- 1 -              Revd 147/2021-2

Broj: Revd 147/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza E. d.o.o. u stečaju, OIB: ..., O., zastupan po stečajnom upravitelju B. S., a on po punomoćniku V. S., odvjetniku u O., protiv prvotuženice R. B. OIB: ..., V. G., drugotuženika J. B., OIB: ..., V. G., trećetuženice S. B., OIB: ..., V. G., zastupanih po punomoćniku A. Š., odvjetniku u V. G., četvrtotuženika A. V. C. d.o.o. u stečaju, OIB: ..., Z., zastupan po stečajnom upravitelju A. J. iz Z. i petotuženika P. N. d.o.o u stečaju, OIB: ..., V. G., zastupan po stečajnom upravitelju T. Č. iz Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-324/2020-2 od 19. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 99/2018-17 od 29. listopada 2018. dopunjene odlukama poslovni broj P-99/2018-21 od 8. studenog 2018. i poslovni broj P-99/2018-22 od 8. studenog 2018., na sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-324/2020-2 od 19. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-99/2018-17 od 29. listopada 2018. dopunjene odlukama poslovni broj P-99/2018-21 od 8. studenog 2018. i poslovni broj P- 99/2018-22 od 8. studenog 2018.

2. I., II. i III. tuženici su dostavili odgovor na prijedlog tužitelja. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije u bitnom ističu kako ne postoje valjani razlozi važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Predlažu prijedlog odbaciti.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući po odredbi čl.385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Tužitelj u prijedlogu ističe pitanja koja glase:

“Počinje li rok za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (actio pauliana) teći od trenutka kada je poduzeta posljednja pravna radnja ugovora o kupoprodaji nekretnine u vidu podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva ili u trenutku poduzimanja prve pravne radnje-trenutka sklapanja prvog predugovora?

Proizvodi li zabilježba odbijanja ili odbačaja zemljišno-knjižnog prijedloga za upis pravni učinak prema nositeljima zemljišnoknjižnog prava na nekretnini i trećim osobama ili pravni učinak proizvodi samo rješenje kojim se dopušta zatraženi zemljišno-knjižni upis?

Može li upis zabilježbe odbijanja prijedloga za zabilježbu spora proizvoditi pravni učinak prema trećim osobama vezan uz svijest o mogućem postojanju nekog pravnog odnosa između nositelja knjižnog prava i osobe koja je podnijela prijedlog radi upisa zabilježbe spora?“

6. Kao razlog važnosti prvo postavljenog pitanja predlagatelj ukazuje na sadržaj odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-1828/2012 i II Rev-2853/2016-2.

7. U odnosu na druga dva postavljena pitanja, navodi da nema prakse revizijskog suda, a pitanja smatra važnima su zbog jedinstvene primjene prava.

8. U vezi prvog postavljenog pitanja valja reći da isto nije važno za odluku u sporu, budući da od odgovora na njega ne ovisi odluka u ovom sporu, niti predlagatelj kao stranka u postupku, može ostvariti povoljniju poziciju, imajući na umu da je sud tužbeni zahtjev odbio prvenstveno na temelju utvrđenja nepostojanja zakonskih pretpostavki pobijanja dužnikovih pravnih radnji koje su određene čl. 67. Zakona o obveznim odnosima.

9. U odnosu na preostala dva postavljena pravna pitanja valja reći da tužitelj nije određeno izložio razloge zbog kojih on smatra da bi ta pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Propušteno je naime u prijedlogu primjerice ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke; ili ukazati na koje druge važne razloge izvan okvira samog konkretnog slučaja, a koji bi opravdali intervenciju ovog suda putem revizije. Zbog navedenog, isticanje da u odnosu na postavljena pitanja nema prakse revizijskog suda, nije samo po sebi, s obzirom na stanje spisa i sadržaj postavljenih pitanja, dostatan razlog za intervenciju ovog suda.

10. Stoga je, za prvo postavljeno pravno pitanje, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, a za drugo i treće postavljeno pitanje, na temelju odredbe čl. 387. st. 3. i 392. st. 1. i 6. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 7. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.