1                       Poslovni broj: 18 UsImio-104/20-3

 

Poslovni broj: 18 UsImio-104/20-3

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke N. B., u upravnom sporu tužitelja Z. P. iz V. K. .., B., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, radi priznavanja svojstva mirnodopskog vojnog invalida i prava na osobnu invalidninu, dana 07. travnja 2021. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika,  Klasa: UP/II-562-04/19-04/4, Urbroj: 522-05/1-1-2-19-2 od 29. svibnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-04/19-04/4, Urbroj: 522-05/1-1-2-19-2 od 29. svibnja 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ureda državne uprave u B.-b. ž., Službe za društvene djelatnosti, B., Klasa: UP/I-562-02/19-01/1, Urbroj: 2103-05/7-19-4 od 17. travnja 2019., a kojim rješenjem je odbačen zahtjev tužitelja za priznavanje svojstva mirnodopskog vojnog invalida i prava na osobnu invalidninu uslijed oboljenja zadobivenog na odsluženju vojnog roka u bivšoj JNA.

Tužitelj je kod Upravnog suda u Zagrebu podnio tužbu osporavajući citirano rješenje tuženika te je Upravni sud u Zagrebu formirao spis pod poslovnim brojem UsI-2196/19. Iz obavijesti Ureda predsjednika ovog suda, broj: 31 Su-102/2020-8 od 30. siječnja 2020., razvidno je da je rješenjem predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-122/2020-2 od 23. siječnja 2020., po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, navedeni predmet ustupljen ovom sudu u rad.

              U tužbi tužitelja se u bitnome navodi da je netočan i neosnovan navod tuženika da je  tužitelj podnio zahtjev izvan zakonom propisanog roka od pet godina od dana otpuštanja iz vojske, jer da je tužitelj stvarno zahtjev podnio 1976. godine i to u roku od jednog mjeseca od otpuštanja iz JNA, budući je to u to vrijeme bio propisani rok za prijavu po otpuštanju iz vojske. Međutim,  taj zahtjev tužitelja da nije tada urudžbiran zbog propusta službenika općine B. pa da stoga tužitelj sada nema pisani dokaz da je taj zahtjev podnio pravovremeno i  u roku, no, tužitelj za te propuste da ne može biti odgovoran. Tužitelj da je prvostupanjskom tijelu po otpuštanju iz vojske podnosio u više navrata i svu medicinsku dokumentaciju o svom liječenju oštećenja sluha nastalog na radu u JNA, čijim primjercima tužitelj i sada raspolaže,  te da je po potrebi može i sada predočiti sudu. Stoga da  čudi što tuženik sve to osporava i odbija prihvatiti osnovanost tužiteljevog zahtjeva. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba usvoji, da se poništi gore citirano drugostupanjsko rješenje kao i prvostupanjsko rješenje te da se predmet vrati na ponovni postupak.

              Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan navodeći u bitnome da u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga u njemu navedenim a koje razloge ponavlja i u odgovoru na tužbu.

              Tužitelj je dana 29. travnja 2020. dostavio podnesak sa medicinskom dokumentacijom (od lista 11. do 18. spisa) navodeći da je iz te dokumentacije razvidno da je ista dostavljena u O. B. u roku od 30 dana po izlasku iz vojske te da je i kasnije izdavana medicinska dokumentaciju redovito dostavljana službenicima O. B.. Stoga da se ne može tvrditi da je zakasnio u podnošenju svog zahtjeva, kako to neosnovano tvrdi tuženik.

              Imajući u vidu kako je predmetni spis rješenjem predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-102/2020-8 od 30. siječnja 2020. ustupljen ovom sudu na rješavanje bez održavanja rasprave, sud je pozivom na odredbu članka 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS), bez održavanja rasprave, pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, dostavljenog uz odgovor na tužbu, nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ocijenio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je tužitelj 17. veljače 2009. Uredu državne uprave u B.-b. ž., Uredu za društvene djelatnosti podnio zahtjev za priznavanje mirnodopskog vojnog invalida  temeljem bolesti sluha koji postupak je zaključkom od 25. veljače 2009. obustavljen, žalba tužitelja na taj zaključak je rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 16. lipnja 2009. odbijena te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom  poslovni broj: Us-9595/2009-4 odbio i tužiteljevu tužbu.

Nadalje, tužitelj je prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev dana 18. studenog 2014. za priznavanje svojstva mirnodopskog vojnog invalida uslijed bolesti sluha (puknuća bubnjića) zadobivene na služenju vojnog roka u Jugoslavenske narodne armije (dalje JNA), a koji zahtjev je rješenjem od 28. studenog 2014. odbijen, tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika od 27. prosinca 2015. odbijena dok je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-1464/15-12 od 19. svibnja 2017. poništeno navedeno drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje te je zahtjev tužitelja odbačen a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3091/17-2 od 19. listopada 2017.

              Predmetni zahtjev za  priznavanje svojstva mirnodopskog vojnog invalida tužitelj je prvostupanjskom tijelu podnio dana 26. ožujka 2019. u kojem zahtjevu u bitnome navodi da je za vrijeme služenja vojnog roka u JNA stradao tj. oglušio  radom u vojsci u barokomori o čemu da posjeduje  svu liječničku dokumentaciju.

Prvostupanjskim rješenjem od 17. travnja 2019. zahtjev tužitelja je odbačen pozivom na odredbu članka 75. stavak 1. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“broj:  33/1992, 57/1992, 77/1992, 27/1993, 58/1993, 2/1994, 76/1994, 108/1995, 108/1996, 82/2001, 94/2001, 103/2003, 148/2013, 98/2019 – dalje Zakon) te odredbu članka 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 – dalje ZUP).

              Tužitelj je na navedeno rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

Sporna je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito odbačen tužiteljev zahtjev.

Odredbom članka 75. stavak 1. Zakona propisano je da se zahtjev za priznavanje svojstva mirnodopskoga vojnog invalida po osnovi oštećenja organizma nastaloga zbog bolesti dobivene, odnosno pogoršane ili ispoljene pod okolnostima iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona može  podnijeti nakon otpuštanja iz oružanih snaga Republike Hrvatske, a najkasnije u roku od pet godina od dana otpuštanja iz oružanih snaga.

Kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev (članak 41. stavak 1. ZUP-a).

Iz podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj otpušten iz vojne službe u JNA dana 24. veljače 1976. Međutim iz sadržaja tog spisa te sadržaja spisa ovog upravnog spora, suprotno navodima tužitelja u tužbi i podnesku od 29. travnja 2020. (uz taj podnesak priložio dokumentaciju koja prileži i spisu tuženog tijela) ne proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev 1976. godine u roku od 30 dana po otpuštanju iz bivše JNA već je, prije predmetnog zahtjeva od 26. ožujka 2019., podnio zahtjev za priznavanje svojstva mirnodopskog vojnog invalida uslijed oboljenja sluha zadobivenog na odsluženju vojnog roka u bivšoj JNA dana 17. veljače 2009. te dana 28. studenog 2014., kako je to gore pojašnjeno.

Polazeći od izloženog ovaj sud smatra da su navodi tužitelja o pravodobnosti njegova zahtjeva paušalni te nisu od utjecaja na drugačije rješenje konkretne upravne stvari.

Obzirom na prednja utvrđenja, citirane zakonske odredbe odredbu Zakona te posebno imajući u vidu činjenicu da je tužitelj predmetni zahtjev podnio dana  26. ožujka 2019. to je nedvojbeno da je zahtjev tužitelja nepravodoban jer je  podnesen nakon isteka roka od pet godina od dana otpuštanja sa odsluženja vojnog roka u bivšoj JNA.

Stoga je tuženik pravilno postupio kada je osporavanim rješenjem od 29. svibnja 2019. odbio žalbu tužitelja na prvostupanjsko rješenje od 17. travnja 2019. kojim je zahtjev tužitelja odbačen.

Slijedom svega navedenog je,  na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude. 

 

U Splitu, 07. travnja 2021.

 

                                                                                                                S U T K I NJ A

 

                                                                                                                Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

N. B.