kako smatra da je kazna 30 dana zatvora previsoka zbog Covid situacije, moli da se ista zamijeni radom za opće dobro s obzirom da je mlad, željan posla i nezaposlen, a u slučaju da se kazna zatvora ne može zamijeniti radom za opće dobro, moli da se ista smanji, pri čemu ističe da ima bolesnu majku koja se liječi od ovisnosti.

 

11.              Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Pritom je, po ocjeni ovog suda, od odlučujućeg značaja činjenica da je okrivljenik do sada višestruko pravomoćno osuđivan (čak 16 puta), od čega čak šest puta upravo zbog istog prekršaja za koji je proglašen krivim i u ovom postupku, a što jasno proizlazi iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (list 16 spisa). Navedena okolnost da je okrivljenik višestruki specijalni povratnik ukazuje na izrazitu upornost i drskost okrivljenika u činjenju istog prekršaja te upućuje na činjenicu da dosadašnje presude, kojima su okrivljeniku izricane novčane kazne, nisu polučile svrhu specijalne prevencije, a što otklanja bilo kakvu mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

12.              U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se izrečena kazna zatvora preinači u rad za opće dobro, treba navesti da je rad za opće dobro institut koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka, kojima je izrečena novčana kazna, a ne kazna zatvora, o čemu se radi u ovom prekršajnom predmetu.

 

 

13.              Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je slabog imovnog stanja, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

14.              Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 7. travnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 3 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.