- 1 -              Rev-x 121/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 121/2017-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. G. K., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik F. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. L. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nepostojanja pravnog odnosa, ništetnosti kupoprodajnog ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-254/2016-3 od 20. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-517/14 od 16. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.

 

r i j e š i o   j e :

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-254/2016-3 od 20. listopada 2016., uključujući i odluku o troškovima postupka i predmet se vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

»I. Utvrđuje se da tuženik G. L. iz P., nije stekao stanarsko pravo na stanu u S., I. kat, korisne površine 58,20 m2, kao i zajedničke prostorije zgrade, a na temelju rješenja H. G. K., Regionalne komore S., Stambene komisije komore od komore S., Ured predsjednika, od 6. listopada1993. pod brojem I-208/1-1993., po predsjedniku H. G. K., Regionalne komore S., V. Z. te da tuženik G. L. nije stekao zakonske uvjete za ovlaštenu kupnju stana prema odredbama Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

 

II. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji stana od 28. ožujka 1994. sklopljen na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, između tuženika G. L. iz P., kao kupca stana i H. G. K., Županijske komore S., zastupane po M. P., kao prodavatelja, a kojim je ugovorom kupio stan u S., i to stan na I. katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice sa WC-om, predsoblja i balkona u ukupnoj površni od 58,20 m2, a sve u stambenoj zgradi u S., sagrađenoj na k.č.br. 404/18 k.o. S. N., koji je stan upisan kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišno knjižni odjel, u z.k.ul. br. 2206 kao posebni dio zgrade i to kao stan br. 17, trosoban stan na I. katu u hodniku ravno, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, balkona i pomoćnih prostorija u površini od 58,20 m2 i drvarne u podrumu broj 16.

 

III. Tužitelj se odbija sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku G. L., iz P., isplatiti tužiteljici H. G. K., Z., OIB: ..., u ime naknade štete na temelju čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, iznos 289.878,85 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 1994. do isplate, i to od 28. ožujka 1994. do isplate, i to od 28. ožujka 1994. do 31. prosinca 2007. po stopi iz Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate (NN 8/94, NN 22/94, NN 50/94, NN 19/95, NN 36/96, NN 76/96, NN 72/02). a od 1. siječnja 2008.  do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

IV. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.«

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice H. G. K. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu (toč. IIII. izreke) i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

3. Protiv navedenog dijela drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložila da se u pobijanom dijelu drugostupanjsku presudu preinači, odnosno da se u tom dijelu ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je restitucijski zahtjev pobliže opisan u toč. III. izreke prvostupanjske presude kao posljedica utvrđene ništetnosti ugovora o kupoprodaji stana od 28. ožujka 1994., sklopljenim na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kao i daljnjeg utvrđenja da tuženik prethodno nije stekao stanarsko pravo na tom stanu, a koji dijelovi nisu predmetom revizijskog stupnja postupka.

 

8. Navedenim restitucijskim zahtjevom tražena je isplata 289.875,85 kn sa zateznim kamatama pozivom na odredbu čl. 104. st. 1. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91 – dalje: ZOO/91), prema kojoj odredbi prigodom ništetnosti ugovora, kao što je to bio slučaj u ovom predmetu, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, dat će se odgovarajuća naknada u novcu.

 

9. U ovom predmetu već je prijašnjom revizijskom odlukom (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1745/11-3 od 18. ožujka 2014.) pored ostalog rečeno:

"Nadalje, iz toga bi proizlazilo da je predmetni ugovor o kupoprodaji stana ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91 – dalje: ZOO) jer je protivan odredbi čl. 1. ZPS kojom je propisano da se pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom mogu prodavati samo stanovi na kojima postoje stanarska prava, te čl. 4. prema kojem samo nositelj stanarskog prava može istaknuti zahtjev za kupnju stana.

 

10. Stoga bi tužitelju pripadalo i pravo na novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO (stan je u međuvremenu otuđen trećoj osobi koja se upisala u zemljišne knjige), no zbog rečenog pravnog pristupa sudovi su propustili raspraviti odnosno utvrditi visinu odgovarajuće naknade koja bi tužitelju pripadala kao posljedica ništavosti predmetnog kupoprodajnog ugovora.

 

11. Riječ je o ulomcima na 4. i 5. str. obrazloženja navedene odluke revizijskog suda.

 

12. Iako se to shvaćanje ponavlja i u drugostupanjskoj kao pobijanoj odluci, nastavno se navodi da pravni stav revizijskog suda za niže sudove nije obvezujući, jer se ne radi o stavu Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske (ulomak 3., 3. str. obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke).

 

13. Navedeno shvaćanje, iako se po svemu sudeći zasniva na tumačenju odredbe čl. 377. st. 2. ZPP je pogrešno i u izravnoj je opreci s odredbom čl. 394.a ZPP/13, prema kojoj je sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta drugostupanjska presuda, odnosno kojom su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

 

14. Budući da se podnesena revizija tužiteljice izravno poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 394.a u vezi čl. 354. st. 1. ZPP, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu u kojoj je izraženo navedeno shvaćanje, jer je riječ o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.

 

15. Naime, očigledno je da zbog toga što je drugostupanjski sud izričito odbio primijeniti navedenu zakonsku odredbu, to je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

16. Navedena odredba (čl. 394.a ZPP) unesena je u Zakon o parničnom postupku člankom 233. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 117/03 – dalje: ZID ZPP/03) i primjenjuje se suglasno čl. 284. st. 5. tog Zakona na postupke u kojima je  glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu tog Zakona, odnosno 1. prosinca 2003.

 

17. Glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom u ovom predmetu zaključena je 17. rujna 2015.

 

18. Na osnovu izloženog, restitucijski zahtjev se nije mogao odbiti na način kako je to obrazložio drugostupanjski sud, dakle uz postojanje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu uključujući odluku o troškovima postupka i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 7. travnja 2021.