Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 31 Gž-1124/2021-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-1124/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u S. B., Građansko upravni odjel, OIB …, protiv prvotuženice M. M. iz P., …, OIB …, drugotuženika G. M. iz P., …, OIB … i trećetuženika T. M. iz …, OIB …, svi zastupani po punomoćniku Ž. D., odvjetniku iz P., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju nekretnina i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-218/2020-27 od 16. veljače 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2021. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja R. H. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-218/2020-27 od 16. veljače 2021. godine pod točkom I izreke te pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju R. H. da prvotuženici M. M., drugotuženiku G. M. i trećetuženiku T. M. naknadi parnični trošak.
II Odbija se tužitelj R. H. sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se tužiteljica R. H. s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim darovni ugovor zaključen između G. M. (istovjetan s M. G. pok. T., …) OIB …, .. P. i M. M. (istovjetna sa S. M., pok. M., …) OIB …, Put …, P., kao darovatelja i T. M. iz K., …, P., OIB … zastupanog po punomoćniku A. K. iz E., J., …, OIB … kao obdarenika koji je sastavljen dana 18. prosinca 2017. i na kojem su ovjereni potpisi stranaka dana 4. srpnja 2018. kod javnog bilježnika M. G. iz V. pod brojem Ov-4590/2018 te koji je proveden u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Z-3109/2018 u dijelu u kojem su darovatelji darovali svoje nekretnine i to svaki cijeli suvlasnički dio koji iznosi ½ dijela upisane u zk. uložak broj 732 u k.o. K., koje u naravi čine kč.br. 458/3 oranica u K. sa 270 čhv i kč.br. 458/4 oranica u K. sa 478 čhv,te taj darovni ugovor ne proizvodi pravne učinke u dijelu darovanih nekretnina i to kč.br. 458/3 oranica K. sa 270 čhv i kč.br. 458/4 oranica u K. sa 478 čhv upisane u zk. ul. 732 u k.o. K..
Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi da u zk. ul. 732 u k.o. K. uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe darovnog ugovora iz točke I. izreke ove presude i to na način da se izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretninama sada upisanim u zk.ul. broj 732 k.o. K. i to kč.br. 458/3 oranica u K. sa 270 čhv i kč.br. 458/4 oranica u K. sa 478 čhv sa imena T. M. iz K., …, OIB … uz istovremeni upis nekretnine u suvlasništvo G. M. iz P., …, OIB … i M. M. iz P., …, OIB … na jednake dijelove.
Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju uzrokovani parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja do konačne isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%-tna poena."
II Nalaže se tužiteljici R. H., OIB … da tuženicima M. M., OIB …, G. M., OIB … i T. M. OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.593,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%-tna poena u roku od 15 dana.
S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženici su kao s neosnovanim odbijeni."
2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I i pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici da prvo do treće tuženima (dalje tuženi) naknadi parnični trošak žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja je utvrdio da su tuženici i to I i II tuženici kao darovatelji i III-tuženik kao daroprimac dana 18. prosinca 2017. sklopili darovni ugovor kojim su I i II tuženici darovali III tuženiku između ostalih nekretnina i svoje suvlasničke dijelove na nekretnini iz zk.ul.br. 732 k.o. K. i to kč.br. 458/3 oranica u K. površine 270 čhv i kč.br. 458/4 oranica u K. površine 478 čhv. Navedeni ugovor je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Požegi rješenjem od 09. srpnja 2018. te je uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama M. G. u ½ djela i M. M. u ½ djela na kč.br. 45873 oranice u K. površine 270 čhv i kč.br. 458/4 oranice K. površine 478 čhv iz zk.ul.br.732 k.o. K. u korist T. M..
5. Uvidom u sporazum o raskidu darovnog ugovora od 18. prosinca 2017. od 31. svibnja 2019. sud je utvrdio da su tuženici G. M., M. M. i T. M. sporazumno raskinuli darovni ugovor koji su sklopili 18. prosinca 2017. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga zk.ul.br. 732 k.o. K. sud je utvrdio da je sporazum o raskidu ugovora o darovanju od 31. svibnja 2019. proveden u zemljišne knjige te je pod brojem Z-2656/2019 koji je kod suda zaprimljen 10. lipnja 2019. izvršen upis prava vlasništva u korist M. G. u ½ djela i M. M. u ½ djela na kč.br. 458/3 oranice u K. površine 270 čhv i kč.br. 458/4 oranice u K. površine 478 čhv.
6. Tužitelj R. H. podnijela je tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju nekretnina između ostalih darovanih nekretnina i kč.br. 458/3 površine 270 čhv i kč,br. 458/4 površine 478 čhv iz zk.ul.br. 732 k.o. K. i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja dana 22. kolovoza 2019. kada je tužba predana preporučenom pošiljkom u pošti.
7. Iz sporazuma o raskidu ugovora o darovanju kao i uvidom i izvadak iz zemljišne knjige, povijesnog prikaza zk.ul.br. 732 k.o. K. sud je utvrdio da je prije podnošenja tužbe za utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora od 18. prosinca 2017. taj ugovor bio sporazumom ugovornih strana raskinut i po raskidu ugovora uspostavljeno je zemljišno knjižno stanje koje je bilo prije sklapanja darovnog ugovora čije utvrđenje ništetnosti se u ovome postupku traži.
8. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud prvog stupnja zaključuje da je prilikom zaključenja ugovora o darovanju izvršena prava predaja stvari te da stoga taj ugovor o darovanju nije trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave a sukladno čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO).
9. Vezano uz utvrđenje prvostupanjskog suda valja reći slijedeće.
10. Prije svega, valja reći da je prvostupanjski sud tužitelju povrijedio pravo na pošteno suđenje kada od predloženih personalnih dokaza od strane tužitelja da se sasluša šest svjedoka na okolnosti iz navoda iz tužbe, dok je s druge strane prihvatio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka A. K. i Ž. K., a na čijim iskazima, između ostalog, i temelji svoj zaključak o tome da je izvršena prava predaja nekretnina, a čime je i povrijedio načelo "jednakosti oružja" ne prihvaćajući takve dokazne prijedloge tužitelja, a pogotovo stoga što spisu prileži zapisnik o saslušanju dvojice od ovih svjedoka u predmetu poslovni broj P-2/19 a u pravnoj stvari tužitelja ovdje trećetuženika protiv tuženika ovdje tužitelja radi predaje u posjed, a iz kojeg zapisnika je razvidno da su saslušani svjedoci Š. K. i S. R. i koji su potvrdili da i prije sklopljenog ugovora o darovanju je posjedovne čine vršio ovdje tužitelj te je bila i postavljena ograda oko utuženih nekretnina te su one i bile predane na čuvanje trećoj osobi, dok je tamo saslušani svjedok Ž. R. naveo da je on prestao rabiti te nekretnine kada su iste bile ograđene.
11. Međutim, bez obzira i na to što predloženi svjedoci nisu saslušani, valja reći da je tužitelj u tijeku postupka tvrdio da su predmetne nekretnine ograđene i date na upravljanje trećoj osobi već u mjesecu travnju 2017. godine, dakle prije sklapanja darovnog ugovora koji je predmet ovog spora koji je sklopljen dana 18. prosinca 2017. godine, a tužitelj je to dokumentirao, a time i dokazao, geodetskim elaboratom iskolčenja od 31. ožujka 2017. godine, zatim ugovorom o upravljanju, čuvanju i održavanju skladišta, opreme, sitnog inventara i robe strateških robnih zaliha sklopljenog između A.-turističke zadruge V. velika koju je zastupao upravitelj zadruge S. R. (koji je saslušan kao svjedok u predmetu P-2/19) zatim računa koje je navedena zadruga dostavila Ministarstvu a koji se odnosi na postavljanje žičane ograde i to iz mjeseca svibnja 2017. godine kao i spisu priležeće narudžbenice iz mjeseca travnja 2017. godine upravo za izvođenje takvih radova.
12. Osim toga, upravo iz tužbe koju je ovdje trećetuženik podnio protiv ovdje tužitelja radi predaje u posjed koja nosi oznaku P-2/19 su razvidne tvrdnje tamo tužitelja da su predmetne nekretnine već 2016. godine "tužitelj uzurpirao i ogradio bez znanja, pitanja i odobrenja stvarnih vlasnika, čime su ih spriječili u obavljanju njihovih vlasničkih prava", a kad se pritom i sagleda to da su, a što proizlazi iz stanja spisa, stranke tog darovnog ugovora radile u S. N., a ako se i sagleda da su iste stranke raskinule ugovor o darovanju koji je predmet ovog spora i nakon toga sačinile novi istovjetan ugovor o darovanju, ali sada u formi propisanoj odredbom čl. 482. st. 2. ZOO, onda je jedino za zaključiti da prilikom sklapanja ugovora o darovanju koji je predmet ovoga spora nije izvršena prava predaja stvari te utoliko isti nije bio niti sačinjen u formi propisanoj odredbom čl. 482. st. 2. ZOO, a zbog čega bi bio ništetan.
13. Međutim, ovaj sud je u svom ukidnom rješenju od 9. lipnja 2020. godine jasno naveo da činjenica da je ugovor o darovanju raskinut ne priječi sud da utvrdi da, ukoliko su za to ispunjeni uvjeti, da je taj darovni ugovor ništetan pa već iz razloga jer se ne može raskinuti ugovor koji je ništetan, a osim toga, i posljedice raskida i utvrđenja ništetnosti ugovora su djelomično i različite pa barem u dijelu u kojem raskid ugovora djeluje od trenutka kad je taj raskid učinjen dok je ugovor ništetan od dana njegovog nastanka, te upozorio sud da je potrebno ispitati postojanje pravnog interesa kod tužitelja za traženu pravnu zaštitu.
14. Pravni interes, u pravilu, ocjenjuje se u trenutku podnošenja tužbe, u ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena dana 23. kolovoza 2019. godine te je uz tužbu tužitelj priložio izvadak iz zemljišne knjige koji je izdan dva dana prije podnošenja tužbe, dakle s datumom 21. kolovoza 2019. godine, i tada je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan ovdje trećetuženik.
15. Iz stanja spisa proizlazi da u vrijeme podnošenja tužbe tužitelju nije bilo poznato da su stranke darovnog ugovora sporazumom od 31. svibnja 2019. godine raskinule darovni ugovor, s tim da iz u tijeku postupka dostavljenih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je dana 10. lipnja 2019. godine zaprimljena uknjižba prava vlasništva a na temelju sporazuma o raskidu darovnog ugovora od 18. prosinca 2017. godine te je na temelju novog darovnog ugovora kao vlasnik opet upisan trećetuženik. Tužitelj je u tužbi svoj pravni interes za utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju obrazlagao činjenicom "da se nalazi u faktičnom posjedu predmetnih čestica", a što u biti predstavlja tvrdnju, a sukladno tužbenim navodima, da nije izvršena prava predaja stvari prilikom zaključenja ugovora o darovanju pa da iz tog razloga ugovor nije bio sačinjen u formi iz čl. 482. st. 2. ZOO.
16. Tek u podnesku na stranici 212 spisa tužitelj navodi da se još od vremena eksproprijacije, tj. od 1979. godine pa sve do danas nalazi u posjedu spornih nekretnina a da je ovdje trećetuženik podnio tužbu pod poslovnim brojem P-2/2019 protiv ovdje tužitelja radi predaje nekretnina koje su predmet ovog spora u posjed i to na temelju ugovora o darovanju koji je predmet ovog spora od 18. prosinca 2017. godine, da je između ovdje tužitelja zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u P. i ovdje prvo i drugotuženika zaključena nagodba kojom je ovdje tužitelj prvo i drugotuženiku priznao da su izvanknjižno, dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnina koje su predmet ovoga spora te im je i odobren upis svoga vlasništva u zemljišnim knjigama a što su prvo i drugotuženi i učinili te ugovorom o darovanju, koji je predmet ovoga spora, prenijeli pravo vlasništva na trećetuženika, kao što se i navodi da upravo zbog zaključivanja te nagodbe je odlukom Državnoodvjetničkog vijeća od 30. lipnja 2020. godine pokrenut stegovni postupak protiv zamjenice općinske državne odvjetnice zbog postojanja sumnje da bi iste počinile stegovno djelo neurednog obavljanja državnoodvjetničke djelatnosti te da je navedeni postupak u tijeku te od ishoda istog da ovisi poduzimanje daljnjih radnji odvjetništva u smislu utvrđivanja ništetnosti nagodbe kojim je bez valjane pravne osnove prvo i drugotuženiku priznato pravo vlasništva na nekretninama.
17. Po mišljenju ovog suda tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, ali iz drugih razloga nego što je to učinio prvostupanjski sud.
18. Naime, a što je već više puta prihvaćeno u praksi Europskog suda za ljudska prava, kao dijelu pravne stečevine Europske unije, počinjene greške državnih organa ne mogu ići na štetu osoba u čiju korist je ta greška učinjena, pa stoga u situaciji kada su prvo i drugotuženi na temelju sklopljene nagodbe s tužiteljem dalje disponirali sa svojim vlasničkim pravima na način da su nekretnine darovali trećetuženiku pa time utoliko nisu mogla biti povrijeđena nikakva subjektivna prava tužitelja niti postoji vjerojatnost da bi ostvarivanje ovakve tražene pravne zaštite predstavljalo pretpostavku za ostvarivanje kakve pravne koristi koju bez ostvarivanja tog pravno zaštitnog interesa ne bi mogao postići odnosno ostvariti.
19. Navedenu presudu valjalo je glede odluke o parničnom trošku potvrditi obzirom da je tužitelj parnicu izgubio, pa je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I presude.
20. Kako je tužitelj izgubio parnicu, onda je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka (točka II presude).
U Zagrebu, 7. travnja 2021. godine
Predsjednica vijeća:
Vanda Senta
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.