- 1 -              Rev 2865/2015-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2865/2015-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja J. D. iz Z., T. U. 24, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika G. Z., T. S. R. 1, OIB …, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4282/2014-3 od 4. ožujka 2015., ispravljenog rješenjem istoga suda poslovni broj Gž Ovr-945/2019-2 od 28. listopada 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3543/11-15 od 22. listopada 2012., u sjednici održanoj 7. travnja 2021.

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I.              Prihvaća se revizija ovršenika, ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4282/2014-3 od 4. ožujka 2015., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovnog broja Gž Ovr-945/2019-2 od 28. listopada 2020. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3543/11-15 od 22. listopada 2012. u dijelu pod toč. 3. prvoga stavka izreke kojim je određeno namirenje ovrhovoditelja za iznos kamate u visini 8.950,87  kunu i ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3543/11-15 od 22. listopada 2012.  u dijelu pod toč. 3. prvoga stavka izreke kojim je određeno namirenje ovrhovoditelja za iznos kamata u visini 8.950,87 kunu i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II.              Odluka o trošku postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem (o namirenju) Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3543/11-15 od 22. listopada 2012. određeno je namirenje iz bruto iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom naplaćenog po rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda posl. br. Ovrpl 3543/11 od 10. listopada 2011. koji je položen na poseban račun suda te je naloženo računovodstvu suda izvršiti isplate:

              - doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, glavnice 2.073,70 kune, te zakonske kamate u visini 2.237,72 kune, na račun Republike Hrvatske (pod prvim stavkom, toč. 1. izreke),

              - predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u visini 2.446,97 kune, na račun Grada Zagreba (pod prvim stavkom, toč. 2. izreke),

              - na ime neto plaće iznos glavnice 5.847,73 kune te zatezne kamate u iznosu 8.950,87 kune (pod prvim stavkom toč. 3. izreke),

              - iznosa troška parničnog postupka u visni glavnice 2.538,82 kune sa zateznim kamatama u visini 917,31 kunu (pod prvim stavkom toč. 4. izreke).

 

2. Drugostupanjskim rješenjem (ispravljenim uvodno naznačenim rješenjem o ispravku) žalba ovršenika odbijena je kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod stavkom prvim točkom 2. i 3. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određeno namirenje – isplata ovrhovoditelju iznosa 8.950,87 kn (iznos preko nespornog iznosa neto plaće od 5.847,83 kn i zateznih kamata na dosuđeni neto plaće) ovršenik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koja se pri ovome odlučivanju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19).

 

3.1. Predložio je preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti drugostupanjsko rješenje i pobijani dio prvostupanjskog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Zahtjeva trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/96), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 – dalje: OZ/10) u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

6.1. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

              1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

              2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

              3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

 

6.2. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

7. Predmetni ovršni postupak ovrhovoditelj je pokrenuo radi namirenja tražbine po osnovi neisplaćene razlike bruto plaće.

 

8. Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3543/2011 od 10. listopada 2011. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditelju dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te da je nadalje, postupajući prema odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda te po pribavljanju od nadležne porezne uprave obračuna poreza, prireza i doprinosa, prvostupanjski sud donio prvostupanjsko rješenje (o namirenju) kojim je odredio dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti na način kako je navedeno pod toč. 1. obrazloženja.

 

9. Drugostupanjski je sud pobijanim rješenjem, odlučujući o žalbi kojom je ovršenik osporavao pravilnost prvostupanjskog rješenja o namirenju u dijelu u kojem je određeno da se ovrhovoditelju pored neto iznosa plaće sa zateznim kamatama na isti, isplati i dio zaplijenjenog iznosa koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (a koji je u obračunu porezne uprave pribrojen iznosu zateznih kamata na neto iznos plaće i doprinose i tako skupno iskazan), istu odbio kao neosnovanu, uz bitno obrazloženje da:

 

              „(…) Nakon što je prvostupanjski sud sukladno čl. 127. OZ/10 raspodijelio zaplijenjeni iznos poreznoj upravi, te dio doprinosa za mirovinsko osiguranje, ostatak iznosa pripada ovrhovoditelju, jer bi u protivnom došlo do mijenjanja ovršne isprave i pravomoćnog rješenja o ovrsi, a što je nedopustivo u ovom stadiju postupka. U vezi s navedenim bitno je naglasiti da po ovršnoj ispravi i pravomoćnom rješenju o ovrsi ovrhovoditelju pripadaju sve zakonske zatezne kamate na bruto plaću. Imajući u vidu sve navedeno, nije osnovan ovršenikov žalbeni navod da je ovrhovoditelj pobijanim rješenjem dobio više nego što mu pripada po ovršnoj ispravi i rješenju o ovrsi. (…).

 

10. S obzirom na takve zaključke nižestupanjskih sudova, ovršenik je u reviziji postavio pitanje:

 

              ''Da li je u ovršnim postupcima vođenim radi naplate bruto plaće, raspoređivanje zaplijenjenog iznosa zateznih kamata predujma poreza i prireza na dohodak, kao i na druga javna davanja, na način da se isti pribroji kamatama na neto iznos plaće ovrhovoditelju predstavlja postupanje koje nije u skladu sa čl. 41. Ovršnog zakona kojim je propisano da se ovrha provodi u granicama određenim rješenjem o ovrsi i člankom 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj odredbi dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate slijedom čega bi taj iznos imao pripasti ovlašteniku predujma poreza i prireza na dohodak, odnosno ovlaštenicima drugih javnih davanja''.

 

10.1. Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, revident navodi da o tom pravnom  pitanju revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova te se poziva na rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2204/13 od 25. studenog 2013. i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013.

 

11. U rješenju Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2204/13 od 25. studenog 2013. izraženo je pravno shvaćanje da iako je ovrhovoditeljici ovršnom ispravom dosuđena bruto plaća sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose plaće, ovrhovoditeljica nema pravo naplatiti zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, budući da prema posebnim propisima obveza plaćanja poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga takva obveza koja nije dospjela ne pripada niti ovrhovoditeljici.

 

12. U  rješenju Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013. na koje se nadalje poziva revident, izraženo je shvaćanje da zatezne kamate na mjesečni iznos dijela bruto plaće koji odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza, ne pripada ovrhovoditelju već poreznoj upravi.

 

13. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ/96 ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

14. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji. 

 

15. Ovršenik u podnesenoj reviziji osporava pravilnost odluke kojom je, nakon što je cjelokupno dosuđeni bruto iznos sa zateznim kamatama naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, te po pribavljanju od nadležne porezne uprave obračuna poreza, prireza i doprinosa, dio naplaćenog iznosa s osnove obračunatih zateznih kamata na iznos poreza i prireza na dohodak (a koji je u priležećem obračunu porezne usprave pribrojen obračunatom iznosu zateznih kamata na neto iznos plaće i doprinose i skupno iskazan) odredio da se ima isplatiti ovrhovoditeljui.

 

16. Ovdje valja navesti da je iz ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude kao ovršne isprave, a povodom kojeg je isti sud rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3543/2011 od 10. listopada 2021. odredio ovrhu, vidljivo da je ovrhovoditelj zahtijevao da prvostupanjski sud na temelju obračuna porezne uprave donese rješenje o namirenju, u kojem će se odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj  upravi, zatim dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te dio s osnove neto razlike plaće sa pripadajućim zateznim kamatama koji će se isplatiti na račun ovrhovoditelja.

 

17. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ/96, sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja vezan ovršnim zahtjevom koji je u njemu sadržan, dok tražbinu iz ovršne isprave ovrhovoditelj može zahtijevati i u manjem iznosu od onoga na koji ima pravo po ovršnoj ispravi.

 

18. Prvostupanjski je sud donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovršnom zahtjevu ovrhovoditelja i to određivanjem iz cjelokupnog naplaćenog iznosa bruto plaće sa obračunatim zateznim kamatama na isti iznos, dijela koji će se isplatiti s osnove predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove s osnove dužnih doprinosa sa zateznim kamatama, a ovrhovoditelju zatraženi neto iznos plaće sa zateznim kamatama.

 

19. S obzirom na prethodno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na preostali naplaćeni iznos zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i zateznih kamata na iznos prireza porezu na dohodak (koji iznos kamata je sadržan u ukupno iskazanom iznosu zateznih kamata u kojem se ne razlučuju zatezne kamate na iznos prireza i poreza na dohodak u odnosu na zatezne kamate na iznos poreza na neto plaću i doprinose), za koji Porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se kao javno davanje ima isplatiti na odgovarajući račun, a niti je isplatu tog dijela potraživanja ovrhovoditelj tražio u ovršnom zahtjevu, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva.

 

19.1. Slijedom navedenoga, a budući da ne postoje pretpostavke za preinaku drugostupanjske kao niti prvostupanjske odluke (jer se u nižestupasnjskim odlukama ne utvrđuje distinkcija između obračunatih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i iznosa zateznih kamatama na neto iznos plaće – sve sadržano u ukupno iskazanim zateznim kamatama), valjalo je nižestupanjske odluke na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 2. OZ/96 ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ/96.

 

Zagreb, 7. travnja 2021.