1              Poslovni broj: Gž-552/2021-2

Poslovni broj: Gž-552/2021-2

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici G. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. V. i K. V., O., protiv tužene V. B., Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4440/2009-87 od 12. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4440/2009-87 od 12. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se naspram tužene V. B., OIB: … da je tužitelj I. I. Z., OIB: …, vlasnik za cijelo č. z. 3120/21 kulture šuma, površine 54 m2, koja odgovara k. č. br. 4166/2 k.o. R. 2. Utvrđuje se da je tužena V. B., OIB: …, suvlasnica za 1/3 djela, a tužitelj I. I. Z., OIB: …, suvlasnika za 2/3 dijela č. z. 3120/44 kulture šuma, površine 176 m2, obje upisane u Z.U. 2244 koja odgovara k. č. br. 4165/8, sve k.o. R., predio I."

II. Dužan je tužitelj I. I. Z., OIB: … u roku od 15 dana naknaditi tuženoj V. B., OIB: … troškove parničnog postupka u iznosu od 68.750,00 kn.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), predlažući da drugostupanjski preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužena u odgovoru na žalbu tužitelja navodi da nisu osnovani žalbeni navodi istog te predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tužene na utvrđenje da je vlasnik za cijelo č. z. 3120/21 kulture šuma, površine 54 m2, koja odgovara k. č. br. 4166/2 k.o. R., te suvlasnik za 2/3 dijela č. z. 3120/44 kulture šuma, površine 176 m2, koja odgovara k. č. br. 4165/8, sve k.o. R., predio I.", koje (su)vlasništvo da je stekao temeljem isplate većeg iznosa kupoprodajne cijene u odnosu na prednika tužene kao i temeljem ulaganja više sredstava u predmetne nekretnine.

6. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz Kupoprodajnog Ugovora za objekt zaključenog 11. rujna 1989. između V. K. kao prodavatelja te I. Z. i M. P. kao kupaca, proizlazi da je predmet ugovora č. z. 3120/21 te č. z. 2933/3 k.o. R., u kojem ugovoru se navodi da je prodavatelj vlasnik objekta izgrađenog na dijelu č. z. 3120/21, da kupci kupuju po 1/2 idealnog dijela predmetne nekretnine za iznos od 255.000.000. dinara te je definiran i način isplate,

- da iz Priznanice od 22. kolovoza 2000. proizlazi da je istu izdao P. B. te se navodi kako se obvezuje I. P. isplatiti iznos od 35.000 DEM na ime kupnje polovine suvlasničkog dijela č. z. 3120/21 površine 230 m2 i č. z. 2933/3 sve k.o. R., te se u priznanici navodi način isplate u više obroka,

- da iz Sporazuma sačinjenog 11. rujna 1989. između V. K. s jedne strane te I. Z. i M. P. s druge strane proizlazi da su stranke suglasne da je V. K. prodao č. z. 3120/21 i 2933/3 k.o. R. I. Z. i M. P. za 1/2 dijela, da su stranke zaključile 8. rujna Ugovor o kapari kojeg Sporazumom poništavaju s obzirom da nije proizveo pravni učinak, da dogovorena cijena kupoprodaje iznosi 90.000 DEM, da stranke ugovaraju obročnu isplatu i to na način da su iznos od 45.000 DEM isplatili prodavatelju, dok će preostali iznos isplatiti nakon provedene uknjižbe i da je Sporazum potpisan od strane V. K.,

- da iz brisovnog očitovanja sačinjenog po V. K. proizlazi da je prodao č. z. 3120/21 i č. z. 2933/3 L. R. temeljem Kupoprodajnog Ugovora od 11. rujna 1989. na jednake dijelove I. I. Z. i pok. M. P., međutim, stvarni kupci da su bili I. I. Z. i V. B. te da stoga dozvoljava da se u zemljišnim knjigama izvrši ispis prava vlasništva s njegovog imena a da se upišu I. I. Z. i V. B. koji da su faktični dugogodišnji vlasnici tih nekretnina, da je očitovanje ovjereno od strane javnog bilježnika R. V. 21. kolovoza 2000.,

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za k.o. R. proizlazi da su u Z.U. 2244 na č. z. 3120/21 i 3120/44 kao suvlasnici za po 1/2 dijela upisani I. I. Z. i V. B., dok je iz preglednika katastarskih podataka razvidno da su u posjedovnom listu broj 2330 (stanje na dan 20. listopada 2008.), na k. č. z. 4165/8 i 4166/2 upisani kao posjednici za po 1/2 dijela V. B. i I. I. Z., da sa stanjem na dan 15. travnja 2018. proizlazi da su na istoj nekretnini kao suvlasnici upisani za po 1/2 dijela I. I. Z. i Z. Š., dok je iz prijepisa posjedovnog lista, Ispostave za katastar nekretnina O. sa stanjem na dan 29. kolovoza 2017. razvidno da su kao posjednici na predmetnim česticama upisani Z. Š. i I. I. Z.,

- da iz Rješenja o izvedenom stanju, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave O. od 23. siječnja 2014. proizlazi da se istim, a povodom zahtjeva I. Z., ozakonjuje manje zahtjevna ugrađena stambena zgrada izgrađena na k. č. z. 4165/8, 4149/3, 4166/2, 4165/16, 4166/11, 4169/5 i 4149/1 k.o. R. katnosti suteren prizemlje i dva kata, a prikazana na geodetskom snimku izrađenom po M. K., te arhitektici M. B.,

- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka T. Č. na licu mjesta utvrđeno da predmet očevida predstavlja dio objekta anagrafske oznake ulica I. I., broj 24 i 26 sa dvorišnim prostorom odnosno č. z. 3120/21 (k. č. z. 4166/2) i č. z. 3120/44 (k. č. z. 4165/8), da je objekt katnosti stambenog podruma, prizemlja te dva kata sa kosim krovom, da predstavlja zapadni dio dvojnog objekta a navedeni podrum da se nalazi samo ispod južnog dijela objekta koji je predmet spora,

- da u nalazu i mišljenju vještak za geodeziju T. Č. navodi da se č. z. 3120/44 vodi u zk ulošku pod brojem 2244 kao šuma površine 176 m2, a k. č. z. 4165/8 da se vodi u katastarskom operatu u posjedovnom listu 2330 u istoj kulturi i površini te da se u naravi radi o sjevernom dijelu stambenog objekta i dijelu dvorišta, da se stambeni objekt još nalazi na č. z. 3120/41 (k. č. z. 4165/16) i na dijelu č. z. 2933/3 (k. č. z. 4149/3), da je u dopuni nalaza i mišljenja, a očitujući se na prigovore tužitelja vještak naveo da je mišljenja kako je č. z. 3120/21 u cijelosti izgrađena te da se ne može izjasniti o izgrađenosti na č. z. 3120/44,

- da je u vrijeme podnošenja tužbe tužena bila upisana kao suvlasnica u zemljišnim knjigama zajedno sa tužiteljem i to svaki za po 1/2 dijela u odnosu na nekretnine koje su predmet spora te je tijekom parnice tužena svoj suvlasnički dio prodala Z. Š., a potom je nakon njegove smrti istoga naslijedio A. Š., što je razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka,

- da je tužitelj u jednoj fazi postupka kao tuženika označio A. Š., od čega je odustao pa da stoga sud smatra kako nije bilo potrebe za donošenjem odluke o subjektivnoj preinaci tužbe jer do iste u konačnici nije ni došlo.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja a imajući u vidu odredbu članka 195. ZPP prvostupanjski sud zaključuje da je tužena zadržala procesnu legitimaciju, ali, da je izgubila materijalno pravnu legitimaciju iz razloga što materijalno pravnu legitimaciju mogu imati samo subjekti spornog građanskopravnog odnosa, a to nedvojbeno da više nije tužena. Stoga u konkretnoj procesnoj situaciji, kada je tužena otuđila spornu nekretninu tužitelj ne može uspjeti s postavljenim tužbenim zahtjevom te je dakle sama okolnost da je tužena izvršila otuđenje odnosno da je prestalo njezino pravo vlasništva na spornoj nekretnini, od bitnog utjecaja za odluku u ovoj pravnoj stvari. Za zaključiti je da u konkretnom slučaju materijalno pravna sukcesija koja se dogodila za vrijeme trajanja ove parnice, a budući je za odluku bitno stanje stvari u vrijeme zaključenja glavne rasprave, ima učinak da dovodi do gubitka pasivne legitimacije tužene prema kojoj tužitelj ne može uspjeti sa zahtjevom pa je slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-x-843/14 od 9. prosinca 2014.). Također drži da je za navesti da je neosnovano pozivanje tužitelja da je iz razloga što je eventualno uložio više novaca od tužene prilikom gradnje kuće kao i što je eventualno prilikom kupnje zemljišta isplatio prodavatelju veći iznos kupoprodajne cijene, time stekao pravo vlasništva za cijelo odnosno suvlasništva u omjeru od 2/3 dijela na utuženim česticama, a na kojima su kao vlasnici bili upisani za po jednu polovinu parnične stranke dok tužena svoju polovicu nije otuđila trećoj osobi. Naime, navedeno da nije i ne može biti osnova za stjecanje vlasništva, već je tužitelj mogao prema tuženoj postaviti isključivo obvezno pravni zahtjev, a što nije učinio.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako je propisano člankom 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

9. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene i da eventualno veće ulaganje od strane tužitelja prilikom gradnje kuće i kupnje zemljišta ne može predstavljati osnov za stjecanje prava vlasništva i suvlasništva.

10. Ne može se prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da tužena nije pasivno legitimirana u predmetnoj pravnoj stvari a imajući u vidu izraženo pravno stajalište Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019. broj Su-IV-56/19-10 "kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe članak 162. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada članak 195. stavak 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe."

11. Kako tužitelj tužbom traži utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama to nema mjesta primjeni članka 162. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) pa to što je tužena tijekom postupka otuđila nekretninu ne utječe na pasivnu legitimaciju iste kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud, već je mjerodavno stanje u trenutku podnošenja tužbe.

12. Međutim, osnovano prvostupanjski sud smatra da zahtjev tužitelja nije osnovan i iz drugih razloga. Iz tijeka postupka nedvojbeno proizlazi da su tužitelj i tužena upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina za po 1/2 dijela koje nekretnine im je prodao V. K. a kako to i proizlazi iz brisovnog očitovanja istog na kojim nekretninama je sagrađen objekt kojeg su stranke podijelile na način da su dogovorile koji dio će pripasti kome, dok tužitelj nije dokazao da je s osnova učinjenih ulaganja u nekretninu tužene, postojao sporazum o stjecanju traženog prava vlasništva tj. da je takvo što među strankama bilo dogovoreno. Pozivanje tužitelja da je iz razloga što je eventualno uložio više novaca od tužene prilikom gradnje kuće kao i što je eventualno prilikom kupnje zemljišta isplatio prodavatelju veći iznos kupoprodajne cijene, time stekao pravo vlasništva za cijelo odnosno suvlasništva u omjeru od 2/3 dijela na utuženim česticama, a na kojima su kao suvlasnici bili upisani za po jednu polovinu parnične stranke je neosnovano, jer tužitelj nije dokazao da je takav dogovor između stranka postignut a i ukoliko je eventualno uložio više novca od tužene u kupnju zemljišta i gradnju kuće to bi imao pravo na obvezno pravni zahtjev kojeg nije postavio a ne stvarno pravni, pa se žalba žalitelja ukazuje neosnovanom.

13. Dakle, po ocjeni ovog suda, sud je prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, dao razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a raspravio je i sve one činjenice koje su bitne za pravilno presuđenje i temeljem tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, što žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje.

14. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP kako po osnovi tako i visini, koja žalbenim navodima žalitelj nije dovedena u sumnju.

15. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U Splitu, 7. travnja 2021.