- 1 -              Revd 243/2021-2

Broj: Revd 243/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. O. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja  za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-387/20-2 od 18. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-367/19-11 od 24. siječnja 2020., na sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-387/20-2 od 18. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-367/19-11 od 24. siječnja 2020., zbog sljedećeg pravnog pitanja:

- Da li se kod višednevnih obnašanja stražarske službe ili višednevnih službi na moru koje vrijeme djelatna vojna osoba obavezno provodi na radnom mjestu, radno vrijeme može vrednovati u trajanju od 24 sata, na način da se pored redovnih 8 sati radnog vremena, 8 sati računa kao prekovremeni rad, a daljnjih 8 sati „odmora“ da se računa po satnici redovnog rada, obzirom na kontinuirani boravak djelatne vojne osobe na radnom mjestu i raspoloživost poslodavcu za izvršenje zadaća?

2. U odnosu na postavljeno pitanje tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tom pitanju različito od shvaćanja zauzetog u odlukama ovoga revizijskog suda broj Revr-466/07 od 5. rujna 2007., Revr-1668/12 od 26. travnja 2016., Revr-1350/13-2 od 7. prosinca 2016., Revr-67/13 od 10. svibnja 2016., Revr-1861/14 od 13. prosinca 2016., Revr-458/13 od 30. studenog 2016. te u odlukama Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-28/19-2 od 14. ožujka 2019. i Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-34/18 od 13. ožujka 2019. i Gž R-3/20-2 od 20. travnja 2020.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, radi se o pitanju o kojemu je ovaj revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u nizu odluka, među ostalim i u presudi poslovni broj Rev 1925/18-2 od 21. listopada 2020. pa tako postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a pobijana odluka donesena je u skladu s tim izraženim, ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga revizijskog suda.

7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 7. travnja 2021.