Poslovni broj: 75 Pž-5584/2019-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 75 Pž-5584/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza K i ... elektronika d.o.o. u stečaju, OIB ..., Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & L. & L. iz Z.,  protiv tuženika C. osiguranje d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & partneri iz Z., radi isplate iznosa od 2.304.227,62 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2649/2018-9 od 30. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2649/2018-9 od 30. svibnja 2019.

 

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 31.302,85 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2649/2018-9 od 30. svibnja 2019. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.304.227.62 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja žalbe do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 72.007,13 kn.

 

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članaka 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao da je nastupio osigurani slučaj sukladno Ugovoru o osiguranju po polici broj 007624105932. Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je radnik tužitelja I. N. zajedno sa S. R. i I. R. iz skladišta tužitelja u B., otuđio robu u vrijednosti od 61.000,00 kn za što su proglašeni krivim presudom Općinskog suda u S., S. službe u S. I. Z. poslovni broj KOV-16/14 od 7. ožujka 2014. Sud je zaključio da ostala tehnička roba nije otuđena iz skladišta tužitelja kako tužitelj tvrdi, jer je I. N. lažno prijavio kazneno djelo krađe od strane nepoznate osobe što je i utvrđeno u kaznenom postupku.

 

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 3. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa).

 

4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine pobijanu presudu. U žalbi u bitnome navodi da je sud pogrešno zaključio da nije dokazao nastupanje osiguranog slučaja, jer se presuda na koju se poziva sud odnosi samo na otuđenje pedesetak televizora u vrijednosti od 61.000,00 kn, dok je sa skladišta otuđeno 930 komada tehničke robe što proizlazi iz Izvješća službenika Policijske postaje D. S. od 2. siječnja 2013. Navodi da je sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze čime je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Smatra da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 36.003,56 kn.

 

5. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu i sudske pristojbe u iznosu od 31.302,85 kn.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i

14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade s osnova osiguranja zbog štete koju je pretrpio radi izvršene provale u njegovo skladište u B., K. Z. b.b.

 

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da su stranke sklopile Ugovor o osiguranju temeljem police osiguranja broj 007624105932 kojim se tuženik obvezao naknaditi tužitelju štetu nastalu uslijed provalne krađe, teške krađe i razbojstva,

- da su presudom Općinskog suda u S., S. službe u S. I. Z. poslovni broj KOV-16/14 od 7. ožujka 2014. I. N. (zaposlenik tužitelja), S. i I. R. proglašeni krivi što su tijekom srpnja 2013. do 30. studenog 2103. u B. otuđili pedesetak televizora čime su oštetili tužitelja za iznos od 61.000,00 kn,

- da je istom presudom I. N. proglašen krivim što je 4. prosinca 2013. u službenim prostorijama Policijske postaje D. S. na zapisnik broj 511-19-38/3-K- 321/13 neistinito naveo da je na štetu tužitelja u vremenu od 30. studenog 2013. do

2. prosinca 2013. nepoznati počinitelj provaljivanjem ušao u skladište od kuda je za sebe uzeo veću količinu tehničke robe te je policiji predao popis robe.

 

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud je zaključio da se predmetnih dana nije dogodio osigurani slučaj u smislu odredbe članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) pa je odbio tužbeni zahtjev.

 

11. Tužitelj u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da je u razdoblju između 30. studenog 2013. i 2. prosinca 2013. u skladištu tužitelja u B. došlo do provale i teške krađe prilikom čega je tužitelju otuđeno 930 komada tehničke robe u vrijednosti od 2.365.227,62 kn. Te tvrdnje dokazuje Potvrdom Policijske postaje D. S. od 5. prosinca 2013. broj 511-19-38/3-K-321/13 i zapisnikom o popisu nestale robe od 2. prosinca 2013. i predlaže vještačenje strojarsko-tehnološke struke.

 

12. Iz predmetne potvrde Policijske postaje proizlazi da je 2. prosinca 2013. u Policijskoj postaji prijavljeno kazneno djelo teške krađe u skladištu poduzeća tužitelja u B. počinjeno od strane nepoznatog počinitelja dana 30. studenog do 2. prosinca 2013. u vremenu od 14,00 do 7,45 sati na način da je zavlačenjem pogodnog predmeta polomljen utvrđivač brave klizne metalne ograde dvorišta, otvorena ograda, da su obijena i otvorena jednokrilna aluminijska vrata koja se osiguravaju cilindar bravom te otvorena glavna ulazna vrata skladišta pa je izvršena krađa veće količine tehničke robe.

 

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se tužitelj ne može osnovano pozvati na predmetnu potvrdu Policijske postaje D. S., jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u S. poslovni broj KOV-16/2014 od 7. ožujka

2014. prvo optuženi I. N. proglašen krivim što je 4. prosinca 2013. u službenim prostorijama Policijske postaje D. S. na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave broj 511-19-38/3-K-321/13 neistinito naveo da je štetu društvu tužitelja u vremenu od 30. studenog do 2. prosinca 2013. počinio nepoznati počinitelj provaljivanjem u skladište od kuda je za sebe uzeo veću količinu razne tehničke robe te je o tome policiji predao popis navodno otuđene robe za koju je znao da nije otuđena u prijavljenom događaju.

 

14. Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u razdoblju od 30. studenog do 2. prosinca 2013. nije dogodio osigurani slučaj kako ga je opisao tužitelj te da stoga nisu ispunjene pretpostavke predviđene Ugovorom o osiguranju temeljem police osiguranja broj 007624105932.

 

15. Tvrdnja tužitelja da je sa skladišta u B. otuđeno pored pedesetak televizora za što je kazneno odgovarao radnik tužitelja, i 930 komada razne tehničke robe provalnom krađom, ne utječe na pravilnost pobijane presude.

 

Naime, nije sporno da je za otuđenje predmetnih televizora kazneno odgovarao radnik tužitelja i da se u tom slučaju ne radi o kaznenom djelu provalne krađe. Da je do otuđenja 930 komada tehničke robe u razdoblju od 30. studenog do 2. prosinca 2013. došlo provalnom krađom tužitelj nije dokazao, već upravo suprotno, iz predmetne kaznene presude proizlazi da je radnik tužitelja I. N. lažno prijavio provalnu krađu u predmetno skladište pri čemu je otuđena tužiteljeva roba u utuženoj vrijednosti u spornom razdoblju.

 

16. Uvjetima za osiguranje od rizika provalne krađe i razbojstva, a koji su sastavni dio police osiguranja određeno je što se smatra provalnom krađom (ako počinitelj provali u prostorije, otvori mjesto osiguranja lažnim ključem, neprimjetno se uvuče u mjesto osiguranja), što nije sporno, međutim da je do takve provalne krađe došlo treba dokazati odgovarajućim dokazima tužitelj, a što u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao iz razloga što je utvrđeno da je njegov radnik lažno prijavio provalnu krađu, pa je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

 

17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Ni sam tužitelj ne osporava način obračuna parničnog troška.

 

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

 

19. Na temelju odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

 

Zagreb, 6. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović, v.r.