- 1 -              Revt 499/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 499/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. vlasnice obrta S. A. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. B., odvjetnici u S. B., protiv tuženika P. h. d.o.o. iz S. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. H. i L. Š. iz S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1075/2014-6 od 24. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-1591/11-36 od 14. listopada 2013., u sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1075/2014-6 od 24. svibnja 2017. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici uplaćenu kupoprodajnu cijenu u iznosu 43.000,00 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. srpnja 2011. godine do isplate, a  po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a to u roku od osam dana.

 

II O d b i j a j u  se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

 

"1. Raskida se ugovor o kupoprodaji kozmetičkog uređaja IPL+RF laser sklopljen dana 17. ožujka 2011. godine između tužiteljice A. P. i P. h. d.o.o. B. "..."

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u ukupnom iznosu od 21.000,00 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. srpnja 2011. godine do isplate  po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od  4.290,35  Kn, a to u roku od osam dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te u odluci o troškovima postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

 

"Utječe li odbijanje dijela tužbenog zahtjeva i posljedično smanjenje vrijednosti predmeta spora u žalbenom postupku na karakterizaciju spora kao spora male vrijednosti, što je od utjecaja na dopuštenost pojedinih žalbenih razloga?"

 

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloženo je dopuštenje revizije, ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Pitanjem naznačenim u reviziji, tuženik problematizira pravilnost drugostupanjske presude kojom je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos 43.000,00 kn na ime uplaćene kupoprodajne cijene uređaja, u odnosu na koji je između stranaka raskinut kupoprodajni ugovor, a u kojoj presudi je izraženo pravno shvaćanje da se radi o sporu male vrijednosti, zbog čega taj sud, a povodom žalbe tuženika nije mogao ispitati pravilnost prvostupanjske presude zbog istaknutog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sve polazeći od odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

8. Tom odredbom (čl. 467. st. 1. ZPP-a) propisano je da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Iz stanja ovog spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi i koji je bio predmetom odlučivanja u prvostupanjskoj presudi, zahtijevala da se tuženiku naloži isplatiti joj 43.000,00 kn na ime povrata uplaćene kupoprodajne cijene uređaja, raskid kupoprodajnog ugovora glede tog uređaja sklopljenog između stranaka 17. ožujka 2011., te isplatu iznosa 21.000,00 kn na ime naknade štete, a kao vrijednost predmeta ovog spora u tužbi je naznačena iznosom 64.000,00 kn.

 

10. Odredbom čl. 37. st. 1. ZPP-a propisano je ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti tih zahtjeva.

 

11. Polazeći od citirane odredbe, te činjenice da je tužiteljica tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika tražila isplatu 43.000,00 kn na ime povrata uplaćene kupoprodajne cijene te 21.000,00 kn na ime naknade štete, a koji iznosi se dakle zbrajaju i kao takvi čine vrijednost predmeta ovog spora, koja dakle iznosi 64.000,00 kn.

 

12. Odredbom čl. 502. st. 1. ZPP-a propisano je da u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi svotu od 50.000,00 kn.

 

13. U skladu s prethodno navedenim, te kod činjenice da vrijednost predmeta ovog spora prelazi iznos 50.000,00 kn, to što je prvostupanjski sud djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice i baš za iznos 43.000,00 kn, a za daljnjih 21.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen, ovaj spor ne čini sporom male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, i koji postupak kao takav prvostupanjski sud i nije vodio niti u tom pravcu primijenio specifičnosti za postupak spora male vrijednosti propisane odredbom čl. 461.a, čl. 462. i čl. 463. ZPP-a.

 

14. Stoga se pitanje, a zbog kojeg je ova revizija podnesena, ukazuje važnim kako za rješenje ovog spora tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijanom presudom odstupljeno od u tom pravcu postojeće sudske prakse, zbog čega je podnesena revizija dopuštena, a odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

Kada zbog djelomičnog odbijanja tužbenog zahtjeva, prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos koji je odredbama ZPP-a određen kao vrijednost predmeta spora male vrijednosti, time taj spor ne stječe svojstvo spora male vrijednosti.

 

15. U skladu s prednjim, ocijeniti je da je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, pogrešno smatrajući da se radi o sporu male vrijednosti počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 467. i čl. 502. ZPP-a, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 81. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti procesne nedostatke na koje je ukazano ovim ukidnim rješenjem te donijeti novu zakonitu odluku.

 

16. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 7. travnja 2017.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.