Poslovni broj: II Kž-98/2021-5

Poslovni broj: II Kž-98/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog R. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-12/2021. (K-19/2020.) od 17. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice i prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba maloljetnog R. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-12/2021. (K-19/2020.) od 17. ožujka 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženih S. H. i Ž. O. te prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnom R. H., zbog kaznenog djela teškog ubojstava u pokušaju iz članka 111. točka 4. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 67. stavkom 3. i člankom 66. stavkom 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), produljen je istražni zatvor prema mlađem maloljetniku R. H. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. svibnja 2020. pa nadalje.

2. Žalbu protiv citiranog rješenja podnio je maloljetni R. H., po branitelju, odvjetniku G. Z. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu i ukine istražni zatvor prema maloljetniku.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv maloljetnog R. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. U žalbi se ponovno osporava osnovana sumnja identično kao i u prethodnim žalbama pa se tako opet ističe da je s obzirom na dokaze u spisu "upitno i samo obilježje kaznenog djela koje se mlađem maloljetniku stavlja na teret". O tome se već izjašnjavao Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama (II Kž-364/2020. od 3. rujna 2020., II Kž-440/2020. od 26. listopada 2020. i II Kž-524/2020. od 21. prosinca 2020.) kao i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u odluci broj II Kž-37/2021. od 18. veljače 2021. Osnovana sumnja da je maloljetni R. H. počinio kazneno djelo koje mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica zasniva, a pogotovo iz iskaza svjedoka i žrtve M. M., medicinske dokumentacije za žrtvu te sudskomedicinskog vještačenja. Konačno, iz spisa je razvidno kako je maloljetniku nepravomoćnom presudom, broj K-19/2021. objavljenom 30. ožujka 2021. izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod koja ne može trajati kraće od 6 (šest) mjeseci, niti dulje od 3 (tri) godine.

7. Žalba dalje ističe (opet identično kao i prilikom pobijanja ranijih odluka o produljenju istražnog zatvora), da je maloljetnik do sada neosuđivan i da prema njemu nisu izricane maloljetničke sankcije pa da je neosnovan zaključak suda da bi mogao ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo kao i da je isti u dobi od navršenih 16 godina, krhke građe, sramežljiv i da ostavlja dojam straha, a ne arogancije.

8. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., razmatrajući težinu i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se maloljetnom R. H. stavlja na teret kao i zapriječenu kaznu, pri čemu je upravo maloljetnik prvi metalnom šipkom snažno udario po glavi žrtvu M. M. te ga nastavio udarati metalnim šipkama po glavi i tijelu zajedno sa supočiniteljima S. H. i Ž. O. koja mu je iz džepa uzela novčani iznos u visini od oko 800,00 kuna i 100,00 eura dok je žrtva ležala na tlu nakon čega su ga stavili u vozilo i odvezli prijeteći mu da će ga ubiti, koja posljedica nije nastupila jer je žrtva M. M. uspio iskočiti iz automobila i pobjeći te iskazani visoki stupanj kriminalne volje, upornosti, odlučnosti i bezobzirnosti tempore criminis, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani maloljetnog R. H.

9. Stoga je, protivno žalbenim navodima o njegovoj životnoj dobi, ranijoj neosuđivanosti i fizičkoj konstrukciji, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv maloljetnika, kao, jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

10. Niti žalbeni navod da se prema odredbama ZSM maloljetnom R. H. ne može izreći kazna maloljetničkog zatvora nije od utjecaja za odluku o istražnom zatvoru. Naime, sukladno članku 66. stavku 2. ZSM-a maloljetnik kojemu je određen istražni zatvor smješta se u zatvorenu zavodsku ustanovu, koji smještaj se, sukladno članku 66. stavku 4. ZSM, uzima kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.

11. Žalbom isticano ustavno pravo maloljetnika na školovanje, prema ocjeni ovog suda nije povrijeđeno, imajući u vidu da je osnovnoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj obavezno, te će žalitelj isto nastaviti čim se za to steknu uvjeti. U ovom trenutku, imajući u vidu ranije izložene okolnosti koje opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu primjene mjere istražnog zatvora prema maloljetniku i temeljem kojih je njeno produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom maloljetnika na slobodu. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje bilo kojeg ustavnog prava žalitelja.

12. Budući da žalbom maloljetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. ovaj sud našao koju povredu na koju je po službenoj dužnosti obvezan paziti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 7. travnja 2021.