1              Poslovni broj: II Kž-95/2021-5

Poslovni broj: II Kž-95/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. B., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi članka 34. i članka 136. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-5/2021-9 od 15. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog A. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-5/2021-9 od 15. ožujka 2021., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. B., zbog ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. i protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog A. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni A. B., po branitelju, odvjetniku P. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Žalitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja te smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u nerazumljivosti izreke, proturječnosti s razlozima pobijanog rješenja i te u nejasnim i proturječnim razlozima o odlučnim činjenicama iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja. Neosnovani su i žalbeni navodi žalitelja da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na postojanje osnovane sumnje, ali i okolnosti iz istražnozatvorske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. ZKP/08., obrazlažu razlozima sadržanim u optužnici bez navođenja konkretnih činjenica. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

6.1. Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti. U konkretnom slučaju takav stupanj vjerojatnosti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, što je prvostupanjski sud obrazložio, iako šturim, ali jasnim razlozima (stranica 2., odlomak 7. i 8. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, zadatak raspravnog suda.

 

6.2. Stoga žalbeni navodi kojim žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinog dokaze nisu od značaja.

 

7. Osporavajući postojanje opasnosti od ponavljanja djela kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., žalitelj ističe da činjenice nisu pravilno i točno utvrđene niti je na njih pravilno primijenjen zakon. Istaknutim žalbenim navodima međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje ni pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje.

7.1. Naime, žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika neosnovano uzeo u obzir činjenicu da se protiv njega vodi prekršajni postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru čime mu je "presumirao krivnju", a time povrijedio pretpostavku nedužnosti.

 

7.2. Međutim, točno je da je protiv okrivljenog A. B. pred Općinskim sudom u Bjelovaru u tijeku prekršajni postupak zbog tri prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenih u lipnju i studenom 2020., na štetu iste žrtve - izvanbračne supruge. Iz podataka u spisu vidljivo je da su u tom postupku bile na snazi mjere opreza okrivljeniku i to zabrane posjećivanja obiteljske kuće na adresi prebivališta i zabrana uspostavljanja i održavanja veze s žrtvom na udaljenosti manjoj od 5 metara baš u vrijeme počinjena djela za koja se tereti predmetnom optužnicom (list 87).

 

7.3. Iako je točno da vođenje prekršajnog postupka protiv okrivljenika ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela jer bi to bilo protivno načelu pretpostavke nedužnosti okrivljenika, žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud utemeljio, ne samo na činjenici da je protiv njega u tijeku prekršajni postupak na štetu iste žrtve, već i na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv u ovom postupku. Prema činjeničnom opisu optužnice okrivljenik je u prosincu 2020. počinio ubojstvo u pokušaju, a potom sutradan i protupravno oduzimanje slobode prema žrtvi koja mu je izvanbračna supruga, sve u prisustvu zajedničkog maloljetnog djeteta starosti svega mjesec i pol dana, a što su pravno kvalificirana kao teža, kaznena djela u odnosu na događaje iz lipnja i studenog 2020. I po ocjeni ovog suda takav način počinjenja za koji se okrivljenik tereti predmetnom optužnicom pokazuje iskazanu odlučnost i iznimnu bezobzirnost.

 

7.4. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, premda nespretno jezično sročen, da navedene okolnosti, uz način počinjenja djela te uloženu bezobzirnost postupaka za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, upućuju na pojačani stupanj kriminalne količine i nepopustljivosti okrivljenika te eskalaciju njegovih protupravnih postupaka prema istoj žrtvi, pa stoga i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika. Pri tome to ne predstavlja utvrđenje "o krivnji" niti zaključak da je okrivljenik počinio prekršaje za koje se tereti, što će tek biti predmet dokazivanja i raspravljanja u prekršajnom postupku.

 

7.5. Ujedno, pogrešan je stav žalitelja da je prethodna osuđivanost okrivljenika nužna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

8. Isto tako, okolnost koju okrivljenik također navodi u žalbi, da se izvanbračna supruga s djetetom nalazi u sigurnoj kući na nepoznatoj adresi te da puštanjem na slobodu ne bi mogao pronaći žrtvu niti s njom stupiti u kontakt za sada ne umanjuje opasnost od ponavljanja djela, budući da bi izlaskom supruge i djeteta iz sigurne kuće nužno dolazili u međusobni kontakt.

 

9. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom pa tako ni mjerom zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s žrtvom, kako predlaže žalitelj.

 

10. Iako je u izreci pobijanog rješenja propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. u istražni zatvor okrivljeniku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 17. prosinca 2020. pa nadalje.

 

11. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 7. travnja 2021.