- 1 -              Rev 2632/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2632/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. & P. d.o.o. protiv tuženika M. Č. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik iz S. B., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2480/15 od 9. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-810/2012 od 4. prosinca 2014., u sjednici održanoj 7. travnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovor na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev za raskid ugovora između stranaka ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem Ov-13414/08 kojim je tužitelj prodao tuženiku apartman označen brojem 9, izgrađen na k.č. br. 217/3 upisan u zk. ul. 1871 k.o. B., koji apartman predstavlja 44/790 idealnog dijela cijele nekretnine te zahtjev kojim je zemljišnoknjižnom odjelu naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na nčin da na nekretnini opisanoj u točki 1. ove izreke upiše kao vlasnika tužitelja Č. I. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tuženik dužan na ime kupoprodajne cijene za apartman-stan koji se nalazi u M. na adresi ... označen brojkom 9 u zk.ul. 1871 k.o. B. isplatiti tužitelju iznos od 64.880 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate. U točki III. naloženo je tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 53.980,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-810/2012-19 od 4. prosinca 2014.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja i predlaže odbaciti reviziju kao nedopuštenu, podredno odbiti reviziju kao neosnovanu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392. a. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za raskid ugovora o kupoprodaji od 24. studenog 2008. kojim je tužitelj kao prodavatelj prodao tuženiku kao kupcu, apartman-stan označen brojem 9, izgrađen na kč.br. 217/3 upisan u zk.ul. 1871 k.o. B. i eventualni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 64.880 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate.

 

8. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (članak 375. stavak 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevima stranaka od odlučnog značaja (pa i na temelju kojih provedenih dokaza i utvrđenih činjenica je ocijenjeno nepostojanje osnove zahtjeva tužitelja), pa kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve relevantne žalbene navode tužitelja (čl. 375. st. 1. ZPP), nije ostvarena niti bitna povreda (na koju revident upućuje) iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, na koju se također upućuje sadržajem revizije.

 

8.1. Navodima kojima revident kroz prigovor o učinjenoj bitnoj povredi postupovnih odredba ZPP-a dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o činjenicama koje su odlučne za odluku o zahtjevu, revident u suštini prigovara po nižestupanjskim sudovima utvrđenom činjeničnom stanju i ističe prigovore ocjeni dokaza te iznose svoje uopćene stavove o toj ocjeni-čime želi dovesti u sumnju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (arg. iz članka 385. stavka 1. ZPP-a), te navode revizijski sud ne može razmatrati.

 

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji 24. studenoga 2008; predmet ugovora bio je apartman-stan zajedno sa pripadajućim namještajem koji se nalazi u kući na adresi ... u M. izgrađenoj na kč.br. 217/3 u zk.ul.1871 k.o. B., na drugom katu zgrade, koji je označen brojem 9, ukupne površine 43,91 m2

- ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 64.880,00 EUR-a, ta cijena je tužitelja isplaćena u dva navrata i to najprije iznos od 40.000 EUR-a u kolovozu 2008., a zatim u iznosu od 25.000 EUR-a prije sklapanja kupoprodajnog ugovora u studenom 2008.

- da je tuženik u posjedu predmetnog apartmana od studenog 2008., kada mu je tužitelj predao apartman u posjed, što je tužitelj učinio odmah nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora

- da se tuženik u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik apartmana-stana

 

10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da je sporni ugovor o kupoprodaji sklopljen u propisanoj formi i stranke su ga u cijelosti ispunile, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji zbog neispunjenja. Nadalje, nižestupanjski sudovi nalaze da nije osnovan niti eventualni zahtjev tužitelja kojim je tražio da tuženik isplati kupoprodajnu cijenu navedenu u predmetnom kupoprodajnom ugovoru, obzirom da je utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji u cijelosti izvršen, pa tužitelj ne može isticati ni drugi zahtjev za isplatom kupoprodajne cijene iz te osnove, a imajući na umu da je tužitelju od strane tuženika u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena.

 

11. Ovaj revizijski sud nalazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe članka 376. stavka 1., članka 377. i članka 360. ZOO („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

 

11.1. Člankom 376. stavkom 1. ZOO propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Člankom 377. ZOO propisano je da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku. Člankom 360. ZOO propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

 

12. Obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na ispunjenje obveza stranaka iz predmetnog kupoprodajnog ugovora i to isplate kupoprodajne cijene kao i predaje nekretnine u posjed kupcu, koji se u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik, čime je navedeni ugovor realiziran i ovaj sud nalazi pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova o tome da nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora, kao niti eventualni zahtjev za isplatom kupoprodajne cijene iz te osnove, obzirom da je kupoprodajna cijena prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova isplaćena tužitelju, pa su zahtjevi za raskidom kupoprodajnog ugovora i isplatom kupoprodajne cijene pravilno odbijeni.

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja temeljem odredbe članka 393. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

 

 

15. Temeljem članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

Zagreb, 7. travnja 2021.