Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - III Kr 31/2021-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. G. V. i drugih zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12. - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu os. D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. travnja 2019. broj K-1516/15-75 i presuda Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2020. broj Kž-37/2020-9, u sjednici održanoj 7. travnja 2021.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. D. P. su zbog počinjenja dva kaznena djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, utvrđene pojedinačne kazne zatvora, i to u trajanju od devet mjeseci zbog kaznenog djela opisanog u toč. 1. izreke prvostupanjske presude, odnosno u trajanju od deset mjeseci zbog kaznenog djela opisanog u toč. 2. izreke te presude, te je os. D. P. na temelju tih propisa i čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.
2. Protiv pravomoćne presude osuđenik je na temelju čl. 518. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) putem branitelja D. R., odvjetnika iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se ukinu obje pobijane presude i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Iako osuđenik u uvodu zahtjeva, pozivajući se na zakonske osnove temeljem kojih podnosi ovaj izvanredni pravni lijek navodi da mu je u kaznenom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da on u odnosu na oba kaznena djela za koja je osuđen polemizira s utvrđenjima suda cijeneći ih pogrešnim te iznosi svoju ocjenu pojedinih dokaza koji su provedeni u tijeku dokaznog postupka.
7. U odnosu na kazneno djelo opisano u toč. 1. izreke prvostupanjske presude koje je počinjeno na štetu ošt. V. P., unatoč činjenici su ga ona, kao i njezin suprug I. P. prepoznali kao osobu koja se predstavila kao M. A. i kojoj su isplatili na ruke iznos od 15 tisuća kuna za parket koji im nikada nije isporučen, prigovara da je iskaz svjedoka F. Lj. trebalo cijeniti u drugom kontekstu, a ne na način kako to radi drugostupanjski sud, jer da ovaj svjedok u biti potvrđuje njegovu obranu, da kritične zgode nije bio kod oštećenika.
7.1. Nadalje, osuđenik u obrazloženju zahtjeva navodi da mu je povrijeđeno i pravo obrane jer da prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu pravilno analizirali sve provedene dokaze, a kod ocjene otegotnih i olakotnih okolnosti nisu cijenjene sve okolnosti i to da je oštećenicima šteta naknađena, da je od počinjenja predmetnog kaznenog djela proteklo više od pet godina i da je zadnji put bio osuđen 2012. još kao mlađi punoljetnik.
7.2. Međutim, kako se sukladno odredbi čl. 517. ZKP/08 ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može pobijati pravomoćna presuda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti odluka o kazni, to je u tom dijelu zahtjev potpuno promašen, kao i u pogledu tvrdnji o povredi prava na obranu koju da je učinio prvostupanjski sud, jer se ti prigovori nisu isticali u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, pa ih osuđenik u smislu odredbe čl. 517. st. 2. ZKP/08 ne može isticati u ovom izvanrednom pravnom lijeku.
7.3. U odnosu na prigovore o povredi prava na obranu koje je na naprijed navedeni način počinio i drugostupanjski sud iz obrazloženja presude tog suda proizlazi da je i drugostupanjski sud u odgovoru na žalbene prigovore, pa tako i u odnosu na značaj iskaza svjedoka F. Lj. (str. 5., zadnji odlomak) i na odluku o kazni (str. 6., 4.-6. odlomak obrazloženje) iznio jasne i argumentirane razloge koji se ne mogu smatrati paušalnim niti arbitrarnim, tako da niti ovaj prigovor osuđenika nije osnovan.
8. Isto se odnosi na prigovore osuđenika u odnosu na kazneno djelo opisano u toč. 2. izreke prvostupanjske presude jer se i u tom dijelu zahtjeva osuđenik, pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje, u biti upušta u ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i to utvrđenje da je predmetnim kaznenim djelom oštećen M. Ž., navodeći da bi oštećeno moglo biti samo TD D. p. j.d.o.o. Osporava i utvrđenja suda koja proizlaze iz iskaza svjedoka D. J. na način da osuđenik tvrdi da je ovaj svjedok bio raspravno nesposoban i da ga se nije moglo ispitati te presudu temeljiti na takvom iskazu (iako se pravomoćna presuda u tom dijelu temelji i na iskazu ošt. M. Ž., obrani okr. M. N. i dokumentaciji o plaćanju).
8.1. Prema tome, niti u ovom dijelu zahtjev osuđenika nije osnovan jer se i u odnosu na kazneno djelo iz toč. 2. izreke prvostupanjske presude u biti radi o činjeničnim prigovorima, dok se u odnosu na prigovor o pravu na pravično suđenje u pogledu prvostupanjske presude, radi o prigovoru koji nisu bili isticani u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude.
8.2. U odnosu na prigovor osuđenika o povredi prava na pravično suđenje u drugostupanjskom postupku i ti su prigovori, jednako kao i takvi prigovori koje je isticao u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. izreke prvostupanjske presude, također neosnovani jer je u obrazloženju drugostupanjske presude Županijski sud u Splitu i u odnosu na to kazneno djelo u dovoljnoj mjeri odgovorio na sve osuđenikove prigovore (str. 6., 1.-2. odlomak). Prema tome, niti u tom dijelu drugostupanjske presude osuđenikova prava ni na koji način nisu povrijeđena, niti se ovaj kazneni postupak u cjelini, smislu ustavnog i konvencijskog prava, može ocijeniti kao nepravičan.
9. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.
Vesna Vrbetić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.