Poslovni broj: I Kž-40/2021-4

Poslovni broj: I Kž-40/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću, sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog C. O. zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 1. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 144/2012., 125/2011., 61/2015., 56/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog C. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kov-5/2021-198 od 12. ožujka 2021. u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog C. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Puli-Pola odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog C. O. za izdvajanjem kao nezakonitog dokaza nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. I. Š. (stranica 447-459 spisa).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni C. O. po branitelju R. M., odvjetniku u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, odnosno podredno preinači pobijano rješenje i iz spisa predmeta izdvoji dokaz koji je naveden u izreci pobijanog rješenja kao nezakoniti dokaz.

3. Na temelju članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je vratilo bez pisanog očitovanja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako žalitelj, okrivljenik ističe da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je izreka pobijanog rješenja proturječna razlozima istog, odnosno u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, što je ustvari citiranje zakonskog teksta, tu povredu kasnije u žalbi ne obrazlaže niti konkretizira na što bi se ova povreda odnosila.

5.1. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno u izreci odbio kao neosnovan prijedlog da se izdvoji nezakoniti dokaz što je iscrpno i obrazložio, a zbog čega smatra da se ne radi o nezakonitom dokazu.

6. Okrivljeni C. O. smatra da je nezakoniti dokaz nalaz i mišljenje liječnika psihijatra, iz razloga što pri intervjuu nije bio prisutan tumač za talijanski jezik, a okrivljenik je Talijan i povrijeđeno mu je pravo na prevođenje.

6.1. Dakle, u situaciji kada žalitelj okrivljenik tvrdi da vještak psihijatar nije mogao razgovarati na talijanskom jeziku s njim pri izradi nalaza, jer nije ovlašteni sudski tumač, time se ustvari osporava vjerodostojnost nalaza zbog toga što žaliteljevom razgovoru s vještakom nije prisustvovao sudski tumač i prevodio, čime žalitelj čini upitnim sadržaj nalaza i mišljenja. S tim u vezi treba istaknuti da se i sam okrivljenik izjasnio da je razumio pitanje vještaka na talijanskom jeziku i da je vještak razumio njegove odgovore, no žalitelj nije zadovoljan s tim kako je taj razgovor prikazan u nalazu, dakle osporava sadržaj nalaza i mišljenja, a ne njegovu zakonitost.

6.2. Stoga, nema dvojbe da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom nalazu i mišljenju u smislu članka 10. stavak 1. i 2. ZKP/08., a pitanje vjerodostojnosti takvog nalaza i mišljenja bit će, bude li potvrđena optužnica, razjašnjeno tijekom rasprave.

7. Također, nije osnovan prigovor okrivljenika da je nezakoniti dokaz nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka iz razloga što ga je vještak pitao o počinjenju kaznenog djela, iako se prije toga okrivljenik izjašnjavao da se brani šutnjom. Međutim, optuženik gubi iz vida da je nakon provedenog vještačenja bio ponovno ispitan kod državnog odvjetnika, kada je odlučio iznositi obranu te da je na posebno pitanje državnog odvjetnika naveo da je tako iskazivao. Čak i da je okrivljenik ostao kod odluke da se nastavlja braniti šutnjom, forenzički psihijatrijski intervju obuhvaća izjavu okrivljenika za potrebe vještačenja i ocjenu njegovog psihofizičkog statusa. Dio sadržaja razgovora vještaka psihijatra s okrivljenikom ne predstavlja obranu - iskaz okrivljenika i ne može se koristiti kao saznanje o činjenicama vezanim uz terećeno kazneno djelo neovisno o načinu na koji se optuženik brani u postupku, a koji stav je izražen u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Kžm-27/2017., I Kž-467/09., I Kž-109/14., I Kž-1039/09., Kžzd-8/2017. i I Kž-636/19.)

8. Time je osnovan i pravilan zaključak suda prvog stupnja da nalaz i mišljenje vještaka liječnika psihijatra nije nezakonit dokaz zato što je psihijatar razgovarao s optuženikom na talijanskom jeziku i što ga je pitao o okolnostima u vezi kaznenog djela, a kako je ispravno i cjelovito obrazložio prvostupanjski sud na stranici 3. pobijanog rješenja, na što se upućuje žalitelj.

9. Stoga, a kako navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem pobijanog rješenja, drugostupanjski sud nije našao povrede, na koje, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. travnja 2021.