Poslovni broj: I Kž-uv-55/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-55/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. T., zbog kaznenog djela iz članka 316. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik I-36/21-7 (Ik I-109/2021.) od 11. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika M. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici odbio prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika M. T. te zatvora podnesen po službenoj dužnosti na temelju članka 59. KZ/11. u vezi članka 159. a. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ). Zatvorenik se nalazi u zatvoru na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1710/2020. od 8. listopada 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Kž-842/20. od 24. studenog 2020., zbog kaznenog djela iz članka 316. KZ/11.-I. Predviđeni istek kazne zatvora je 16. travnja 2021.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je zatvorenik M. T., putem punomoćnika odvjetnika V. K., iz "svih" žalbenih razloga. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje "na način da se osuđeniku odobri uvjetni otpust, odnosno ukinuti pobijano rješenje te isto vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak".

 

3. Spis je u skladu s člankom 44. stavak 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

 

5. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika podnesen po službenoj dužnosti kao i prijedlog podnesen po zatvoreniku i za svoju odluku dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge. Odlučujući o oba prijedloga za uvjetni otpust pravilno je sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu članak 59. stavak 2. KZ/11., uključujući i zatvorenikov stav prema počinjenom djelu, što posebno apostrofira u svojoj žalbi te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po mišljenju drugostupanjskog suda pravilno zaključio da prijedlog za uvjetni otpust nije osnovan.

 

6. Naime, uzimajući u obzir negativno mišljenje zatvora kao i okolnosti (koje proizlaze iz socioanamnestičkih podataka izvješća zatvora) da zatvorenik nije radno angažiran niti uključen u posebne programe; da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen razinom zadovoljava; da kazneno djelo priznaje, ali ne izražava osjećaj krivnje, a ni kajanja; da je ranije višekratno osuđivan; da ne kontaktira ni s kim izvan zatvora, a nema ni podršku obitelji, partnerice ni bliskih prijatelja; da nije tijekom izdržavanja kazne stegovno tretiran; da nema osiguran postpenalni prihvat; da su se drugi zatvorenici žalili na njegovo ponašanje jer nije poštivao pravila suživota u zatvoreničkoj sobi, a higijenske navike su mu slabo razvijene te relativno kratko razdoblje koje je proveo na izdržavanju kazne zatvora u kojem nije postignuta specijalna prevencija, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. te je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

7. Smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procijeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora, u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, odnosno o njegovoj spremnosti za uključivanje u život na slobodi.

 

8. Za istaknuti je da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

 

9. Slijedom svega iznijetog očito je da je značaj onih okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud i žalbeni argumenti to ne dovode u pitanje. Dakle, iako na strani zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne promjene u njegovom ponašanju tijekom izvršavanja kazne zatvora, prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. U tom kontekstu nisu osnovani navodi žalbi da nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud temelji svoje zaključke jer je riječ o individualnom pristupu ovom zatvoreniku prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora i individualno utvrđenim okolnostima koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

10. Pravilnost pobijanog rješenje nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja da kod njega postoji stvarni uvid u ozbiljnost situacije, da je svjestan posljedica kaznenog djela i da mu je za isto iskreno žao. Naime, okolnost što zatvorenik izražava kajanje i žaljenje za svoje ponašanje, je svakako pozitivna, no ista nije takva da dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne. Pri tome žalbeni navodi o njegovoj osobnoj financijskoj situaciji (izostanak financijske i druge podrške po izlasku iz zatvora) nisu od utjecaja. Potpuno su bespredmetni žalbeni navodi da je hrvatski branitelj koji očekuje rješavanje svog statusa, odnosno priznavanje prava na mirovinu.

 

11. Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti te je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 7. travnja 2021.