- 1 -              III Kr 41/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 41/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. F. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenog M. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 2. srpnja 2019. broj K-593/2016-43 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 24. lipnja 2020. broj Kž-387/2019-9, u sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 2. srpnja 2019. broj K-593/2016-43 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 24. lipnja 2020. broj Kž-387/2019-9, u točki 1. osuđen je M. F. zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. u vezi članka 52. stavka 1. KZ/11. te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci i zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ/11. te mu je također utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a u točki 2. osuđen je zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - dalje: KZ/97.) te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega je, na temelju članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

 

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku D. M. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev s mišljenjem da je zahtjev neosnovan.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Osuđenik se u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude poziva na odredbu članka 517. stavka 2. ZKP/08., navodeći da je u postupku pred drugostupanjskim sudom došlo do teške povrede njegovog prava na pravično suđenje zajamčenog "Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda". Nadalje je naveo da prvostupanjska i drugostupanjska presuda sadrže povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08. počinjenu na način da je "u prvom dijelu" točke 1. prvostupanjske presude osuđen za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ/11., iako se ne radi o kaznenim djelima, nego prekršaju iz članka 85. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 73/13 i 148/13), zbog kojega je Porezna uprava protiv njega provela prekršajni postupak, izrekla mu kaznu i "mjeru oduzimanja određenog novčanog iznosa". Iako je navedenu povredu istaknuo u žalbi, drugostupanjski sud je zaključio da ista ne postoji jer od optuženika nije naplaćeno ono što je određeno u rješenju Porezne uprave.

 

6.1. Dakle, iz sadržaja tog dijela zahtjeva proizlazi da je podnesen zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08. na način da se radi o presuđenoj stvari čime, po mišljenju osuđenika, postoje okolnosti koje su isključivale kazneni progon. Uvidom u drugostupanjsku presudu i cjelokupan spis predmeta ovaj sud je utvrdio da je u žalbenom postupku razmatrana tvrdnja iz žalbe M. F. o presuđenoj stvari i da je donesen pravilan zaključak da rješenjem Porezne uprave na koje se žalba pozivala nisu niti M. F., a niti pravna osoba, trgovačko društvo "A. t." d.o.o., protiv koje se također vodio kazneni postupak, pravomoćno osuđeni, niti oslobođeni krivnje na način da bi bile ostvarene okolnosti koje isključuju kazneni progon, slijedom čega nije ostvarena povreda načela "ne bis in idem" iz članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99., - ispravak 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), kako to pogrešno ističe podnositelj ovog zahtjeva. Naime, rješenje (list 38. - 44. spisa predmeta) za koje se u zahtjevu navodi da je rezultat prekršajnog postupka protiv M. F., uopće nije doneseno u prekršajnom postupku, nego u postupku poreznog nadzora nad trgovačkim društvom "A. t." d.o.o., a novčani iznos iz izreke tog rješenja nije novčana (prekršajna) kazna, nego iznos koji predstavlja dugovanje trgovačkog društva na ime poreza na dodanu vrijednost.

 

6.2. U zahtjevu se nadalje ističe da je došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., odnosno do teške povrede prava na pravično suđenje jer je "uz potpuno neprihvatljivo obrazloženje potvrđena očigledno nezakonita prvostupanjska presuda".

 

6.3. Međutim, osporavanje ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog suda je li nakon brisanja trgovačkog društva "M." d.o.o. iz sudskog registra moglo doći do izdavanja računa i je li osuđenik smio prihvatiti stornirane račune trgovačkog društva "T." d.o.o. je u stvari činjenično pitanje, zbog kojega nije moguće podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek, jer bi u protivnom to bila žalba na treći stupanj mimo postojećih zakonskih uvjeta. Činjenična pitanja su i daljnje tvrdnje iz zahtjeva vezane za točku 2. prvostupanjske presude i kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/97. u kojima osuđenik ističe da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na njegove žalbene navode u kojima se problematizira pravna priroda bjanko zadužnice i pitanje naplativosti tražbine oštećenika, a koje osuđenik također pogrešno temelji na pravnoj osnovi iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., odnosno teškoj povredi prava na pravično suđenje.

 

7. Stoga nije ostvarena niti jedna od povreda na koju ukazuje osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

8. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 7. travnja 2021.