- 1 -              Rev 880/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 880/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I., OIB … iz Z., H. 144, zastupanog po punomoćniku M. M. odvjetniku u Z., protiv I-tužene I. Š., OIB … i II-tuženika V. Š., OIB …, oboje iz Z. T. 10, oboje zastupani po punomoćniku M. K. odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji I i II tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4511/15-3 od 13. lipnja 2017. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6779/11-43 od 30. prosinca 2014., u sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              "1. Nalaže se tuženima I. Š. iz Z. T. br. 10 i V. Š. iz Z. T. br. 10. da tužitelju M. I. iz Z., H. br. 144. isplate iznos od 80.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju HNB s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02.08.2011.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodila tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena sve u roku od 15 dana.

 

              2 Nalaže se tuženima da tužitelju naknade parnični trošak u visini 78.750.00 kn  sa zakonskim zateznim kamatama a koje teku od 30.12.2014.godine do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

              3. O d b i j a  se tužbeni zahtjev u visini 54.000 EUR-a.

 

              4. Nalaže se tužitelju da tuženima naknadi parnični trošak u visini 52.500.00 kn. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.12.2014. godine do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.".

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              " I Odbija se žalba I i II tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6779/11-43 od 30. prosinca 2014. pod stavkom 1. izreke u dijelu kojim je I i II tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos od 80.000,00 EUR-a (osamdesettisućaeura) sa zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2011. pa do isplate i pod stavkom 2. izreke kojim je naloženo I i II tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 78.750,00 kn.

 

              II Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod stavkom I izreke kojim je I i II tuženicima naloženo iznos glavnice duga platiti tužitelju u kunskoj protuvrijednosti, kao i isplatiti zateznu kamatu od 2. kolovoza 2011. pa do 6. listopada 2011. i za navedeno sudi:

 

              Zahtjev tužitelja da mu se iznos glavnice duga plati u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2. kolovoza 2011. pa do 6. listopada 2011., odbija se kao neosnovan.".

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

              " Ukida se navedena presuda pod stavkom 3. i 4. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.".

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I izreke, reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijeli I i II tuženici iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

4. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja protiv I i II tuženika za isplatu iznosa od 80.000,00 EUR.

 

8. Suprotno revizijskim navodima I i II tuženika u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati (sve vezano za predmet spora u revizijskom dijelu postupka). Izreke tih presude si razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. K tome ne postoji niti proturječnost između onog što se u razlozima nižestupanjskih presuda navodi o sadržaju zapisnika o iskazima saslušanih svjedoka i stranaka i samih tih zapisnika. Tako prvostupanjski sud (a što prihvaća i drugostupanjski sud) na jasan i potpun način ukazuje koje je dokaze izveo na okolnost postojanja predmetnog duga te kako je nakon ocijene svih izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka zaključio istinitom tvrdnju tužitelja da mu tuženici duguju 80.000,00 EUR. Pri tome je na jasan i potpun način ukazano kojim je od saslušanih svjedoka i iz kojih razloga poklonjena vjera. Okolnost da nižestupanjski sudovi pri tome nisu eksplicite iznijeli razloge zašto ne prihvaćaju kao vjerodostojan iskaz svjedoka N. V. (kćeri I i II tuženika koja je iskazala o nepostojanju duga kao negativne činjenice) ne čini nižestupanjske presude manjkavim u smislu da se ne bi mogle ispitati.

 

9. Kako I i II tuženici kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušavaju dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) posebno uspoređujući iskaze svjedoka i tužitelja danih u ovom parničnom postupku sa sadržajem zapisnika o njihovim saslušanjima u kaznenom postupku vođenim protiv I i II tuženika, za ukazati je na slijedeće.

              Prvo, riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi nisu uzeti u razmatranje.

              Drugo, zapisnici o saslušanju svjedoka i tužitelja u kaznenom postupku nisu bili sadržajem procesne građe u ovom parničnom postupku pred prvostupanjskim sudom. Riječ je dakle o iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza, a što nije dopušteno niti u žalbenom postupku (čl. 352. st. 1. ZPP) a niti u revizijskom postupku (čl. 387. ZPP).

 

10. Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija I i II tuženika, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 7. travnja 2021.