1                            Poslovni broj: II Kž-97/2021-5

 

 

Poslovni broj: II Kž-97/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. R. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2021. broj K-35/2020 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Istim rješenjem optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. prosinca 2019. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. R., osobno i po branitelju, odvjetniku B. M. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se isto preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženiku ili zamijeni s nekom od mjera opreza. S obzirom na to da se osobne žalbe okrivljenika i žalba okrivljenika po branitelja međusobno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba okrivljenika.

 

3. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i optuženi J. P. putem braniteljice D. K., s prijedlogom da se ukine istražni zavor optuženiku.

 

4. Protiv navedenog rješenja žali se i V. Z. putem branitelja B. M., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor optuženiku, a podredno da se isti zamijeni mjerama opreza.

 

5. Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Suprotno ocjeni optuženog S. R. koji u žalbi navodi da je sud propustio dati jasne i valjane razloge o osnovanoj sumnji kao odlučnoj činjenici, a da su razlozi na koje se poziva u pobijanom rješenju u suprotnosti sa sadržajem dokaza u spisu, pa da je time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

8. S obzirom da je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge na strani optuženog S. R. kako za postojanje osnovane sumnje kao prvog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i za postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, to nije osnovan žalbeni navod optuženog S. R. da je povrijeđeno njegovo ustavno i konvencijsko pravo na obrazloženu sudsku odluku, te na učinkovitu obranu, a posljedično tome načelo jednakosti oružja.

 

9. Nadalje, žalbeni navod optuženog S. R. vezan uz njegovo zdravstveno stanje koje se ogleda u okolnosti da je isti invalid, te kao takav spada u rizičnu skupinu kada se imaju  okolnosti uzorkovane pandemijom COVID-19, nije prihvatljiv. Naime, iako nije sporno da situacija izazvana pandemijom, doista predstavlja jedno izvanredno stanje koje za sobom povlači i privremeno ograničenje pojedinih prava i sloboda čovjeka, valja imati na umu da to jednako vrijedi i za istražne zatvorenike i za građane čiji se život odvija izvan kaznenih tijela. Prema tome, trenutačna situacija izazvana panedmijom virusa COVID-19 nije nešto što pogađa samo i isključivo prava istražnih zatvorenika i zbog čega su oni u većoj mjeri od tzv. slobodnih građana ograničeni u svojim pravima na život i zdravlje. S obzirom na to da se u okviru zatvorskog sustava kontinuirano i sustavno poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se zaštitilo zdravlje osoba kojima je oduzeta sloboda, one su čak manje izložene zarazi virusom od osoba koje se nalaze na slobodi.

 

10. Postojanje osnovane sumnje osporava i optuženi J. P., a uz navedeno osporava i zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede članka 6. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. dalje: Konvencija) te članka 16. Konvencije pozivajući se na presude Europskog suda za ljudska prava i temeljnih sloboda (dalje: ESLJP)  Oreb protiv Hrvatske i Peša protiv Hrvatske. Također navodi da je došlo i do povrede članka 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), kao i Direktive 2016/343/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova presumpcije nedužnosti i prava sudjelovanja na raspravi u kaznenom postupku. Navodeći da se povreda presumpcije nedužnosti ogleda u pozivanju prvostupanjskog suda na okolnost vođenja drugog kaznenog postupka protiv ovog optuženika, u prilog ocjeni o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, žalitelj ispušta iz vida da je u odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju potvrđene optužnice, kao i da je „za navedeno kazneno djelo potvrđena osnovana sumnja da je počinjeno od strane optuženika J. P. i to upravo na štetu iste žrtve K. F.“. Iz navedenog je razvidno, da je u pobijanom rješenju izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako to žalba sugerira pa stoga povrede presumpcije nedužnosti drugostupanjski sud nije našao.

 

11. Također, potrebno je primijetiti, da se vezano na dio žalbenih navoda optuženog J. P., očitovao i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-4298/2020 od 20. listopada 2020. kojom je odbijena ustavna tužba J. P.. Tom prilikom je Ustavni sud Republike Hrvatske razmotrio produljenje mjere istražnog zatvora sa stanovišta pitanja povreda Ustava Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te nije utvrđeno počinjenje takvih povreda.

 

12. Nadalje, neosnovano optuženi J. P. tvrdi da je produljenjem istražnog zatvora protiv njega, s obzirom na do sada provedeno vrijeme u istražnom zatvoru od 12. prosinca 2019., povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o najduljem trajanju istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom sve trojice optuženika u istražnom zatvoru, načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

 

13. Kako optuženi S. R., tako i optuženi J. P., kao i optuženi V. Z., u žalbi nude detaljnu analizu pojedinih dokaza priloženih u spis, poglavito snimaka nadzornih kamera u povezanosti s drugim dokazima, bilo da se radi o iskazima svjedoka ili nalazima vještaka i fotodokumentaciji čime zapravo osporavaju činjenično stanje, isto nije prihvatljivo s obzirom da je utvrđivanje činjenica vezanih za kazneno djelo predmet kaznenog postupka, a ne odlučivanja o osnovanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, jer se osnovanost sumnje da je djelo počinjeno zasniva na potvrđenoj optužnici.

 

14. Stoga, ovdje valja istaći da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao i prvostupanjski sud, a nakon što je utvrđeno postojanje relevantnog stupnja vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo, nije ovlašten upuštati se u analizu prihvatljivosti i vjerodostojnosti pojedinih dokaza te izvoditi činjenične zaključke. Time bi se prejudicirala odluka o krivnji ovih optuženika, a obrana ima prilike na raspravi ponoviti svoje stavove o činjeničnom stanju te za vrijeme rasprave optuženici imaju mogućnost kontradiktornog raspravljanja.

 

15. Optuženi S. R. ističe da je povrijeđen dinamički princip, a na što sadržajno upire i optuženi J. P., no povredu u navedenom smislu drugostupanjski sud nije našao,  s obzirom da okolnosti na strani ovih optuženika nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.

 

16. U svojoj žalbi optuženi S. R. smatra da dosadašnja osuđivanost bez analize o kojim se kaznenim djelima radi i kada su počinjena i u odsutnosti drugih osobitih okolnosti, ne opravdava daljnju primjenu istražnog zatvora po članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sadržajno podjednakim žalbenim navodom navedenom se pridružuje i optuženi V. Z. kada tvrdi da je činjenica ranije osuđivanosti zbog kaznenog djela nedozvoljene igre na sreću i kaznenog djela nedozvoljene trgovine „van svake sudske prakse a i van bilo kakve logike“ kao okolnost koja opravdava bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao počiniti teško kazneno djelo.

 

17. Ovdje valja istaći da optuženi R. i optuženi V. Z. propuštaju u cijelosti sagledati navode obrazloženja pobijanog rješenja, s obzirom da se isto ne bazira samo na okolnosti ranije osuđivanosti, kao jedine okolnosti temeljem koje je donesen zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud je svoje razloge za ocjenu o postojanju opasnosti od ponavljanja djela valjano iznio pozivajući se i na  način počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., koje se optuženicima stavlja na teret i pri tome opisao da iz činjeničnog opisa proizlazi odlučnost njihove namjere da se liši života žrtvu, koja odlučnost se ogleda u planiranju, organiziranju i rizičnosti inkriminiranog postupanja. Druga okolnost je njihova ranija osuđivanost. Naime, optuženi S. R. je osuđivan u tri navrata, i to na zatvorske kazne, zbog ukupno šest kaznenih djela, i to zbog dva kaznena djela teške tjelesne ozljede, dva kaznena djela prijetnje i dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga u kvalificiranom obliku. Optuženi V. Z. je osuđivan u dva navrata, i to zbog kaznenog djela nedozvoljene igre na sreću i kaznenog djela nedozvoljene trgovine. Imajući u vidu navedeno, razvidno je da dosadašnji život ovih optuženika nije bio usklađen s pravnim poretkom, već naprotiv ukazuje na sklonost činjenju kaznenih djela u smislu kontinuiranog obrasca ponašanja, a neovisno što je ta okolnost kod optuženog V. Z. izražena u manjoj mjeri nego kod optuženog S. R. jer se radi o kaznenim djelima s razmjerno malom kriminalnom količinom i blažim osudama, činjenica jest da njegov dosadašnji život ukazuje da je i prije osnovane sumnje za kazneno djelo zbog kojeg se vodi ovaj postupak bio u sukobu sa zakonom. Osuđivanost obojice optuženika ukazuje na određeni obrazac postupanja u njihovim životima, a imajući u vidu da se ovdje terete za teško kazneno djelo, opravdano je pretpostaviti da njihovo kršenje zakona progredira prema sve težim oblicima. Stoga paušalni žalbeni navodi lišeni ocjene sveukupnih okolnosti na strani ovih optuženika, kao i međusobna veze tih okolnosti ne dovode u pitanje u pobijanom rješenju valjano donesen i obrazložen zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela.

 

18. Kod takvog stanja stvari se blažim mjerama koje predlažu optuženi S. R. i optuženi V. Z. ne može ostvariti svrha koja se postiže mjerom lišenja slobode, a to je pouzdana zaštita socijalne sredine od počinjenja novih kaznenih djela za što postoji realna opasnost.

 

19. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 7. travnja 2021.