- 1 -              Kž-eu 7/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eu 7/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 15, 75 Kaznenog zakona Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2020. broj Kv-eu-33/2020, u sjednici održanoj 7. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog D. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2020. broj Kv-eu-33/2020, pod točkom I, utvrđeno je da je osuđeni D. M. presudom Zemaljskog suda u Grazu, Republika Austrija broj 180 Hv 10/19b od 10. travnja 2019., koja je potvrđena presudom Višeg zemaljskog suda za kaznene stvari u Grazu broj 1 Bs 134/19 v od 15. listopada 2019. zbog jednog kaznenog djela zločin pokušanog ubojstva prema članku 15, 75 Kaznenog zakona Republike Austrije osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina (5113 dana).

 

1.1. Točkom II izreke navedene presude utvrđeno je da kazneno djelo opisano u točki I izreke sadrži bitna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora od najmanje pet godina.

 

1.2. Pod točkom III izreke pobijane presude, na temelju odredbe članka 89. u vezi članka 91. stavka 1. točke 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 76/18. i 70/19. – dalje. ZPSKS-EU), priznata je presuda Zemaljskog suda u Grazu, Republika Austrija, broj 180 Hv 10/19b od 10. travnja 2019., koja je potvrđena presudom Višeg zemaljskog suda za kaznene stvari u Grazu, broj 1 Bs 134/19v od 15. listopada 2019. te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina (5113 dana), zbog jednog kaznenog djela zločin pokušanog ubojstva prema članku 15, 75 Kaznenog zakona Republike Austrije nad osuđenim D. M.

 

1.3. Pod točkom IV izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU, osuđenom D. M. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode od 6. prosinca 2016. do 30. listopada 2017. te od 1. studenog 2018. pa nadalje.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni D. M. osobno, ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom da „kaznu nastavi izdržavati u B. i H. te putem branitelja, odvjetnika H. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijanu presudu ukine te zahtjev Republike Austrije odbije odnosno da se od podnositelja zahtjeva zatraži dodatna dokumentacija te prilikom donošenja nove odluke o priznavanju i izvršenju odluke uzmu u obzir i zakonski propisi te sudska praksa u Republici Hrvatskoj". S obzirom da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju bit će razmatrane kao jedinstvena žalba osuđenika.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Iako osuđenik uvodno ističe i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne precizirajući o kojoj postupovnoj povredi bi se u konkretnom slučaju  radilo, iz sadržaja izjavljene žalbe zapravo proizlazi da isti dovodi u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava, a što također ističe u uvodu prethodno citirane žalbe. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Osuđenik u žalbi dovodi u pitanje ispunjenje tzv. pozitivne pretpostavke za izvršenje kazne zatvora iz strane kaznene presude propisane člankom 91. stavkom 1. točkom 2. ZPSKS-EU i to u pogledu valjanosti Potvrde iz članka 103. ZPSKS-EU, koja je dostavljena u prilogu strane kaznene presude, navodeći kako navedena Potvrda nije potpuna odnosno nije u skladu s presudom, a država moliteljica nije u određenom roku dostavila dopunu odnosno ispravak Potvrde. Također dovodi u pitanje i odluku prvostupanjskog suda da se izvršenje kazne zatvora iz preuzete strane kaznene presude izvršava u Republici Hrvatskoj, smatrajući da bi navedenu kaznu zatvora trebao izdržavati u Bosni i Hercegovini, budući da kao osoba s dvojnim državljanstvom (Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine) ima prijavljeno prebivalište u Bosni i Hercegovini, dok u Republici Hrvatskoj nema niti prebivalište, a niti boravište. I na koncu osporava i kaznu zatvora koju treba izvršiti u trajanju od 14 (četrnaest) godina, navodeći kako je navedena kazna nerealno visoka, imajući u vidu zakonom propisanu kaznu za ovo kazneno djelo i sudsku praksu u Republici Hrvatskoj, zbog čega sud prvog stupnja, po mišljenju žalitelja, nije postupio u skladu s odredbom članka 91. stavka 4. ZPSKS-EU.

 

8. Međutim, nasuprot ovakvim prigovorima žalitelja, prvostupanjski je sud pobijanom presudom pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo utvrdivši da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za preuzimanje izvršenja strane sudske odluke propisane člankom 91. stavkom 1. točkom 2. ZPSKS-EU.

 

9. Naime, nedvojbeno je da je uz zahtjev za preuzimanje i izvršenje strane sudske odluke dostavljena i Potvrda prema članku 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenog  2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriče kazna zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršavanja u Europskoj uniji (list 4 – 9 spisa predmeta), a iz koje proizlazi da je osuđeniku rješenjem Saveznog ureda za strance i azil izrečena neograničena zabrana boravka u Republici Austriji nakon otpuštanja s izdržavanja kazne zatvora, međutim navedena upravna odluka nije bila dostavljena uz ovu Potvrdu. Također nije sporno da je u takvoj situaciji sud prvog stupnja zatražio dodatno očitovanje od države izdavanja, s obzirom da neograničena zabrana boravka nije istoznačna s mjerom deportacije ili protjerivanja u Republiku Hrvatsku, nakon čega je nadležno tijelo države izdavanja dostavilo dodatno očitovanje kako navedena upravna odluka ima za posljedicu udaljavanje osuđenika od strane inozemne policije u Republiku Hrvatsku (list 24 spisa predmeta).

 

9.1. Također nije sporno da je osuđenik državljanin Bosne i Hercegovine, da uz to ima i državljanstvo Republike Hrvatske te da je prijavljen s prebivalištem u Bosni i Hercegovini, u mjestu Novi Travnik, na adresi Ivana Meštrovića 17/12, a koju okolnost je prvostupanjski sud također utvrdio na nedvojbeni način na temelju dopisa PU zagrebačke broj 511-19-16/1-53-1112/20 od 30. listopada 2020. (list 19 spisa predmeta), a koje podatke niti osuđenik ne osporava u izjavljenoj žalbi.

 

9.2. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno, po ocjeni suda drugog stupnja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke za preuzimanje izvršenja strane sudske odluke odnosno  da ne postoje okolnosti iz članka 94. ZPSKS-EU, zbog kojih bi trebalo odbiti priznanje i izvršenje strane presude, a kako to neosnovano ističe žalitelj. Naime, država izdavanja je postupila po zahtjevu države izvršenja te je dostavila dopunu odnosno pojašnjenje i preciziranje podataka koji se odnose na upravnu odluku udaljavanja osuđenika iz Republike Austrije i protjerivanja u Republiku Hrvatsku. Kada se uz navedenu okolnost ima u vidu činjenica da je osuđenik državljanin Republike Hrvatske, bez prebivališta ili boravišta u Republici Hrvatskoj, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su zbog navedenih okolnosti ispunjeni svi uvjeti iz članka 91. stavka 1. točke 2. ZPSKS-EU za priznanje i izvršenje strane presude. Kod takvog stanja stvari okolnost da je osuđenik istovremeno i državljanin Bosne i Hercegovine te da u toj državi ima prijavljeno prebivalište, uz njegovu želju da kaznu zatvora izvršava upravo u toj državi, nije od bilo kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

9.3. Također, po ocjeni suda drugog stupnja, a nasuprot tvrdnji žalitelja, nema osnova da se osuđeniku u okviru ovog postupka izrekne blaža kazna od one koja mu je izrečena stranom sudskom odlukom. Naime, sukladno odredbi članka 91. stavka 4. ZPSKS-EU domaći sud, a kada zaprimi stranu presudu, samo kaznu zatvora iz dostavljene strane presude izrečenu u trajanju koje prelazi najveću domaćim pravom propisanu kaznu zatvora za isto ili slično kazneno djelo uskladit će s domaćim zakonom na način da će izreći maksimalnu domaćim zakonom propisanu kaznu za isto ili slično kazneno djelo. Stoga je, imajući u vidu navedenu odredbu, sud države izvršenja vezan i visinom izrečene kazne, osim u situacijama kada bi visina kazne, izrečena stranom kaznenom presudom, nadilazila zakonom propisane okvire kazne za isto ili slično djelo predviđene domaćim kaznenim zakonodavstvom, a što ovdje nije slučaj, budući da je za ovo kazneno djelo prema odredbama domaćeg zakona, sukladno odredbama članka 110. u vezi članka 44. stavka 1. KZ/11., moguće izreći kaznu zatvora u rasponu od pet do dvadeset godina. Pri tome tvrdnja osuđenika da sudska praksa u Republici Hrvatskoj za ovakva ili slična kaznena djela „propisuje“ višestruko niže zatvorske kazne, imajući u vidu odredbu članka 91. stavka 4. ZPSKS-EU, također nije i ne može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja  u odnosu na prihvaćenu kaznu, pa da bi se zbog navedene okolnosti osuđeniku trebalo izreći blažu kaznu od one koju mu je izrekao strani, a prihvatio domaći kazneni sud.

 

10. Slijedom iznijetog, budući da navodima žalbe osuđenika nije dovedena u pitanje pobijana presuda, a pri ispitivanju pobijane presude nisu pronađene niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 7. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.