Poslovni broj: K-8/2021-22

 

Poslovni broj: K-8/2021-22

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Višnje Strinić kao predsjednice vijeća za mladež, te sudaca porotnika M. Š. i N. Ć. kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Vesne Šarolić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika A. Š. i prema maloljetnom R. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona, nakon rasprave održane 1. travnja 2021. uz isključenje javnosti u nazočnosti okrivljenika A. Š., njegovog branitelja Ž. O., odvjetnika u S., maloljetnika R. Š. i zamjenika njegovog branitelja J. M., odvjetnika u S., zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu za mladež, J. S., a javno objavljene presude 7. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   je

 

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08)

 

OKRIVLJENIK: 1. A. Š., OIB: .., sin D. i M. rođene M., rođen … u S., s prebivalištem u S., ..., državljanin Republike Hrvatske, trgovac sa završenom večernjom školom, nezaposlen, vlasnik stana u P. površine 79 m², neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, ne vodi se drugi kazneni postupak

 

MALOLJETNIK: R. Š., OIB: ..., sin L. i N., rođene G., rođen ... u S., ..., državljanin Republike Hrvatske, pomoćni kuhar sa završenom osnovnom školom i tečajem za pomoćnog kuhara, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, neoženjen, bez djece, ne vodi se drugi kazneni postupak

 

k r i v i   s u

             

okrivljeni A. Š. i maloljetni R. Š. zajedno:

 

1. što su 12. listopada 2020. oko 03,00 sata u D. ulici u S. nakon što su R. Š. i A. Š. putem Instagrama oštećeniku M. L. poslali poruku da se nađu na navedenom mjestu, zajednički i dogovorno s dvije nepoznate osobe, u nakani da se neosnovano okoriste, R. Š. držeći nož u ruci, prišao oštećenom M. L. i od istoga zatražili da im preda mobilni telefon, novac i sve što ima, pa kada je oštećeni to odbio, A. Š. ga rukama uhvatio preko leđa, za koje vrijeme je R. Š. oštećeniku istrgnuo mobilni telefon iz ruke te izvadio SIM karticu i istu odbacio, a potom su se udaljili oštetivši time M. L. za vrijednost mobilnog telefona od najmanje 2.500,00 kuna,

 

dakle, uporabom sile protiv neke osobe i prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili tijelo, oduzeli tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoje, a pri tome je uporabljeno opasno oruđe,

 

maloljetni R. Š. sam:

 

2. što je 21. listopada 2020. oko 11,00 sati u trgovini T. u ulici G. N. u S., u nakani da se neosnovano okoristi, ušao u unutrašnjost prodavaonice pa kada je zaposlenica zatražila da pokaže sadržaj torbice istu je izvrijeđao pogrdnim riječima, prethodno uzevši neutvrđeni artikl, nakon čega ga je kupac I. Č. zaustavio kako bi ga spriječio da izađe s tim artiklom, pa se s I. Č. potukao, kojom prilikom ga je udarao po tijelu rukama i razbijenim bocama pri čemu je isti zadobio tjelesne ozljede u vidu otvorene rane glave i površinske ozljede glave, nakon čega se udaljio zadržavši za sada nepoznati artikl,

dakle, zatečen pri počinjenju krađe, pa s ciljem da ukradenu stvar zadrži, uporabio silu protiv neke osobe,

čime je okrivljeni A. Š. počinio jedno kazneno djelo protiv imovine-razbojništvo-djelo opisano u članku 230. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 230. stavku 2. KZ/11, djelo pobliže opisano pod točkom 1. izreke presude, te maloljetni R. Š. u stjecaju dva kaznena djela protiv imovine, i to jedno kazneno djelo razbojništva opisano u članku 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 230. stavku 2. KZ/11, pobliže opisano pod točkom 1. izreke presude, i jedno kazneno djelo razbojničke krađe, djelo opisano i kažnjivo po članku 231. stavak 1. KZ/11, a sve u svezi sa člankom 51. KZ/11.

 

Stoga se okrivljenik A. Š., na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

Utvrđuje se da je okrivljeni A. Š. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1212/19 od 17. prosinca 2019. koja je postala pravomoćna 8. siječnja 2020. proglašen krivim zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11 te mu je prethodno izrečena kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je prema njemu primijenjena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti te presude ne počini neko novo kazneno djelo pa se na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11 ta uvjetna osuda opoziva te se kazna uzima kao utvrđena.

 

Utvrđuje se da je okrivljeni A. Š. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kmp-90/2016 od 27. siječnja 2020. koja je postala pravomoćna 26. veljače 2020. proglašen krivim zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 te mu je prethodno izrečena kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega je prema njemu primijenjena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti te presude ne počini neko novo kazneno djelo pa se na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11 ta uvjetna osuda opoziva te se kazna uzima kao utvrđena.

 

Stoga se okrivljeni A. Š. na temelju odredbe članka 230. stavak 2. u svezi članka 51. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku A. Š. se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. studenog 2020. pa nadalje.

 

Na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11 i članka 24., 25. i 26. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje u tekstu: ZSM/11) maloljetnik R. Š. se

 

o s u đ u j e

 

na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

Na temelju članka 25. stavak 4. ZSM/11 maloljetniku R. Š. se u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode, i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. listopada 2020. pa nadalje.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 i 31. stavak 2. ZSM/11 maloljetniku R. Š. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o kanabinoidima, a koje može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne maloljetničkog zatvora, a najduže tri godine.

 

Na temelju članka 148. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni A. Š. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.600,00 (tritisućešeststotina) kuna, od čega se iznos od 1.600,00 kuna odnosi na psihijatrijsko vještačenje okrivljenika, dok iznos od 2.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu, dok će se naknadno posebnim rješenjem odlučiti o troškovima njegovog branitelja po službenoj dužnosti.

 

Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 maloljetnik R. Š. se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

 

Obrazloženje

 

              Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 14. prosinca 2020. godine pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu broj KO-DO-164/2020 od 10. prosinca 2020. protiv okrivljenika A. Š. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, i prema maloljetnom R. Š. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11.

 

              Rasprava je 1. travnja 2021. zbog izmjene u sastavu vijeća (umjesto porotnice R. B. pristupila je porotnica M. Š.) sukladno članku 407. stavak 1. ZKP/08 počela iznova.

 

              Na raspravi od 11. ožujka 2021. odnosno na raspravi od 1. travnja 2021. je sukladno članku 388. stavak 1. točka 1. ZKP/08 javnost isključena za cijelu raspravu radi zaštite maloljetnika R. Š. obzirom da je isti osoba mlađa od 18 godina.

 

              Vijeće za mladež je nakon dovršenog dokaznog postupka i zaključene rasprave uredilo činjenični opis kaznenog djela pod točkom 1. na način da je riječ: "NN" zamijenjena riječju: "nepoznate" te riječ: "oko" zamijenjena riječju: "najmanje", a u pravnom opisu je riječ: "oružje" zamijenjena riječju: "opasno oruđe". Također, u odnosu na učin pod točkom 1. izmijenjen je dio teksta koji glasi: “ nakon što je R. Š. mobitelom pozvao oštećenog M. L. na proslavu rođendana na navedeno mjesto“ tekstom koji glasi: „nakon što su R. Š. i A. Š. putem Instagrama oštećeniku M. L. poslali poruku da se nađu na navedenom mjestu“, a obzirom na utvrđeno činjenično stanje.

 

              Prilikom očitovanja prema optužbi na raspravi od 1. travnja 2021. okrivljeni A. Š. je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 koje mu se optužnicom stavlja na teret, a maloljetni R. Š. je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, dok se ne smatra krivim za kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11.

 

              Maloljetni R. Š. je svoju obranu iznio na početku dokaznog postupka (list 329 i 300-301 spisa) naglasivši kako je u odnosu na oba inkriminirana događaja bio sam, a ne u društvu A. Š. ili bilo koje druge osobe.

 

U odnosu na učin pod točkom 1. izreke presude istaknuo je kako A. Š. i ne poznaje pa se s istim nije ni dogovarao oko počinjenja kaznenog djela. Tog dana u listopadu 2020. je taksijem došao u S. i otišao kod svog prijatelja kojeg nije želio imenovati, te je oko 01,00 ili 02,00 sata poslije ponoći izišao iz zgrade i ispred ulaza u tu zgradu da je vidio jednog momka kojeg je do tada znao samo iz viđenja jer ga je prethodno vidio u dva ili tri navrata, ali ne zna kako se isti zove. Ne zna što mu je bilo i slučajno je uzeo njegov mobitel kojeg je on držao u rukama te se udaljio. Iako ne poznaje vlasnika tog mobitela kasnije ga je tražio jer mu je namjeravao vratiti mobitel, ali u tome nije uspio. Ne poznaje ni osobu po imenu M. L. te s istim nikada nije kontaktirao. Policijski službenici su od njega taj mobitel izuzeli 21. listopada 2020. kada bi se navodno dogodila razbojnička krađa.

 

U odnosu na učin pod točkom 2. izjavio je kako je 21. listopada 2020. oko 11,00 sati došao u trgovinu T. na S. u ulici ... u S. gdje ga je prodavačica pitala da li je što otuđio na što joj je niječno odgovorio. Nakon toga ga je crnokosi muškarac nešto stariji od njega napao tj. gurnuo i udario tako da je udario leđima u zid. Na podu prodavaonice je bilo krvi i razbijenih staklenih boca, ali ne zna kako je do toga došlo. Sjeća se da se otišao kući presvući i nakon što se presvukao ponovno se vratio u prodavaonicu kako bi izbjegao eventualne probleme i da se ne bi dogodilo da ga policija traži ili da se raspiše tjeralica i odredi istražni zatvor protiv njega jer je ranije činio kaznena djela krađe pa se htio predati. Po povratku u prodavaonicu ondje je zatekao policijske službenike koji su ga odveli u policijsku postaju. U odnosu na postupanje muškarca koji ga je napao drži da je namjera tog čovjeka bila da ga spriječi da ne otuđi nešto. Taj momak da nije ni mogao vidjeti da je on nešto otuđio jer nije ništa otuđio već je isti očito od prodavačice čuo da je on nešto otuđio, ali to nije istina. Samo je uzeo samo kavu koju je odložio na pult blagajne i stavio novac na kasu, a nakon što ga je prodavačici na njen upit da li je nešto otuđio negativno odgovorio, da se umiješao taj čovjek koji mu je rekao: „nemoj krasti, nađi neku drugu prodavaonicu“ i nakon toga ga udario. Prodavačici je samo rekao da nije ništa ukrao i ne sjeća se da joj se obraćao ikakvim pogrdnim ili uvredljivim riječima.

 

U odnosu na oba događaja je kazao kako kod sebe nije imao oružje ni oruđe pa tako ni nož.

 

Bio je tretiran kao maloljetnik, a iz T. je otpušten 21. srpnja 2020. godine nakon čega je pronašao i posao, ali situacija s Corona virusom kao i činjenica da je uhićen su dovele do toga da sada nije zaposlen.

 

U odnosu na osobne obiteljske prilike je naveo da živi s ocem, mlađim bratom i bakom.

 

Nakon što je maloljetniku R. Š. predočen iskaz svjedoka oštećenika-žrtve M. L. (listovi 212-215 spisa) isti je naveo kako u cijelosti ostaje kod svoje obrane te da je on od 7. ožujka 2019. do 21. srpnja 2020. bio u O. z. T. pa nikako ne stoji izjava M. L. od 1. prosinca 2020. da su se njih dvojica poznavali oko godinu dana.

 

One prigode kada bi navodno bilo počinjeno kazneno djelo u prodavaonici T. je mobitel kojeg je uzeo momku u S. ponio sa sobom jer ga je htio dati policijskim službenicima.

 

Nije znao što radi ni kada je uzeo mobitel tom momku iz ruke, a niti one prigode u prodavaonici T. jer tada mu se „smračilo“, a to mu se inače dogodi kada ga netko napada pa se osjeća ugroženim. Inače, redovno pije tablete za smirenje i to Helex 1 mg i Calisto od 30 mg.

 

Iznoseći svoju obranu pred sucem za mladež Županijskog suda u Splitu maloljetni R. Š. (listovi 127-228 spisa) je naveo da nije istina da je počinio kazneno djelo razbojništva na štetu M. L. kojega ne poznaje kao što ne poznaje ni A. Š. te da je predmetni mobitel pronašao na klupi. U odnosu na kazneno djelo razbojničke od 21. listopada 2020. je naveo da je točno da je ušao u prodavaonicu T. u ulici ... u S. u namjeri da kupi kavu i da je istu pokušavao platiti. No, kako je prodavačica mislila da je on nešto ukrao ili da nešto želi ukrasti i kada je došao do blagajne da ga je napao kupac I. Č. i potom da su se potukli jer da se njemu nešto "smračilo". Tek poslije je vidio da je Č. krvave glave i vidio je njegovu krv na svojoj majici i odjeći zbog čega se otrčao kući presvući i potom se vratio na mjesto događaja gdje su se već nalazili policajci, a oštećenika-žrtvu nije vidio. On je rekao da nije ništa napravio i da nije ništa ukrao od kada je izašao iz zatvora, a prodavačica ga je blijedo pogledala imajući na umu njegove godine, te je nakon toga od strane policije odveden u postaju. Dodao je da uzima terapiju Normabela od 10 mg i Prazine od 25 mg te Calis od 20 mg navečer s Normabelom od 10 mg. Nije mu jasno zbog čega bi M. L. podnio kaznenu prijavu protiv njega, osim što je naveo da njega poznaje cijeli S. jer krade od malih nogu.

 

Što se tiče osobnih prilika, naveo je da je 21. srpnja 2020. izašao iz odgojne ustanove u T. te da živi s ocem, bakom i bratom koji ima dvanaest godina. Majka ne živi s njima, a još ima i dvije starije sestre od kojih jedna ne živi u H., a druga živi s majkom. Kao dijete je boravio u D. M. zbog problema u obitelji, a potom i u drugim domovina u C., R., Z. i Z. te je bio i u psihijatrijskim ustanovama i na terapijama kao što je Bolnica, u Z. i L. pored R. Kratko vrijeme je konzumirao marihuanu, a druge droge da nije.

 

U dokazne svrhe pregledana je i pročitana potvrda Policijske uprave .., Službe općeg kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije o predaji mobitela marke S. M. L. od 22. listopada 2020. (list 17 spisa), potvrda Policijske uprave ..., Službe općeg kriminaliteta o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj 00084057 od 21. listopada 2020. (list 21 i 66 spisa) sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta (list 22 i 67 spisa), zapisnik o očevidu u prodavaonici T. u ulici … u S. od 21. listopada 2020. (listovi 24-25 i 164-165 spisa) sa kriminalističko-tehničkim izvješćem od 3. studenog 2020. (list 27 i 166 spisa), liječnička dokumentacija KBC S. za I. Č. (listovi 71-72 spisa), potvrda Policijske uprave …, I. Policijske postaje S…. o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj 00084059 od 22. listopada 2020. (list 88 spisa), zapisnik Policijske uprave .., I. Policijske postaje S. o privremenom oduzimanju predmeta od 22. listopada 2020. (list 89 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu o upućivanju maloljetnog R. Š. u Odgojni zavod poslovnog broja KM-12/18 od 24. listopada 2018. (listovi 97-104 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu poslovnog broja KM-15/18 od 20. srpnja 2020. o izricanju odgojne mjere pojačane brige i nadzora prema maloljetnom R. Š. (listovi 105-111 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu poslovnog broja KM-12/18 od 20. srpnja 2020. o obustavi odgojne mjere o upućivanju u Odgojni zavod za maloljetnika R. Š. (listovi 112-114 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb iz S. od 24. studenog 2020. za maloljetnog R. Š. (listovi 218-227 spisa), podnesak H. B. od 24. veljače 2021. s prilozima, i to potvrdom Z. P. I. P. …. od 5. veljače 2021. i otpusnicom K. za p. V. od 9. veljače 2021. (listovi 293-295 spisa) te pravomoćna presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba K. S. Pp J-2040/2020-13 od dana 2. prosinca 2020.

 

Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze.

 

              Tijekom dokaznog postupka saslušana je svjedokinja-stručna osoba Općinskog suda u Splitu, I. T. M., svjedoci oštećenici-žrtve M. L. i I. Č.

 

              Zastupnica optužbe i zamjenik branitelj maloljetnika nisu imali primjedbi na iskaz svjedoka oštećenika-žrtve M. L., dok je branitelj okrivljenika prigovorio njegovom iskazu kao nevjerodostojnom navodeći da je isti protivan materijalnim dokazima koji prileže spisu kao i obrani maloljetnika.

 

Stranke nisu imale primjedbi na iskaz svjedoka oštećenika-žrtve I. Č.

 

U dokazne svrhe, a uz suglasnost stranaka i na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pregledano je i pročitano sudsko-psihijatrijsko vještačenje maloljetnog R. Š. sačinjeno po stalnom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. sc. D. B. od 11. studenog 2020. (listovi 170-178 spisa) s otpusnicom Z. b. u Z. od 17. srpnja 2019. i drugom liječničkom dokumentacijom za maloljetnika (listovi 179-181 spisa), sudsko-psihijatrijsko vještačenje okrivljenog A. Š. od 4. prosinca 2020. sačinjeno po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr. Ž. K. (listovi 229-233 spisa), iskaz svjedokinje oštećene-žrtve I. R. s rasprave od 11. ožujka 2021. (listovi 301-302 spisa).

 

Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenog A. Š. pregledan je i pročitan izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika A. Š. (list 30 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika A. Š. (list 31 spisa).

 

Braneći se na raspravi (listovi 334-335 spisa) okrivljeni A. Š. je iskazivao istovjetno kao na prvom ispitivanju (listovi 43-46 a spisa) kada je negirao da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pogotovo jer ne poznaje oštećenika-žrtvu, a s R. Š. se nije dogovarao za počinjenje nikakvog kaznenog djela. Na raspravi je dodatno naveo kako nikada nije činio kaznena djela razbojništva ili teške krađe jer nema potrebe činiti takva kaznena djela budući su on i njegova obitelj dobrih imovinskih prilika.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, vijeće smatra utvrđenim da su okrivljeni A. Š. i maloljetni R. Š. zajedno počinili jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, opisano i označeno pod točkom 1. izreke, te maloljetni R. Š. sam još i kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11, pobliže opisano i označeno pod točkom 2. izreke.

 

U odnosu na kazneno djelo razbojništva opisanog pod točkom 1. izreke presude nije sporno da je oštećeniku-žrtvi M. L. mobitel marke S. otuđen te 22. listopada 2020. vraćen od strane policijskog službenika Policijske uprave ……, Službe općeg kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije.

 

Nije sporno ni da su se 12. listopada 2020. u ranim jutarnjim satima maloljetnik R. Š. i oštećenik-žrtva M. L. nalazili u S. ispred stambene zgrade, dok je s obzirom na obranu okrivljenika A. Š. u kojoj isti negira počinjenje kaznenog djela pod točkom 1. bilo sporno da li se on nalazio na mjestu događaja.

 

Nadalje, obzirom na obrane okrivljenog A. Š. i maloljetnog R. Š. kao sporno postavilo se pitanje da li se okrivljeni A. Š. i maloljetni R. Š. međusobno poznaju te da li oni poznaju oštećenika-žrtvu M. L.

 

Kao sporno postavilo se pitanje da li je maloljetni R. Š. 12. listopada 2020. prije 03,00 sata mobitelom pozvao oštećenika-žrtvu M. L. na proslavu rođendana u D. ulicu u S. ili su putem Instagrama okrivljenik i maloljetnik istog pozvali da dođe na navedeno mjesto.

 

Kako je već navedeno, braneći se pred sucem istrage, kao i na raspravi, maloljetnik R. Š. je naveo da ne poznaje okrivljenika A. Š. kao ni oštećenika-žrtvu M. L., dok je okrivljenik A. Š. kazao da poznaje maloljetnog Š., ali da ne poznaje M. L. Prema tome, čak ni po pitanju njihovog međusobnog poznanstva okrivljenik i maloljetnik nisu istovjetno iskazivali. O tome je iskazivao i svjedok oštećenik-žrtva M. L. koji je dajući iskaz kako u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu u tako i na raspravi izjavio da su A. i R. prijatelji te da je on osobno A. vidio dva tri puta, dok R. poznaje oko godinu dana jer se družio s osobama koje on poznaje. Osim toga, oštećenik-žrtva M. L. je kao počinitelje kaznenog djela razbojništva počinjenog na njegovu štetu istaknuo baš okrivljenika i maloljetnika.

 

Sam maloljetnik je najprije negirao da je otuđio predmetni mobitel pravdajući se da je istog pronašao na zidiću, a potom je priznao da je mobitel otuđio jednom momku kojega ne poznaje, ali da mu je mobitel htio vratiti. Kada se ima u vidu da je maloljetnik kazao da ne poznaje momka kojemu je otuđio mobitel, kao i kod činjenice da je mobitel zadržao kod sebe, onda je potpuno neprihvatljiva obrana maloljetnika da je mobitel namjeravao vratiti.

 

Osim toga neprihvatljiva je obrana maloljetnika i u dijelu u kojem negira da poznaje okrivljenika i oštećenika-žrtvu M. L., a obzirom da iz iskaza oštećenika-žrtve M. L. proizlazi kako su okrivljenik i maloljetnik prijatelji, te da imenovani oštećenik-žrtva poznaje maloljetnika. I okrivljenik je potvrdio da poznaje maloljetnika, dok je negirao da bi se s istim dogovarao oko počinjenja kakvog kaznenog djela.

 

S tim u svezi kao prijeporno postavilo se i pitanje da li su inkriminirane prigode okrivljeni i maloljetnik postupali zajednički i dogovorno i da li su s njima bile još dvije osobe.

 

Sporno je i da li su okrivljenik i maloljetnik postupali u nakani da se neosnovano okoriste te li je maloljetnik prišao oštećeniku-žrtvi M. L. držeći u ruci nož kao i da li su okrivljenik i maloljetnik od istog zatražili da im preda mobilni telefon, novac i sve što ima.

 

Također, sporno je bilo da li je A. Š. oštećenika-žrtvu M. L. rukama uhvatio preko leđa te da li mu je za to vrijeme maloljetnik za to vrijeme iz ruke istrgnuo mobilni telefon i izvadio SIM karticu te da li je istu odbacio.

 

Iako su i okrivljenik i maloljetnik u svojim obranama porekli počinjenje kaznenih djela, odnosno maloljetni R. Š. je samo priznao otuđenje mobitela od M. L., ali ne na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret te je porekao i počinjenje kaznenog djela razbojničke krađe, sud takve njihove obrane drži neosnovanima i usmjerenima ka izbjegavanju njihove odgovornosti zbog čega iste nisu ni prihvaćene. Osim toga, njihove obrane su protivne iskazu oštećenika-žrtve M. L. Za istaknuti je kako nije logično da je maloljetnik imao namjeru vratiti mobitel oštećeniku kad su se on i okrivljenik s istim dali u bijeg.

 

Nasuprot navedenim navodima obrane okrivljenika i maloljetnika, oštećenik-žrtva M. L. prilikom ispitivanja u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu (listovi 212-215 spisa) je naveo kako ga je prije njegovog rođendana tj. 17. listopada 2020. nazvao prijatelj Š. kazavši mu da mu je rođendan te da su mu u stan upali R. Š. i A. Š. s još nekoliko momaka nakon čega su putem Instagrama toga Š. njemu poslali poruku da se nađu gdje živi Š. u D. ulici u S. Ondje je otišao između ponoći i jedan sat s namjerom odlaska na rođendan Š. u njegov stan. Međutim, nije došao u njegov stan jer su ga na ulici sačekali R. Š., A. Š. i još nekoliko nepoznatih momaka te su ga zaskočili i rekli mu da da sve što ima. R. je u ruci imao tzv. francuski nož koji je pritisnuo da izađe oštrica i usmjerio ga u pravcu njegovog tijela, a A. Š. ga je uhvatio za ruku i pokazivao na mobitelu kako ga je kontaktirao što nije točno. R. Š. mu je tada iščupao mobitel iz ruke te iz istog izvadio karticu koju mu je vratio, a mobitel je zadržao za sebe. On pri tome ništa nije govorio jer je bilo puno momaka, već je samo zatražio da mu vrate mobitel, ali R. mu ga nije vratio. Inače, taj mobitel je kupio u prodavaonici S. i platio ga 2.500,00 kuna.

 

Nakon nekoliko dana policijski službenici su ga pronašli i vratili mu mobitel kazavši mu da je mobitel pronađen kod R. Š. prilikom uredovanja zbog njegovog ponašanja u jednoj prodavaonici u S. gdje je jednom čovjeku razbio glavu jer je htio nešto otuđiti.

 

Svjedok oštećenik-žrtva M. L. je kazao da su A. i R. prijatelji te da je A. samo dva do tri puta i ne poznaje ga dobro, dok R. poznaje oko godinu dana. Naveo je kako su mu imenovani htjeli uzeti i torbicu u kojoj drži svoje stvari, ali im to nije dopustio pa mu nisu uzeli novac jer ga nisu pronašli, a tada je imao dvjesto do tristo kuna. Ostali momci koji su se nalazili u blizini ove dvojice počinitelja da nisu imali nikakvu ulogu već su se samo nalazili u njihovom društvu i sve im je to bilo smiješno. Nije postavio imovinskopravni zahtjev jer mu je mobitel vraćen.

 

Nakon ovog događaja okrivljenik i maloljetnik ga nisu kontaktirali, ali je vidio njihove prijatelje koji su mu rekli da povuče kaznenu prijavu i kontaktirali su članove njihove obitelji te su im prijetili nakon čega je sa svojim ocem otišao u Policijsku upravu … u S. gdje je podnio kaznenu prijavu očekujući da mu se vrati i mobitel.

 

Nakon što su mu predočene obrane okrivljenika i maloljetnika u kojima negiraju počinjenje kaznenog djela, isti je istaknuo da to nije točno jer su mu ukrali mobitel koji je uostalom i pronađen kod R. Š.

 

Na raspravi (listovi 332-333 spisa) je svjedok oštećenik-žrtva M. L. naveo da se on i A. Š., iako su se vidjeli dva do tri puta, nikada nisu upoznali ni razgovarali, a prijatelj Š. mu je kada se sve ovo dogodilo kazao da je jedna od te dvije osobe bila upravo A. Š. Istaknuo je kako je i sam znao zna kako isti izgleda. Kazao je kako drži da A. Š. nije imao namjeru otuđiti mu mobitel već misli da se isti slučajno našao na mjestu događaja. Naveo je kako ga je te prigode kada mu je otuđen mobitel A. Š. uhvatio rukama preko leđa dok mu je R. Š. istrgnuo mobitel iz ruke. Nije postavio imovinskopravni zahtjev, a odluku o kaznenom progonu okrivljenog A. Š. i maloljetnog R. Š. prepušta sudu.

 

Takvom iskazi oštećenika-svjedoka, posebice onom danom u istrazi kada je ispitivanje bilo vremenski bliže samom događaju, sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti logičan, životan, i u skladu s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta. Tijekom postupka nije utvrđen ni jedan razlog zbog kojeg bi oštećenik-žrtva M. L. neosnovano teretio okrivljenika i maloljetnika. Osim toga, on je detaljno, konzistentno i uvjerljivo opisao slijed događaja i kao počinitelje istaknuo upravo okrivljenika i maloljetnika te je prilikom svjedočenja isti djelovao uvjerljivo. Stoga sud vjeru poklanja njegovom iskazu držeći da se predmetni događaj odvio upravo na način kako je to on i opisao u svom iskazu.

 

Nadalje, iskaz oštećenika-žrtve M. L. je potvrđen i materijalnim dokazima. Da je predmetni mobitel doista pronađen kod maloljetnika R. Š. proizlazi kako iz njegove obrane tako i iz potvrde Policijske uprave …., Službe općeg kriminaliteta o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj 00084057 od 21. listopada 2020. (list 21 i 66 spisa) i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 22 i 67 spisa).

 

Uvidom u potvrdu Policijske uprave …., Službe općeg kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije o predaji mobitela marke S. M. L. od 22. listopada 2020. (list 17 spisa) utvrđeno kako je mobilni uređaj marke S. 22. listopada 2020. predan M. L. što je isti potvrdio svojim potpisom.

 

Člankom 230. stavak 1. KZ/11 propisano je da kazneno djelo razbojništva čini „tko uporabom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina“.

 

Člankom 230. stavak 2. KZ/11 propisan je kvalificirani oblik i to „ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovog članka pribavljena znatna imovinska korist ili je uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do dvanaest godina“.

 

Radnja bića kaznenog djela razbojništva sastoji se od uporabe sile ili prijetnje i oduzimanja tuđe stvari koje se čine navedenim redoslijedom, odnosno prijetnja ili sila kao sredstvo se poduzimaju radi oduzimanja tuđe pokretne stvari, s time da kod kaznenog djela razbojništva vrijednost prisvojene stvari nije od značaja te je moguće počiniti navedeno kazneno djelo na način da se silom ili prijetnjom pribavi kako stvar male vrijednost tako i uključujući sve modalitete kaznenog djela teške krađe.

 

Kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 se može počiniti samo s dolusom, a sastoji se od svijesti da se uporabom sile ili prijetnje oduzima tuđa pokretna stvar, dok je oduzimanju svojstven dolus specialis - namjera prisvajanja. Za postojanje ovog kvalificiranog kaznenog djela razbojništva potrebno je da počinitelj pri počinjenju djela uporabi oružje ili kakvo opasno oruđe koje mora imati kod sebe, u svojoj vlasti, u vrijeme prijetnje, što znači da prijetnju iz osnovnog djela razbojništva uporabom oružja ili opasnog oruđa počinitelj čini ozbiljnom, što je za žrtvu svakako teže i objektivno opasnije, bez obzira na njezin subjektivni osjećaj.

 

Analizom dokaza, i to iz iskaza oštećenika-svjedoka M. L., potvrde Policijske uprave …, Službe općeg kriminaliteta o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj 00084057 od 21. listopada 2020. (list 21 i 66 spisa) i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 22 i 67 spisa) nesporno je utvrđeno da su okrivljenik i maloljetnik, zajednički i dogovorno, s još dvije osobe, u nakani da se neosnovano okoriste, počinili kazneno djelo razbojništva i inkriminirane prigode oštećenika-žrtvu M. L. putem Instagrama pozvali da dođe na mjesto događaja te su i to okrivljenik uporabom sile, a maloljetnik prijetnjom nožem kao opasnim oruđem, zatražili od oštećenika-žrtve M. L. da im preda mobilni telefon i sve što ima, a kada je isti to odbio, okrivljenik ga je rukama uhvatio preko leđa, a maloljetnik mu je iz ruke istrgnuo mobilni telefon nakon čega su se udaljili oštetivši time oštećenika-žrtvu M. L. za najmanje 2.500,00 kuna kolika je vrijednost mobitela.

 

U odnosu na kazneno djelo razbojničke krađe opisano pod točkom 2. izreke presude nije bilo sporno da su se kritične prigode u trgovini T. u ulici ... u S. nalazili maloljetnik R. Š., oštećenici-žrtve I. R. i I. Č.

 

Nije prijeporno ni da je zaposlenica navedene prodavaonice, I. R. u jednom trenutku od maloljetnika zatražila da pokaže sadržaj torbice, ali sporno je bilo da li je maloljetnik to učinio.

 

Nije sporno ni da se maloljetnik obratio zaposlenici te prodavaonice I. R., ali obzirom na njegovu obranu u kojoj negira da bi ju izvrijeđao pogrdnim riječima postavilo se pitanje kojim riječima joj se obratio.

 

Također, obzirom na obranu maloljetnika u kojoj poriče da bi otuđio ikakav artikl iz te prodavaonice sporno je bilo da li je isti uzeo neki artikl prije nego mu se obratila prodavačica R.

 

Nije sporno ni da je kupac I. Č. koji se nalazio u navedenoj zaustavio maloljetnika kako bi ga spriječio da izađe iz prodavaonice nakon čega je došlo do fizičkog sukoba između njih dvojice.

 

S obzirom na obranu maloljetnika tijekom postupka je sporno bilo da li je tom prigodom maloljetnik I. Č. udarao po tijelu rukama i razbijenim bocama.

 

Nesporno je da je predmetnog dana I. Č. zadobio tjelesne ozljede u vidu otvorene rane glave i površinske ozljede glave.

 

Maloljetnik je negirao počinjenje kaznenog djela razbojničke krađe navodeći da sporne prigode nije ništa otuđio u prodavaonici T. te da nije uporabio silu protiv neke osobe ističući kako je zapravo te prigode on bez ikakvog razloga napadnut od strane kupca koji se nalazio ispred njega na kasi. Kazao je kako je taj momak od prodavačice čuo da je on nešto otuđio, ali da to nije istina te je istaknuo kako je na traženje prodavačice istoj pokazao sadržaj torbice. Naveo je i da nije vrijeđao prodavačicu.

 

S druge pak strane, iskazujući u svojstvu svjedokinje oštećena-žrtva I. R. (listovi 190-193 te 301-302 spisa) je navela kako je 21. listopada 2020. oko 10,50 sati bila na svom radnom mjestu u prodavaonici T. u S. kada je primijetila da je u trgovinu ušla jedna osoba koja nije bila maskirana i koju je prvi put vidjela te da je ta osoba otišla na odjel mliječnih proizvoda gdje je nešto uzela s police i stavila u torbu. Na snimci video nadzora nije vidjela o kojem artiklu se radi, te da je ta osoba još uzela i ledenu kavu s kojom je u ruci otišla do blagajne s namjerom da je plati pa je ona izišla iz kancelarije i zaustavila tu osobu u odnošenju robe. No, ta ju je osoba počela vrijeđati i rekla joj da nije zaposlena u S. M. i da ne može od njega tražiti pretragu torbe. Ona mu nije dozvolila izlazak, a on ju je i dalje nastavio vrijeđati, govoreći joj kako se vidi da je bila u Đ. jer da joj se u očima vidi da je kurvetina i slično. Pored tog momka na blagajni se nalazio još jedan momak tj. I. Č. koji je zbog vrijeđanja od strane tog momka reagirao na način da mu je rekao da ju prestane blatiti. Na to je mlađi momak Č. rekao da mu neće on govoriti što da radi i da će mu on reći što ga sljeduje pa je između njih dvojice došlo do tuče, ali kako se od šoka udaljila s tog mjesta to joj detalji tog fizičkog sukoba nisu poznati. Vratila se u kancelariju i nazvala policiju te je otišla do mjesta gdje se sve dogodilo i primijetila je da Č. krvari po sredini glave pa su mu ona i kolegica pokušale zaustaviti krv, a potom je došla i hitna medicinska pomoć te ga odvela.

 

Osim verbalnih uvreda koje joj je mlađi muškarac uputio, fizičkog nasilja s njegove strane prema njoj nije bilo. Taj momak se nakon što je Č. odvela hitna pomoć vratio u prodavaonicu odjeven u drugu odjeću i došao se predati policiji jer ga je ista tražila. Na vratima prodavaonice ju je upitao da li je sretna što će on ponovno ići u zatvor iako je izašao ima tek tri mjeseca.

 

U odnosu na imovinskopravni zahtjev izjavila je da istog ne postavljaju posebice jer još nije utvrđeno koji predmet je momak otuđio, ali pretpostavljaju da se radi o predmetu manje vrijednosti možda nekakvom tetrapaku kave ili slično. Ona osobno ka oštećena-žrtva nije postavila imovinskopravni zahtjev.

 

Sam događaj snimljen je na kameri i snimku je oduzela policija.

 

Dajući iskaz u svojstvu svjedoka oštećenik-žrtva I. Č. (listovi 198-201 te 333-334 spisa) je naveo kako se kritične prigode, u mjesecu listopadu 2020. između 10,00 i 11,00 sati nalazio u prodavaonici T. u ulici G. N. u S. gdje je čekao red za blagajnu kada je u prodavaonicu ušao visoki mršavi momak kratke kose i svijetle puti, po njegovoj procjeni u dobi od 18-20 godina i stao u redu za blagajnu iza njega. Tada je do njih došla prodavačica koja je zamolila momka da iz torbice oko pojasa izvadi predmet koji je uzeo. Na to je on postao verbalno agresivan i počeo je vikati i govoriti joj svakakve ružne riječi pa tako da se mora liječiti na psihijatriji. No, torbicu nije otvorio niti je podigao na pult. To je trajalo oko par minuta pa je prodavačica otišla do ulaznih vrata i stala na ista s namjerom da pusti momka da izađe. Međutim, on se tada umiješao i rekao momku da se ne mora tako ponašati već da izvadi predmet ako je nešto uzeo ili da pokaže torbicu. on osobno nije vidio da bi momak nešto otuđio, ali je po reakciji prodavačice koja je tog momka zamolila da iz okolopojasne torbice izvadi predmet kojeg je otuđio, kao i po reakciji tog momka u smislu verbalne agresije zaključio da je očito isti nešto otuđio. Momak je tada verbalnu agresiju uputio prema njemu i rekao mu što se ima miješati i zaprijetio je da će mu sve porazbijati. On je čak namjeravao otići i platiti svoje proizvode, ali je momak nešto što je držao u ruci bacio na kasu, čini mu se tetrapak i pokušao je proći iza njega kako bi izišao iz prodavaonice. Kako se prodavačica nalazila na vratima momak se okrenuo prema istima pa je on pomislio da ju je htio udariti ili gurnuti i krenuo ga je zaustaviti bez posebne namjere. Taj momak je uzeo staklenu bocu pive koje su se nalazile u blizini blagajni i udario ga u glavu u lijevu stranu poviše uha, a zatim i drugu bocu kojom ga je udario na isto mjesto. On ga je pokušao spriječiti u namjeri da ne zgrabi i treću bocu, ali je on s lijeve strane uzeo treću bocu i njom ga je udario u desnu stranu glave gdje je zadobio ozljedu u vidu posjekotine koja mu je obrađena i šivana u bolnici. Kada je on momka gurnuo, on je gurnuo i njega pa se daljnjih detalja ne sjeća. Ne zna koji predmet je momak otuđio, a ubrzo nakon toga došla je hitna medicinska pomoć i policija. Što se tiče ozljeda koje je zadobio ne traži kazneni progon, niti postavlja imovinskopravni zahtjev.

 

Iz liječničke dokumentacije za svjedoka - žrtvu I. Č. (listovi 71-72 spisa) proizlazi da je kod istog utvrđena lacerokontuzna ozljeda na parijentalno – okcipitalnom dijelu glave te da nije gubio svijest i da nema tragova koštane traume. Zadobio je otvorenu ranu glave s površinskim ozljedama glave zbog čega mu je izvršeno šivanje ozljede te naloženo previjanje kod liječnika obiteljske medicine.

 

Nakon obavljenog očevida djelatnici Policijske uprave s.–d. su sačinili zapisnik o očevidu od 21. listopada 2020. (listovi 24-25 spisa) u kojem je opisano mjesto događaja u prodavaonici T. u G. N. u S. gdje je navedeno i opisano da su pronađene krhotine stakla s tragovima crvene boje nalik na krv i da se na tom mjestu nalaze gajbe sa ambalažom piva.

 

Pregledom snimke nadzorne kamere broj 08 trgovine „T.“ (list-omotnica 89 a spisa) utvrđeno je kako maloljetnik R. Š. dolazi u 11:54 sati dolazi do odjela mliječnih proizvoda te iz hladnjaka uzima neki artikl koji se ne može razaznati te istog stavlja u okolopojasnu torbu. Iz snimke nadzorne kamere broj 01 navedene trgovine vidljivo je kako maloljetnik u 11:54 sati dolazi do kase gdje mu se obraća prodavačica kojoj i on nešto govori, a u što se umiješao kupac I. Č. koji se nalazio na kasi ispred maloljetnika. Vidljivo je kako je prodavačica R. došla do vrata prodavaonice, nakon čega je došlo do fizičkog sukoba, odnosno naguravanja, odguravanja i tuče između maloljetnika i I. Č a potom je na snimci vidljivo kako se na podu prodavaonice nalaze krhotine staklenih boca te je vidljivo da je I. Č. okrvavljena glava.

 

Obranu maloljetnika u kojoj isti poriče da bi išta sporne prigode otuđio u prodavaonici te da nije verbalno napao prodavačicu I. R. i da nije uporabio silu protiv neke osobe, ovo sudsko vijeće nije prihvatilo kao vjerodostojnu držeći da je ista usmjerena ka otklanjanju njegove kaznene odgovornosti. Osim toga, takva obrana je protivna izvedenim dokazima i to iskazima oštećenika-svjedoka I. R. i I. Č. čije iskaze je vijeće cijenilo kao vjerodostojne, logične i životno uvjerljive. Ovi su oštećenici-žrtve međusobno podudarno iskazivali o načinu počinjenja kaznenog djela, odnosno o dinamici događaja, a iz čega proizlazi da je maloljetnik nešto otuđio u prodavaonici, a nakon što je prodavačica R. od istog zatražila da joj pokaže sadržaj torbice istu je izvrijeđao pogrdnim riječima, nakon čega se potukao s I. Č. koji ga je zaustavio kako bi ga spriječio da izađe iz prodavaonice. Iz iskaza oštećenika-žrtve Č. još proizlazi da ga je maloljetnik rukama i razbijenim bocama udarao po tijelu, dok taj dio događaja oštećena-žrtva I. R. nije opisala jer ga nije vidjela.

 

Tijekom postupka nije utvrđen niti jedan razloga zbog kojeg bi ovi oštećenici-žrtve neosnovano teretili maloljetnika kojega od ranije nisu ni poznavali niti bili s istim u bilo kakvom sukobu, a posebno kod činjenice da oštećenici-žrtve kao odrasle punoljetne osobe koje su upozorene na dužnost kazivanja istine nemaju motiva teretiti maloljetnika za nešto što nije napravio.

 

Kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11 počini onaj je zatečen pri počinjenju krađe, pa s ciljem da ukradenu stvar zadrži, uporabi silu protiv neke osobe ili prijetnju da će izravno napasti na njezin život ili tijelo, s time da je kod ovog kaznenog djela suština u tome da se sila odnosno prijetnja koristi neposredno nakon što je krađa izvršena, da se stvar zadrži. Za ovo kazneno djelo propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina.

 

Slijedom navedenog nespornim je utvrđeno da je maloljetnik počinio i kazneno djelo razbojničke krađe jer je otuđio neutvrđeni artikl, nakon čega je uporabio silu prema I. Č.

 

Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika A. Š. i maloljetnika R. Š. prema kaznenom djelu razbojništva, a s obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da su obojica u odnosu na to kazneno djelo postupali s izravnom namjerom, tj. da su bili svjesni svog protupravnog ponašanja i htjeli su nastupanje štetne posljedice pa su tako postupali s ciljem da se neosnovano okoriste jer su tražili od M. L. da im preda mobitel, novac i sve što ima, nakon čega mu je maloljetnik držeći u ruci opasno oruđe, tj. nož iz ruke istrgnuo mobitel, dok je okrivljenik uporabio silu jer je M. L. rukama uhvatio preko leđa. Maloljetnik je u odnosu na kazneno djelo razbojničke krađe također postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetne posljedice pa je zatečen pri počinjenju krađe te je s ciljem da ukradenu stvar zadrži uporabio silu protiv druge osobe kako bi tu stvar zadržao.

 

Prema utvrđenju stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Ž. K. (listovi 229-233 spisa) okrivljeni A. Š. ne boluje od duševne bolesti niti razvojne zaostalosti, ali tempore criminis je općenito pokazao emocionalnu nestabilnost u međuljudskim odnosima i impulzivno ponašanje. Vještak je utvrdio kako je kod imenovanog uočljiv nerazmjer između ponašanja i opće prihvaćenih društvenih normi, pravila i obveza, uz vrlo nisku toleranciju frustracije i nizak prag za očitovanje agresije, uključujući i nasilje, što su karakteristike poremećaja ličnosti, u konkretnom slučaju, miješanog tipa dominantno disocijalnih karakteristika. U svezi toga, vještak je zaključio kako je sposobnost shvaćanja postupanja okrivljenika i upravljanja voljom u vrijeme izvršenja djela bila očuvana te da je tempore criminis bio ubrojiv.

 

Stalni sudski vještak za psihijatriju prof. dr. sc. D. B. je u pisanom nalazu i mišljenju (listovi 170-178 spisa) navela kako maloljetnik pokazuje višegodišnju disfunkcionalnost na socijalnom planu, sklonost činjenju kaznenih djela, bjegove, školski neuspjeh, zlouporabu amfetamina i marihuane što zajedno s osobinama ličnosti u vidu emocionalne nestabilnosti i nezrelosti, kao i smanjene mogućnosti kontrole impulsa, ukazuje na poremećaj ponašanja. Vještakinja je na temelju učestale konzumacije marihuane zaključila da se radi o ovisnosti o marihuani u blažem stupnju i sklonosti zlouporabi psihostimulansa (amfetamina) te je mišljenja da je mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima, tempore criminis, zbog teškog poremećaja ponašanja, već od dječje dobi, bila smanjena, ali ne bitno te da je maloljetniku potrebno izreći mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o kanabinoidima.

 

Vijeće za mladež u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Ž. K. i prof. dr. sc. D. B. jer su po stavu ovog vijeća njihovi nalazi i mišljenja stručni i kvalitetno obrazloženi.

 

Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim, te maloljetnik kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 231. stavak 1. KZ/11 za koja je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika i maloljetnika, a koje su od značenja za donošenje ove odluke.

 

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

Zadatak suda ne ograničava se samo iz činjeničnog opisa, zakonskog opisa djela i pravnih formulacija kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Pri tome se uloga suda ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo, dok sud u svakom pojedinom slučaju, konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravilnu odluku o vrsti i mjeri kazne.

 

Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku sud je uzeo u obzir sve one okolnosti koje u smislu odredbe članka 47. KZ/11 utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenog njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli u počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

Kao olakotne okolnosti sud je okrivljeniku cijenio korektno držanje pred sudom, osobne i obiteljske prilike odnosno mladu životnu dob.

 

Što se tiče otegotnih okolnosti na strani okrivljenika svakako je trebalo cijeniti njegovu dosadašnju osuđivanost (list 31 spisa) i prekršajnu kažnjavanost (list 30 spisa) kao i činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja određenom dvjema pravomoćnim presudama. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije isti je presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1212/19 od 17. prosinca 2019. koja je postala pravomoćna 8. siječnja 2020. zbog kaznenog djela prisile prema službenoj dužnosti iz članka 314. stavak 1. KZ/11 uvjetno kažnjen na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako isti u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Nadalje, presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kmp-90/2016 od 27. siječnja 2020. koja je svojstvo pravomoćnosti stekla 26. veljače 2020. okrivljenik je proglašen krivim zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 te mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako isti u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, ovaj sud smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za ublažavanje kaznene sankcije u odnosu na okrivljenika ispod zakonskog minimuma za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

 

Stoga je okrivljenik na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te je utvrđeno da je okrivljeni A. Š. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1212/19 od 17. prosinca 2019. koja je postala pravomoćna 8. siječnja 2020. proglašen krivim zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11 te mu je prethodno izrečena kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je prema njemu primijenjena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti te presude ne počini neko novo kazneno djelo pa se na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11 ta uvjetna osuda opoziva te se kazna uzima kao utvrđena. Također, utvrđeno je da je okrivljeni A. Š. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kmp-90/2016 od 27. siječnja 2020. koja je postala pravomoćna 26. veljače 2020. proglašen krivim zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 te mu je prethodno izrečena kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega je prema njemu primijenjena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti te presude ne počini neko novo kazneno djelo pa se na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11 ta uvjetna osuda opoziva te se kazna uzima kao utvrđena.

 

Potom je okrivljeni A. Š. na temelju odredbe članka 230. stavak 2. u svezi članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci smatrajući da će se tom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja i to izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Okrivljeni je tijekom postupka bio lišen slobode i to vrijeme mu je, odnosno vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. studenog 2020. pa nadalje, temeljem odredbe članka 54. KZ/11 uračunato u kaznu zatvora na koju je osuđen s time što mu je istražni zatvor posebnim rješenjem produljen do pravomoćnosti ove presude.

 

Budući da je okrivljenik proglašen krivim, a tijekom postupka je utvrđeno da isti ima imovine u svom vlasništvu, tj. stan, te su on i njegova obitelj prma njeovom iskazu dobrih imovinskih prilika, to ga je sud na temelju članka 148. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 obvezao na naknadu troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.600,00 (tritisućešeststotina) kuna, od čega se iznos od 1.600,00 kuna odnosi na psihijatrijsko vještačenje okrivljenika, dok iznos od 2.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu određenu s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, dok će se naknadno posebnim rješenjem odlučiti o troškovima njegovog branitelja po službenoj dužnosti.

 

Nakon utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja maloljetnika valjalo je pristupiti izboru vrste maloljetničke sankcije koju je istom potrebno odmjeriti kako bi shvatio društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja, korigirao vrijednosne sudove te se ubuduće klonio činjenja kaznenih djela, pri čemu je valjalo voditi računa i o tome da se primijenjenom sankcijom ostvari svrha kažnjavanja određena u članku 41. KZ/11.

 

              U prijedlogu je Županijsko državno odvjetništvo u S. za mladež predložilo da se maloljetnom za predmetne učine izrekne kazna maloljetničkog zatvora i uz istu sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

 

Sud je u cijelosti smatrao opravdanim prijedlog Županijskog državnog odvjetništva za mladež u S. za izricanjem upravo ovakve vrste sankcije prema maloljetnom.

 

              Na raspravi svoj iskaz dala je svjedokinja, socijalni pedagog I.T.M. (listovi , a čiji iskaz u cijelosti prihvaća ovaj sud držeći ga jasnim, detaljnim i obrazloženim. Imenovana je istaknula da u cijelosti podržava prijedlog Županijskog državnog odvjetništva za mladež u S. da se maloljetniku izrekne kazna maloljetničkog zatvora uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

 

Tako je svjedokinja I.T.M. navela (listovi 330-332 spisa) je navela kako je maloljetnik odrastao u disfunkcionalnoj obitelji te da su roditelji nefunkcionalnošću, nesnalaženjem, zanemarivanjem i zlostavljanjem inicirali i stvarali ugroženost ne samo u odnosu na R. već i na njegove sestre i brata tako da je R. Š. sa sedam godina zajedno s bratom i sestrama izdvojen iz primarne obitelji na koji način biva udaljen od pogubnog i destruktivnog utjecaja roditelja. Boravio je u dječjim domovima, hraniteljskim obiteljima, institucijama, odgojnim ustanovama i odgojnom zavodu, a u četiri navrata u Psihijatrijskoj bolnici za djecu u K. u Z., u Psihijatrijskoj bolnici L. kod R., te u dva navrata boravak u Zatvorskoj bolnici u Z. Nakon obustave odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod i nakon dolaska kući kod oca, kod bake, kod mlađeg brata pokušao se stabilizirati, a Centar za socijalnu skrb da mu je u okviru postpenalnog prihvata postavio stručnog voditelja. Uspio se zaposliti kao pomoćni kuhar, ali nakon mjesec dana je ostao bez posla i bez ikakvog smislenog kvalitetnog uporišta te se okreće već odavno savladanim modalitetima i obrascima ponašanja, i to kako u odnosu na zlouporabu droge, tako i u odnosu na osobe s kojima se druži i upuštanje u izvršenje kaznenih djela.

 

Napomenula je kako je obavila razgovor sa Z.P., načelnikom tretmana Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, s liječnicom Zatvora u Splitu, sa socijalnom pedagoginjom Centra za socijalnu skrb S., s načelnikom tretmana Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Z.P.

 

U odnosu na obavljeni razgovor s liječnicom Zatvora u Splitu, a na okolnosti ponašanja i zdravstvenog statusa, odnosno ordinirane terapije za maloljetnika je navela kako je liječnica stavila do znanja da maloljetni R. Š. vrlo dobro funkcionira u zatvoru, da s njegovim ponašanjem nemaju nikakvih poteškoća, niti ima potrebe za posebnim intervencijama, a najvažnija da je činjenica da dolaskom istražni zatvor maloljetnik nije manifestirao simptomatologiju apstinencijske krize što je posebno potrebno imati na umu i prilikom određivanja sankcije. Maloljetnik se nalazi u istražnom zatvoru već duže od 4 mjeseca, a da od medikamentozne terapije uzima samo za uspavljivanje i to jednom navečer, uz kontrolu.

 

Osvrnula se i na razgovor sa socijalnom pedagoginjom Centra za socijalnu skrb S. preko koje je dobila ažurirane socioanamnestičke podatke kada je struktura maloljetnikove obitelji u pitanju u kojoj je nanovo došlo do zlostavljanja, ovog puta oca maloljetnika prema svojoj majci, maloljetnikovoj baki zbog čega je policija intervenirala, ali je sve ostalo samo na prekršajnoj prijavi.

 

Iz razgovora s načelnikom tretmana Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa da proizlazi da se kazna maloljetničkog zatvora sada izdržava u okviru kaznionice u T., da trenutno ima desetak maloljetnih osuđenika s kojima da rade odgajatelji te da se unutar sustava, točnije unutar maloljetničkog zatvora od strane educiranog stručnjaka, a nikako ne u Zatvorskoj bolnici, provode i mjere liječenja od ovisnosti o kanabinoidima.

 

Imajući u vidu upravo te okolnosti da je do delikventnog ponašanja maloljetnika i njegova upuštanjem u izvršenje kaznenih djela došlo nedugo nakon otpuštanja iz odgojnog zavoda u T. i nakon početka izvršavanja odgojne mjere pojačane brige i nadzora mišljenja je da kada je sankcioniranje u pitanju u odnosu na njega ići sa izricanjem kazne maloljetničkog zatvora o čemu je s maloljetnikom razgovarala i ponudila mu kompletnu argumentaciju i opravdanje za istu. Svjedokinja T. M. je navela kako se ovom i ovakvom sankcijom maloljetniku jasno šalje poruka o nedopustivosti njegovog ponašanja. Rukovodeći se, između ostalog, i njegovim boravkom u istražnom zatvoru dade se zaključiti da je to kontekst, struktura i okvir unutar kojeg on može dobro funkcionirati. Da je to struktura i režim kojeg prihvaća i u kojem bi uz pretpostavku izdržavanja kazne upravo u maloljetničkom zatvoru mogao dalje poraditi na planu osobne stabilizacije i eventualnog preustroja osobnog sustava vrijednosti.

 

Stoga je mišljenja da bi upravo predložena kombinacija sankcija mogla polučiti svrhu i doprinijeti stabilizaciji maloljetnika.

 

Uvidom u izvješće Centra za socijalnu skrb iz S. od 24. studenog 2020. za maloljetnog R. Š. (listovi 218-227 spisa), proizlazi da imenovani potječe iz disfunkcionalne obitelji jer su njegovi roditelji razvedeni. Osim R., njegovi roditelji imaju još troje djece, a on je u tretmanu navedene institucije od 2011. zbog složenog obiteljskog funkcioniranja kada je roditeljima bila izrečena mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi. Obiteljska situacija je tada procijenjena rizičnom za pravilan rast i odgoj djece pa su poduzete radnje za izdvajanje djece iz obiteljskog okruženja i svih četvero djece je bilo smješteno u Dom za djecu M. 21. studenog 2014. Roditelji su tada pristali izvršiti naloženu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkoholu, ali ni do danas to nisu u potpunosti riješili. Maloljetni R. je zbog problema u ponašanju u navedenoj instituciji potom smješten na dijagnostiku Dom za odgoj djece i mladeži u R., a nakon toga u Odgojni dom M.L.– Podružnica C. Međutim, R. ponašanje u Domu za odgoj je eskaliralo u negativnom pravcu pa je Centar uputio zahtjev za smještaj djece izvan domicilne sredine, a otac je dao suglasnost samo za R. Otac je pokazivao učestali otpor i nemogućnost uvida u realne potrebe djece te je otežano surađivao sa Centrom za socijalnu skrb pa je Centar uputio Općinskom državnom odvjetništvu Split podnesak zbog sumnje u zanemarivanje djece od strane roditelja. Nakon toga 2017. je Centar pokrenuo postupak oduzimanja prava roditelja da žive sa djecom i da ih odgajaju, a koji postupak je okončan u svibnju 2020. odlukom da djeca nastave živjeti u obitelji oca, a s majkom da ostvaruju susrete i druženja.

 

Nadalje, R. da je bio smješten na Odjelu dječje psihijatrijske Psihijatrijske bolnice L. gdje je njegovo ponašanje bilo primjereno i suradno. No, po povratku u odgojnu ustanovu njegovo ponašanje se nastavilo istim obrascem i prihvatio je model ponašanja tzv. "uličnih bandi". Nakon toga je izmješten u Dom za djecu Z., Podružnica A.G.M. gdje je nastavio pohađati sedmi razred i u početku je prihvatio pravila ponašanja, a potom ponovno nastavio sa starim obrascima ponašanja ne uvažavajući nikakva pravila. Zatim je zatražen prekid smještaja i premještaja u drugu ustanovu što je realizirano smještajem maloljetnika u Dom za odgoj djece i mladeži u Z. 25. rujna 2017. gdje je bio upućen u pohađanje osmog razreda. No i tu je maloljetnik nastavio s neprihvatljivim ponašanjem jer je odbijao pohađati školu, napuštao je ustanovu, ulazio je u sukob s drugim štićenicima itd. Zbog svega ovoga maloljetnik je postao nedostupan odgojnim utjecajima pa je zatražen smješten u Odgojni dom I., ali je zbog popunjenosti kapaciteta to odbijeno. Kako je u međuvremenu maloljetnik počeo sa činjenjem kaznenih djela i prekršaja za koja su u tijeku postupci pred Općinskim sudom u Splitu, prema njemu je podnesen prijedlog za izricanje odgojne mjere upućivanja u Odgojni zavod u T.. Pred Općinskim sudom u Splitu u međuvremenu je okončan postupak i on je u listopadu 2018. bio upućen u Odgojni zavod na izvršavanje odgojne mjere u T. koja je počela s 7. ožujkom 2019. Tijek odgojne mjere u navedenoj instituciji bio je promjenjivog karaktera ali je maloljetnik ipak uspio realizirati postavljene ciljeve pojedinačnog programa izvršavanja odgojne mjere jer je bio motiviran izlaskom na slobodu. Tada je redovno kontaktirao telefonom i pisao roditeljima. Uvažavao je savjete odgajatelja, zbog čega je stručni tim Centra za socijalnu skrb u S. se suglasio sa navedenim zavodom da se obustavi ova odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod što je učinjeno 20. srpnja 2020. pred Općinskim sudom u Splitu kada je maloljetniku izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora.

 

Imajući u vidu naprijed navedeno, a posebno iskaz svjedokinje I. T. M. kojeg sud u cijelosti prihvaća, najprimjerenije je bilo maloljetniku u odnosu na vrstu sankcije izreći kaznu maloljetničkog zatvora pa je stoga na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11 i članka 24., 25. i 26. ZSM/11 maloljetnik R. Š. osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, pri čemu je sud kao olakotne okolnosti na strani maloljetnika sud cijenio korektno držanje pred sudom, mladu životnu dob, te teške osobne i obiteljske prilike, dok je otegotnom okolnošću cijenjena činjenica da je isti tretiran kao maloljetnik.

 

Ovako izrečenu sankciju, ovo vijeće smatra primjerenom kako počinjenim kaznenim djelima, pa tako i osobi maloljetnika, te je mišljenja kako će se u odnosu na istog moći ostvariti svrha kažnjavanja, kako generalna tako i specijalna, i na taj način utjecati na maloljetnika da ne čini kaznena djela kao i na sve ostale građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo. Ovo posebno iz razloga što je maloljetni R. Š. do sada u više navrata tretiran kao maloljetnik, i to posljednji put odgojnom mjerom pojačane brige i nadzora 20. srpnja 2020. kojom mu je zamijenjena odgojna mjera upućivanja u Odgojni zavod T., te s obzirom na činjenicu da nedugo nakon toga čini dva teška kaznena djela. Osim toga, dosadašnji boravci u odgojnim ustanovama nisu djelovali odgojno na njega da se kloni neprimjerenih ponašanja te da kontrolira svoje frustracije, odnosno da naglo ne reagira na svaku situaciju pa je ovo vijeće stava kako se samo ovom sankcijom istog može odvratiti od činjenja novih istih ili istovrsnih kaznenih djela uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69.KZ/11.

 

Na temelju članka 25. stavak 4. ZSM/11 maloljetniku R. Š. se u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode, i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. listopada 2020. pa nadalje.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 i 31. stavak 2. ZSM/11 maloljetniku R. Š. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o kanabinoidima, a koje može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne maloljetničkog zatvora, a najduže tri godine, a kako je to preporučio stalni sudski vještak prof. dr. sc. D.B.

 

Na temelju članka 148. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni A.Š. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.600,00 (tritisućešeststotina) kuna, od čega se iznos od 1.600,00 kuna odnosi na psihijatrijsko vještačenje okrivljenika, dok iznos od 2.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu, dok će se naknadno posebnim rješenjem odlučiti o troškovima njegovog branitelja po službenoj dužnosti.

 

Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 maloljetnik R.Š. se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

 

Odluka o imovinskopravnom zahtjevu nije donesena niti odluka o oduzimanju imovinske koristi i to stoga što u odnosu na učin pod točkom 1. oštećenik-žrtva M.L.nije postavio imovinsko pravni zahtjev jer mu je mobitel vraćen. U odnosu na okrivljenika i maloljetnika činjenica i što je predmetni mobitel vraćen oštećeniku-žrtvi ne treba dati veći značaj jer su time samo ublažene posljedice kaznenog djela, a mobitel nije vraćen voljom okrivljenika i maloljetnika, već pukim slučajem je od maloljetnika oduzet nakon počinjenja kaznenog djela pod točkom 2. Nadalje, ni oštećenici-žrtve I. R. i I. Č. nisu postavili imovinskopravni zahtjev.

 

Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 7. travnja 2021.