Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 564/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Š., Š., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. B. L., odvjetnici u I., protiv tuženika P. S. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. Lj., odvjetniku u O. društvu Lj. V. & Partneri, d.o.o., S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2634/2019-2 od 2. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-219/2018-13 od 6. ožujka 2019., na sjednici održanoj 7. travnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2634/2019-2 od 2. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-219/2018-13 od 6. ožujka 2019., zbog pet pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. 1. U prijedlogu su postavljena slijedeća pitanja:
„- Da li je drugostupanjski sud ili bilo koji drugi sud imao pravo odbiti tužitelja sa tužbenim traženjem u slučaju kada ga je upravo sud uputio u predmetnu parnicu pa bilo to iz bilo kojeg razloga, konkretno u ovom postupku da li je drugostupanjski sud imao pravo odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom radi dokazivanja svog suvlasničkog dijela/razvrgnuća suvlasništva/ukoliko mu ga tuženik – suvlasnik osporio u izvanparničnom postupku?
- Da li se razvrgnuće/dioba suvlasništva nad nekretninom izvršava u izvanparničnom postupku ili ovršnom postupku nakon što se u parničnom postupku utvrde sporna pitanja oko omjera suvlasništva?
- Da li se na postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice primjenjuju pravila Zakona o vanparničnom postupku?
- Da li se način diobe nekretnine može provesti u drugom postupku, a ne u parničnom, ukoliko način diobe nije određen u parničnom postupku, već je u istome riješen samo deklaratorni dio radi utvrđenja prava suvlasništva, dok je u petitu odluke određeno da će se nekretnina podijeliti sukladno elaboratu o etažiranju vještaka za graditeljstvo i to sve pod prijetnjom ovrhe?
- Da li se ovršni sud u procesnoj situaciji kada ovršnom ispravom nije definiran način diobe nekretnine, u ovršnom postupku utvrditi mogući način diobe nekretnine?‟
5.2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Zadru, broj Gž-976/17 odnosno Županijskog suda u Splitu, broj Gž Ovr-989/15.
6. Međutim, radi se o pitanjima o kojima je ovaj revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u nizu svojih odluka (tako primjerice u odlukama Gž-205/81 od 21. siječnja 1982., Rev-233/92 od 15. travnja 1992., i Rev-3530/95 od 14. rujna 1999. i dr.). Stoga, tako postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je pobijana odluka donesena u skladu s tim izraženim, ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga revizijskog suda.
7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Mirjana Magud, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.