1              Poslovni broj: II Kž-96/2021-4

Poslovni broj: II Kž-96/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H., zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 5. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog M. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj K-71/20 od 4. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba optuženog M. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, K-71/20 od 4. veljače 2021. u kaznenom postupku protiv optuženog M. H., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 5. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11., kaznenog djela teškom krađom u pokušaju iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. i kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. i na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 5 (pet) mjeseci, produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) do pravomoćnosti presude, te je riješeno da pritvor (ispravno je istražni zatvor) može trajati najdulje do 28. siječnja 2024.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi M. H. po branitelju, odvjetniku L. B., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud ukine pobijano rješenje.

3. Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Optuženik u žalbi navodi da bi bez obzira na odredbu članka 123. stavka 2. ZKP/08. trebao biti pušten na slobodu do pravomoćnosti presude jer bi tako imao znatno bolje uvjete za daljnje liječenje koje mu je u ovom trenutku potrebno.

6. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno utvrdio, a potom valjano obrazložio da je ispunjen zakonski uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. H. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 2. ZKP/08. koja izričito propisuje da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv optuženika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna. S obzirom na to da je u ovom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 5 (pet) mjeseci, sud prvog stupnja bio je obvezan produljiti mu istražni zatvor, kako to pravilno i potpuno jasno proizlazi iz pobijanog rješenja.

7. Kraj takvog stanja stvari, a u situaciji obvezne primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članka 123. stavka 2. ZKP/08. promašen je žalbeni navod o potrebi ukidanja istražnog zatvora radi liječenja optuženika na slobodi pri čemu se napominje da se odgovarajuća zdravstvena skrb optuženiku može pružiti i u okviru sustava istražnog zatvora.

8. Iako u skladu s odredbom članka 131. stavak 3. ZKP/08. u pobijanom rješenju nije bilo potrebe određivati rok trajanja istražnog zatvora prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju naveo da pritvor (ispravno je istražni zatvor) može trajati najdulje do 28. siječnja 2024., što je pogrešno jer je člankom 133.a ZKP/08. propisano da će okrivljenik koji se nalazi u istražnom zatvoru koji je određen na temelju članka 123. stavka 2. ZKP/08., a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora nije postala pravomoćna, ostati u istražnom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, najdulje do isteka trajanja izrečene kazne. Međutim, činjenica da je naveden pogrešan rok trajanja istražnog zatvora iako ga nije trebalo navoditi ne utječe na zakonitost i pravilnost odluke o produljenju istražnog zatvora.

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. travnja 2021.