- 1 -              Rev 2293/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2293/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. iz N., ..., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika E. o. d.d., Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz O. d. G. & P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-2288/2013-3 od 26. lipnja 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-956/12 od 1. srpnja 2013., na sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-2288/2013-3 od 26. lipnja 2017. pod točkom I. i pod točkom II., stavcima 1. i 3., izreke te predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-2288/2013-3 od 26. lipnja 2017. preinačena je presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-956/12 od 1. srpnja 2013., i suđeno:

 

„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj 6 P-956/12 od 1. srpnja 2013., i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da na ime osigurane svote isplati tužiteljici A. T. iznos od 16.666,67 kn (šesnaest tisuća šesto šezdeset šest kuna i šezdeset sedam lipa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući ovu kamatu od 20. rujna 2012. do isplate, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

 

Nalaže se tužiteljici A. T. da tuženiku E. o. d.d. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.758,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika E. o. d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

II. Nalaže se tužiteljici A. T. da tuženiku E. o. d.d. nadoknadi troškove parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 2.596,50 kn.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika E. o. d.d. za nadoknadom troška u povodu žalbe u iznosu od 328,50 kn.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice A. T. za nadoknadom troškova postupka za sastav odgovora na žalbu.“

 

2. Protiv te drugostupanjske presude, osim u dijelu kojim je odlučeno o troškovima žalbe tuženika, reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima revizije i tužbeni zahtjev prihvati. Traži naknadu troškova postupka, uključujući i naknadu troškova revizije.

 

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. 1. Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

5.2. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.1. Tužiteljica je u reviziji postavila slijedeće materijalno pravno pitanja:

 

„Može li se osiguravajuće društvo osloboditi obveze samo na temelju činjenice da vozač nije imao vozačku dozvolu u trenutku nastanka štetnog događaja ili je potrebno u svakom konkretnom slučaju dokazivati postojanje uzročne veze između neimanja vozačke dozvole i nastanka štetnog događaja?“

 

6.2. Ističe da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, jer je drugostupanjska presuda zasnovana na stavu suprotnom stavu revizijskog suda izraženom u odlukama toga suda Rev-1209/10-2 od 28. prosinca 2011., Rev-1018/10-2 od 19. siječnja 2011., Rev-1176/1994-2 od 21. travnja 1999., Rev-1950/1999-2 od 11. lipnja 2003., Rev-657/2008-2 od 19. siječnja 2011. i dr.

 

7. Odlučujući o dopustivosti revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje, ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. ZPP odnosno naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tih pitanja, pa je odlučeno o osnovanosti revizije.

 

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dijela osigurane svote razmjerno njenom nasljednom dijelu, a na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti, kojom je ugovoreno i osiguranje vozača od posljedica nesretnog slučaja, prema kojoj za slučaj smrti osigurana svota iznosi 50.000,00 kn.

 

9. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da je prednik tužiteljice - vozač predmetnog traktora sada pok. N. Č., u vrijeme nastanka osiguranog slučaja upravljao traktorom bez vozačke dozvole, a što isključuje obvezu tuženika kao osiguratelja za isplatom predmetne osigurnine na temelju odredbe čl. 10. st. 1. toč. 4. Općih pravila za osiguranje osoba od nezgode-nesretnog slučaja (dalje: Pravila tuženika), a koji su sastavni dio predmetne police osiguranja. Stoga smatra pogrešnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda koji je tužbeni zahtjev odbio iz razloga što okolnost da N. Č. u trenutku nastanka osiguranog slučaja nije imao vozačku dozvolu nije bila u uzročnoj vezi s nastankom osiguranog slučaja. Drugostupanjski sud ističe da, u konkretnom slučaju, nema pravno odlučnog značaja na obvezu tuženika kao osiguratelja na isplatu osigurnine, je li činjenica što vozač N. Č. u trenutku nastanka nesretnog slučaja nije imao vozačku dozvolu u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja ili ne te što to tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije osporio.

 

10. U vezi postavljenog pitanja ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja koje je utvrdio važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11. U pravu je tužiteljica kada tvrdi da je pobijana presuda zasnovana na pravnom shvaćanju suprotnom pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda.

 

12. Naime, prema ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (od kojih neke i citira tužiteljica obrazlažući razloge važnosti revizijskog pitanja), sporna odredba Pravila tuženika o gubitku prava iz osiguranja (ovdje konkretno čl. 10. st. 1. toč. 4.) može biti protivna samoj svrsi sklopljenog ugovora o osiguranju i dobrim poslovnim običajima, a primjena takve odredbe u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, pa sud može po čl. 143. st. 2. ZOO odbiti primjenu pojedinih odredaba općih uvjeta koje su u odnosu na drugu stranu (u ovom slučaju u odnosu na osiguranika) nepravične i pretjerano stroge. U takvoj situaciji je sud dužan utvrditi, radi donošenja pravilne i zakonite odluke, uzročnu vezu između okolnosti da je u trenutku nezgode osiguranim vozilom upravljao vozač bez odgovarajuće vozačke dozvole i nastanka osiguranog slučaja (tako i u odluci ovog suda Rev-657/2008 od 19. siječnja 2011.).

 

13. Drugostupanjski sud, držeći da je za gubitak prava iz osiguranja dovoljno dokazati da je vozilom upravljala osoba bez odgovarajuće vozačke dozvole i da je već na temelju te okolnosti nastupio gubitak prava iz osiguranja, zaključio da nije potrebno utvrđivati i ocjenjivati postojanje uzročne veze između te okolnosti i nastupanja osiguranog slučaja, pa u pobijanoj odluci nisu ocjenjeni žalbeni navodi tuženika u vezi s uzrokom nastanka osiguranog slučaja.

 

14. Budući da pobijana presuda nije utemeljena na podudarnom pravnom shvaćanju, a njenim donošenjem učinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i nije ju moguće ispitati, ne postoje uvjeti za preinačenje osporene presude. Stoga je, primjenom odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, prihvaćena revizija tužiteljice te ukinuta drugostupanjska presuda i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U ponovljenom postupku sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući pri tome na umu pravno shvaćanje izraženo u ovoj odluci.

 

16. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 7. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.