Poslovni broj: UsIzs-59/18-27

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I.M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica J. F., odvjetnica u S., . protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, nakon javne rasprave zaključene 26. ožujka 2021. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika G. B., generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda, objavljene 6. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-04/18-01/99, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 6. kolovoza 2018.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-04/18-01/99, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 6. kolovoza 2018. odbijena je žalba I. M., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Z., Klasa: UP/I-502-04/17-01/14, Urbroj: 338-13-14-18-06 od 27. ožujka 2018.

Prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznata bolest pod dg. PTSP (šifra prema MKB-10: F.43.1), Teška depresivna epizoda bez psihičkih simptoma (šifra prema MKB-10: F.32.2), Ankilozantni spondilitis (šifra prema MKB-10: M-45.0) i Diabetes mellitus, inzulin neovisan (šifra prema MKB-10: E-11), neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu nije priznato pravo na naknadnu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 1. srpnja 2016. pa nadalje.

Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u bitnom navodeći kako se on kontinuirano liječi od PTSP-a, pri čemu se njegovo psihičko oboljenje nedvojbeno dovodi u vezu s Domovinskim ratom. S tim u vezi nastavno ističe kako njegova medicinska dokumentacija datira još od 3. lipnja 1993. pa nadalje u kontinuitetu, te svjedoči kako je upravo sudjelovanje u Domovinskom radu dovelo do psihičkih poremećaja, koja se javljaju kao odgođena reakcija na životno ugrožavajuće stresne doživljaje, koja su isključiva i neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Također, kako su i ostale dijagnoze posljedica reakcije na stresne situacije proživljene tijekom Domovinskog rata. Napominje kako je on bio sudionik Domovinskog rata od 1990. do 30. lipnja 1996. o čemu svjedoči i opis ratnog puta MUP-a, te su mu upravo zbog konstantnog izlaganja stresu na ratištu i prvim crtama bojišnice u Domovinskom ratu ustanovljene navedene dijagnoze, a zbog kojih je privremeno nesposoban za rad počevši od 1. srpnja 2016. pa nadalje. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-04/18-01/99, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 6. kolovoza 2018., te da sud naloži tuženiku da u roku od 30 dana donesene rješenje kojim se tužitelju bolest  pod dg. PTSP (šifra prema MKB-10: F.43.1), Teška depresivna epizoda bez psihičkih simptoma (šifra prema MKB-10: F.32.2), Ankilozantni spondilitis (šifra prema MKB-10: M-45.0) i Diabetes mellitus, inzulin neovisan (šifra prema MKB-10: E-11), priznaje neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu se priznaje pravo na naknadnu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 1. srpnja 2016. pa nadalje. Ujedno potražuje trošak upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi kako je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom postupku. Poziva se na  nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda od 30. srpnja 2018., te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu su održane rasprave 6. prosinca 2018., 6. studenog 2019., 9. ožujka 2021. i 26. ožujka 2021., kada je rasprava i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

Opunomoćenica tužitelja je popisala trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, sastava podneska od 13. lipnja 2019., pristupa na ročišta od 6. prosinca 2018., 6. studenoga 2019., 9. ožujka 2021. i 26. ožujka 2021., sve po 250 bodova, ukupno 1500 bodova, odnosno 15.000,00 kuna, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, medicinski karton tužitelja, u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju J. Š., dr. med. spec. psihi. od 22. ožujka 2019., te dopunu istog (očitovanje) od 22. veljače 2011.

Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

Iz dokumentacije priložene u spisu predmeta proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za priznavanje prava na naknadu plaće u 100%-tnom iznosu od utvrđene osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti po dg. ankilozantni spondilitis, diabetes mellitus, psihičke tegobe iz kruga PTSP-a kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, počevši od 1. srpnja 2016, koji je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen 27. prosinca 2017.

Prema odredbi članka 38. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne Novine“ broj 80/13, 137/13) pod privremenom se nesposobnošću iz stavka 1. toga članka, za vrijeme koje osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu Zakona, smatra odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

Odredbom članka 39. stavak 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kako pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

              Prema odredbi članka 55. stavka 2. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

U prvostupanjskom upravnom postupku, u skladu s odredbama Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15 i 104/17, dalje Pravilnik) provedeno je stručno-medicinsko vještačenje od strane liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda S., koje je donijelo Nalaz, mišljenje i ocjenu Klasa: 502-04/17-01/14 od 22. ožujka 2018. U mišljenju se navodi kako se tužitelj prvi puta radi psihičkih tegoba javlja psihijatru 1993., od kada je povremeno u ambulantom psihijatrijskom tretmanu do 2000., te se psihijatru ponovno javlja 2017. godine, što je diskontinuiran tijek liječenja. Psihički problemi kako se kod tužitelja prvenstveno javljaju nakon problema na radnom mjestu-gubitkom radnog mjesta i degradacijom. Na psihičko stanje kako dalje utječu poteškoće na tjelesnom planu: dijagnosticiran mu je ankilozantni spondilitis i diabetes Mellitus (DM). Zaključno, u mišljenju se navodi kako tužitelj tijekom Domovinskog rata nije bio ranjavan, niti zarobljavan, te nema ni status RVI. U ratnom putu kako nije naveden specifični osobni traumatski događaj (samo sudjelovanje u Domovinskom ratu kako nije dostatno da se postavi dijagnoza PTSP-a kao posljedica Domovinskog rata). U ocijeni liječničko povjerenstvo Zavoda navodi kako je, uzimajući u obzir navedene relevantne činjenice, mišljenja da oboljenje ankilozantni spondilitis i DM nisu isključiva i neposredna posljedica obnašanja dužnosti u Domovinskom ratu. Također, kako niti psihičke tegobe iz kruga PTSP-a koje se javljaju 2017. nisu isključiva i neposredna posljedica Domovinskog rata, već su posljedica degradacije na radnom mjestu, pa se i privremena nesposobnost za rad započeta 1. srpnja 2016. ne može smatrati kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Tijekom žalbenog postupka, a sukladno odredbi članka 19. stavak 2. Pravilnika zatraženo je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje je izradilo Nalaz, mišljenje i ocjenu, Klasa: UP/II-502-04/18-01/99, Urbroj: 338-01-53-18-02 od 30. srpnja 2018. U mišljenju se navodi kako je uvidom u priloženu dokumentaciju nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj bio sudionik Domovinskog rata, kako je iz ratnog puta vidljivo kako tužitelj nije imao osobitog katastrofičnog traumatskog doživljaja za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu, nije ranjavan niti zarobljavan te nema HRVI. Tužitelj je psihijatrijsko liječenje započeo po ambulantom modelu 1993.godine kada je upućen od svog ordinarijusa na psihijatrijski pregled s uputnom dijagnozom reaktivnog stanja, a psihijatrijsko liječenje se realiziralo putem ambulantnih kontrolnih pregleda u diskontinuiranom tijeku. Bilježi se period psihijatrijskih pregleda u periodu od 3. lipnja 1993. do 18. ožujka 1997. kada je bio u tretmanu radi posttraumatskog stresnog poremećaja uz anksiozno depresivni sindrom Dg. PTSP F43.1 Sy anxioso-depresivum. Prema kliničkoj slici dostupnih nalaza vidljivo je da tužitelj ima psihičke smetnje u smislu labilnog raspoloženja, nemira, tjeskobe, pojačanog znojenja noću uz nizak frustracioni prag te nesanicu. Drugi period psihijatrijskih ambulantnih pregleda slijedi 2000. kada se javlja na pregled nakon što je imao prometni udes na službenoj dužnosti. Prema nalazima vidljivo je da je tužitelj nakon rata ostao djelatnik MUP-a i uredno je funkcionirao na svom poslu. Ovo ambulantno liječenje traje veći dio 2000. Klinička slika psihičkog stanja tužitelja obojena je tjeskobom, bezvoljnosti, nesanicom uz razdražljivosti te izražene jake nezrele mehanizme obrane (potiskivanje i racionalizaciju). Slijedi treći period psihijatrijskog ambulantnog u periodu od 4. siječnja 2017. do 15. svibnja 2017. kada se javlja na pregled radi psihičke dekompenzacije u vidu depresivnog poremećaja uz anksioznost koja se počela manifestirati nakon kritičnog i stresnog događaja na radnom mjestu degradacijom na manje vrijedno radno mjesto (smijenjen s rukovodećeg radnog mjesta). Dg PTSP F 43.1 i F 32.2 zatim slijedi liječenje u Dnevnoj bolnici PB U. kada se tijekom liječenja ustanovi dijagnoza Trajnih promjena osobnosti nakon katastrofalnog doživljaja F 62.0 (nakon F 43.1) uz Tešku depresivnu epizodu bez psihotičnih simptoma F 32.2. Na tjelesnom planu tužitelj je obolio od Dijabetesa mellitusa od kolovoza 2016. uz ankilozantni spondilitis. Od ranije (1999.) ima povredu kralježnice nakon što je stradao u prometu i zadobio povredu kralježnice i kompresivnu frakturu Th 11. 2011. godine kako mu je verificirana hernija i.v. diska L4 L5, a u rujnu je učinjena HLA tipizacija te potvrđena dijagnoza ankilozantni spondilitis. Prema međunarodnoj klasifikaciji mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, 10. revizija; dijagnoza posttraumatskog stresnog poremećaja postavlja se kada su zadovoljeni kriteriji izloženosti jakoj ugroženosti ili katastrofičnim doživljajima koji mogu izazvati sve prožimajuću uznemirenost u gotovo svakoga. Početak slijedi traumu s razdobljem latencije koja može varirati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci (malokad prelazi razdoblje od 6 mjeseci), tijek fluktuirajući, a oporavak se može očekivati u većine bolesnika, dok kod malog broja bolesnika tijek može biti kroničan te prelazi u trajne promjene ličnosti. Na tjelesnom planu kako je tužitelj obolio od ankilozantnog spondilitisa i šećerne bolesti (DM tip II). Ankilozantni spondilitis je seronegativna reumatska bolest genetski determinirana koja se pojavljuje češće u muškoj populaciji. Početak bolesti nije vezan uz egzogene čimbenike niti je uvjetovan psihogenom nadogradnjom. Bolest ima kroničan tijek i doživotna je. Diabetes mellitus je metaolički poremećaj okarakteriziran visokom koncentracijom glukoze u krvi s obzirom na izlučivanje inzulina. Etiološki se najčešće povezuje s pretilosti, lošim prehrambenim navikama uz genetsku predispoziciju bez jasne etiologije vezane uz psihičke poremećaje u ovom trenutku.

Nadalje se navodi kako je tužitelj nakon rata bio zaposlen u MUP-u kao djelatna osoba te kasnije u Ministarstvu pravosuđa, te je bio sposoban za djelatnu službu (bio podvrgnut provjeri psihofizičkih sposobnosti), pa se samim time moraju isključiti trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnog događaja ratne etiologije. Psihijatrijska liječenja bila su diskontinuirana. Prvo psihijatrijsko liječenje bilo je radi PTSP-a (ratne etiologije), te je trajalo od 1993. godine do 1997. godine kasnija javljanja psihijatru bila su nakon prometne nezgode (2000.god) te 2017. godine nakon degradacije na poslu; čime se isključuje daljnja ratna etiologija. Dijagnoza trajnih promjena osobnosti, dakle F62.0 nije bila dijagnosticirana niti bilježena niti na jednom psihijatrijskom pregledu kasnije. Stoga se može zaključiti da je osiguranik u prošlosti obolio od PTSP-a ali je uspješnim ambulantnim tretmanima kod psihijatra izliječen, što je dokazivo činjenicom da je bio sposoban raditi u MUP-u i Ministarstvu pravosuđa. Kasnije, civilna događanja gore opisana doprinose razvitku anksiozne depresivne problematike što se ne može dovesti u vezu s ratnim zbivanjima. 

              U ocijeni Liječničko povjerenstvo Direkcije ističe kako nakon uvida u priloženu dokumentaciju, to tijelo utvrđuje kako se bolesti koje se po predmetnom zahtjevu vode pod dg. M 45, M51.1, E11, H90 od 1. srpnja 2016. ne mogu priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Dakle, psihičke tegobe iz kruga PTSP-a koje se javljaju prije i tijekom aktualne privremene nesposobnosti za rad nisu isključiva i neposredna posljedica Domovinskog rata već su posljedica civilnih događanja (laborana problematika u smislu degradacije), te prometne nezgode sa somatskim oštećenjima lokomotornog sustava (kralježnice).

Na temelju citiranog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije tuženik je odbio žalbu tužitelja, te potvrdio odbijajuće prvostupanjsko rješenje.

U upravnom sporu, na prijedlog tužitelja, je provedeno medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju J. Š., dr.med. spec. psih., a na okolnosti je li kod tužitelja privremena nesposobnost za rad, odnosno bolovanje od 1. srpnja 2016. pa nadalje, kao i bolest koje se po predmetnom zahtjevu vodi pod dijagnozama F. 43.1, F. 32.2, M 45.0 i E.11, neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, te o svim drugim pitanjima koje smatra važnim s medicinskog aspekta, koja je 22. ožujka 2019. sudu dostavila sudsko psihijatrijsko vještačenje.

U mišljenju imenovana sudska vještakinja navodi kako je tužitelj tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu obolio od PTSP-a, šifre F 43.1, o čemu svjedoči medicinska dokumentacija od 1993. do 1997. godine, ali i nešto kasnija medicinska psihijatrijska dokumentacija OB Z., dr. V., spec. psihijatar iz 2000. godine. Navodi kako bez obzira što liječnica iz nepoznatih razloga nije navodila dijagnozu jer je vjerojatno bila više psihoterapijski usmjerena, kako isto ne treba štetiti tužitelju u ovom postupku, jer se jasno opisuju simptomi koji odgovaraju posttraumatskom stresnom poremećaju (noćne more „flashback fenomeni“, izražena nesanica, napet, eksplozivan, boji se svojih postupaka, niskog praga za frustracije, nepovjerljiv, razdražljiv, uzimanje lijekova smatra kukavičlukom, pogoršanje se javilo nakon što je doživio prometni udes), ali da bi se sadašnja simptomatologija mogla razumjeti, navodi psihijatrica, potrebno je reći da je tužitelj bio od početka rata aktivan, cijeli Domovinski rat je proveo na prvoj crti bojišnica, doživljavao jake stresove gubitke prijatelja…Navodi kako se nema razloga ne vjerovati medicinskoj dokumentaciji i tužitelju kada kaže da je imao četvero djece i nikako nije imao namjeru odlaziti u mirovinu, bez obzira koliko je cijelo vrijeme osjećao simptome PTSP-a, pio lijekove a što potvrđuje i medicinska dokumentacija. Prolazak provjere psihotjelesnih sposobnosti da bi radio kao djelatnik MUP-a i za Ministarstvo pravosuđa na čelnoj poziciji na njegovom radnom mjestu, kako može govoriti o blažem obliku PTSP-a i uspješnom psihijatrijskom liječenju te želji tužitelja da sebi i svojoj obitelji pomogne radno-okupacionom terapijom. Sljedeće psihijatrijsko liječenje kako tužitelj započinje 4. siječnja 2017. sa dijagnozom poremećaj prilagodbe na prvom mjestu, kao glavna dijagnoza i uzrok otvaranja bolovanja te PTSP F43.1 na drugom mjestu. Prije navedenog psihijatrijskog liječenja kako imamo podatke liječenja iz OB Z., gdje je dijagnosticirana depresija i ordiniran antidepresiv. Iz otpusnog pisma OB Z., gdje je tužitelj boravio od 28. studenog do 8. prosinca 2016. kako se saznaje da pacijent liječi šećernu bolest od 8. mjeseca 2016. kao i ankilozantni spondilitis. Opisan je kao depresivan i postavljena mu je dijagnoza Depresije F32. i ordiniran lijek Zolofit a 50 mg, antidepresiv te preporučena kontrola psihijatra).

Tjelesne bolesti kako se ne mogu dovesti u svezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu jer su genetski predisponirane a okolinski čimbenici (stres) uvijek mogu potaknuti pojavu gotovo svih somatskih bolesti pa i ovih, ali kako se to ne može sa sigurnošću dokazati. Ove bolesti kako je u slučaju tužitelja mogao (nije nužno morao) potaknuti stres, ali ne stres zbog ratnih zbivanja, već ( u vremenskoj poveznici) stres zbog događaja na radnom mjestu. Dakle, sudska vještakinja ističe kako somatske bolesti (ankilozantni spondilitis M45; Diabetes mellitus E11) nisu u nikakvoj svezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, zbog genetske predispozicije, nepostojanja vremenske uzročno-posljedične veze i nesigurnost povezivanja između stresa i tih bolesti (može se samo pretpostaviti ali nemamo objektivnih pokazatelja poveznice). Također, kako ni depresivno stanje nije u direktnoj svezi s ratom. Ono se nadovezalo na ranije smetnje od strane kronificiranog, zapuštenog PTSP-a, što potvrđuje i medicinska dokumentacija. Bolovanje zaista nije otvoreno zbog pogoršanja PTSP-a nego zbog okolinskih čimbenika (vezanih uz posao) što je i jasno opisano u prvom psihijatrijskom nalazu od 04. siječnja 2017., gdje se navodi dijagnoza poremećaj prilagodbe na prvom mjestu kao glavna dijagnoza i uzrok otvaranja bolovanja, te PTSP F43.1 na drugom mjestu. Taj važni psihijatrijski, medicinski dokument, kako opisuje razlog otvaranja bolovanja ali isto tako i izmiješane simptome depresije sa simptomima PTSP-a (psihijatri u kasnijem liječenju stavljaju PTSP kao glavnu dijagnozu jer drže da se taj poremećaj nalazi u osnovi ove depresije i da je podržava u njenoj težini i duljini trajanja, što je i točno, ali bi ona ipak trebala biti na drugom mjestu po važnosti, nakon depresije, čiji simptomi dominiraju). Za razliku od mnogih sudionika Domovinskog rata kojima je priznat PTSP, status HRVI i bez psihijatrijskih nalaza tijekom rata, tužiteljevi prvi psihički problemi (ranije nije nikada psihijatrijski liječen niti ima psihijatrijskih bolesnika u obitelji) počinju tijekom rata tako da je taj rani PTSP, kod tužitelja neupitan.

Prema službenoj MKB-10: priručnik Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaj ponašanja, klinički opisi i dijagnostičke smjernice, radi se o PTSP-u, šifra F43.1 koji se dekompenzirao nakon niza godina (tijekom kojih je uz pomoć lijekova i bez njih, tužitelj želio radno funkcionirati i ne ići u mirovinu) nakon stresnih  događaja na poslu koji su uzrokovali poremećaj prilagodbe u vidu produžene depresivne reakcije F43.2 i kasnije dijagnoze teške depresije F32.2. Postavljanje dijagnoze trajnih promjena osobnosti, šifra F62, nakon svih ovih dugih godina većih ili manjih psihičkih patnji od strane PTSP-a (koji se u više navrata retraumatizirao novim okolinskim stresorima: težom saobraćajnom nezgodom 2000., pritiscima na poslu i u konačnici degradacijom na radnom mjestu) nije ni čudna, ni upitna. Potvrđena je psihologijskim testiranjima i nalazima psihijatara. U tim nalazima jasno su opisani simptomi trajnih promjena osobnosti nakon kronificiranog PTSP-a, što je objektivizirano psihologijskim testiranjima. Zaključno stalna sudska vještakinja ističe kako je psihijatrijskim vještačenjem ustanovljeno kako kod tužitelja privremena nesposobnost za rad, odnosno bolovanje u razdoblju od 1. srpnja 2016. pa nadalje, kao i tužiteljeve bolesti koje se po predmetnom zahtjevu vode pod dg. F.32.2 teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma; M45.0 anksilozantni spondilitis i E11 dijabetes melitus, nisu neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, dok je dijagnoza PTSP F43.1, neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, pa ih kao takve treba vrednovati.

Predmetni nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje tužitelju i tuženiku.

Tužitelj se na dostavljeni nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 13. lipnja 2019. prigovarajući kako vještak psihijatar nije ovlašten očitovati se o uzroku i duljini trajanja privremene nesposobnosti za rad, navodeći kako isto spada u domenu stalnog sudskog vještaka medicine rada, pa su u tom smislu utvrđenja psihijatra neutemeljena, pa se na istima ne može temeljiti meritorna sudska odluka. Mišljenja je kako je upravo u domeni vještačenja sudskog vještaka medicine rada utvrditi uzrok privremene nesposobnosti za rad, dijagnoze pod kojima se vodi to bolovanje, dužinu i opravdanost trajanja nesposobnosti za rad, te utoliko i utvrditi je li bolovanje na kojem se tužitelj nalazio počev od 1. srpnja 2016. i nadalje, bilo bolovanje zbog sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, dok je u domeni vještaka psihijatra utvrditi je li dijagnoza PTSP-a F43.1 neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a što je vještak kao nesporno i utvrdio. Nastavno tužitelj je predložio provesti i vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada.

Tuženik je uz podnesak od 9. travnja 2019. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva II Direkcije Zavoda od 1. travnja 2019. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka J. Š., u kojem se navodi kako je tužitelj objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugroženim situacijama što rat kao oružani sukob sam nosi, ali u ratnom putu nema niti jedan traumatični događaj koji bi kod svih ljudi izazvao snažnu emocionalnu reakciju (straha, užasa ili osjećaja odvojenosti). Prvo psihijatrijsko liječenje radi PTSP-a uz anksiozno depresivni sindrom, bilo je provedeno diskontinuirano u razdoblju od 1993.-1997.  godine (8 pregleda psihijatra), a potom je tužitelj, kao policijski djelatnik dobro funkcionirao, iako se susretao s različitim stresorima u svom poslu policajca.  Znači, sukladno nalazima psihijatra tužitelj je u prošlosti obolio od PTSP-a, ali je potom izliječen te je bio sposoban raditi u MUP-u (do 2012.) i dalje u Ministarstvu pravosuđa (upravitelj zatvora u Kninu). Oženjen je i otac četvoro djece. Postavljanje dg./PTSP provedeno je isključivo osnovnim anamnestičkim podacima, iako tužitelj nema podataka o doživljavanju katastrofalnog stresa. U pogledu tvrdnje vještakinje kako nema razloga ne vjerovati medicinskoj dokumentaciji i tužitelju kada kaže da je cijelo vrijeme uzimao terapiju, se ističe kako s obzirom da vještakinja nije imala uvid u zdravstveni karton tužitelja, liječničko povjerenstvo ističe kako je ista paušalna i neutemeljena, budući da vještakinja nije imala uvid u zdravstveni karton tužitelja. Nadalje se liječničko povjerenstvo složilo s mišljenjem vještakinje kako privremena nesposobnost za rad tužitelja u razdoblju od 1. srpnja 2016. pa nadalje, kao i bolesti tužitelja koje se po predmetnom zahtjevu vode pod dg. F.32.2 teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma; M45.0 ankilozantni spondilitis i E11 dijabetes mellitus, nisu neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, međutim kako se ne slažu s mišljenjem sudske vještakinje kako je dijagnoza PTSP-a, šifre F43.1, isključiva posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naime, liječničko povjerenstvo ističe kako je tužiteljev dijagnosticirani PTSP 90-tih godina izliječen, a mnogobrojni nedavni psihosocijalni stresori tužitelja iza rata poput prometne nesreće, narušeno zdravlje po nesreći, utvrđene teške  sistemske bolesti, degradacija na poslu, kako su prouzročili retraumatizacije tužitelja. Stoga da 2017. utvrđeni PTSP nije jedina i isključiva posljedica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu, nego i navedenih drugih traumatizacija tužitelja, pa se isti ne može uzročno-posljedično vezivati samo uz Domovinski rat (tim više jer nema podataka o doživljavanju katastrofalnog stresa, nema kontinuiteta liječenja, a vidljiv je dugogodišnji zahtjev aktivnih radnika kao policijskog djelatnika i kao ravnatelja zatvora). Navodi kako je važno istaknuti da simptomi PTSP-a opisani u priloženim psihijatrijskim nalazima, da bi imali kliničko značenje, su morali dovesti do značajnih oštećenja osobe u socijalnom, radnom ili drugim područjima funkcioniranja ranije, a što kod tužitelja do 2017. nije vidljivo. Zaključno, liječničko povjerenstvo ističe kako to tijelo ostaje kod svoje ocijene i utvrđuje kako privremena nesposobnost za rad tužitelja od 1. listopada 2016. nije uzrokovana bolestima koje su isključiva posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, već su posljedica civilnih događanja (laborarna problematika u smislu degradacije), te prometne nezgode sa somatskim oštećenjima lokomotornog sustava (kralježnice).

Sud je od sudske vještakinje za psihijatriju J. Š. zatražio dodatno očitovanje je li prilikom izrade vještva izvršila uvid u zdravstveni karton tužitelja, koja je u očitovanju od 22. veljače 2021. istaknula kako je prilikom izrade vještva pregledala medicinsku i drugu dokumentaciju, uključujući i zdravstveni karton tužitelja, pohranjen u CD formatu. Pri tome je opetovano istaknula kako psihijatrijsko liječenje tužitelja započinje 4. siječnja 2017. sa dijagnozom poremećaj prilagodbe na prvom mjestu, kao glavna dijagnoza i uzrok bolovanja, te PTSP 43.1 na drugom mjestu, a prije tog psihijatrijskog liječenja, kako postoje podaci liječenja iz Opće bolnice Z., gdje je dijagnosticirana depresija i ordiniran antidepresiv, dok PTSP nije spomenut. Iz Opusnog pisma Opće bolnice Z., gdje je tužitelj boravio od 28. studenog do 8. prosinca 2016. kako proizlazi da tužitelj liječi šećernu bolest od 8. mjeseca 2016., kao i ankilozantni spondilitis. Opisan je kao depresivan i postavljena mu je dijagnoza Depresije F32 i ordiniran lijek Zoloft 50 mg, antidepresiv te preporučene kontrole psihijatra. Depresivno stanje i poremećaj prilagodbe (na zbivanja u okolini) kako su uzroci nesposobnosti za rad i nisu u nikakvoj direktnoj vezi s ratom. Bolovanje kako nije otvoreno zbog pogoršanja PTSP-a, već zbog okolinskih čimbenika (vezanih uz posao), a što je jasno i opisano u prvom psihijatrijskom nalazu od 4. siječnja 2017. Zaključno, sudska vještakinja ističe kako je poremećaj prilagodbe glavna dijagnoza i uzrok otvaranja bolovanja.

Tuženik se na dodatno očitovanje stalne sudske vještakinje očitovao podneskom od 8. ožujka 2021. u bitnom navodeći je vještakinja uvidom u liječenje po psihijatru (PB U., dr. A. M.) od 4. siječnja 2017. utvrdila kako je liječenje započeto poremećajem prilagodbe, te da je poremećaj prilagodbe glavna dijagnoza uzrok otvaranja bolovanja privremene radne nesposobnosti (bolovanja), a ne PTSP. Poremećaj prilagodbe kako je bio u vidu produžene depresivne reakcije F43.2 i kasnije teške depresije F.32.2, ali to depresivno stanje i sam poremećaj prilagodbe kako nisu vezani uz sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu. Stoga, liječničko povjerenstvo ostaje kod dane ocjene i utvrđuje kako privremena radna nesposobnost tužitelja od 1. srpnja 2016. nije uzrokovana bolestima koje su neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

Na raspravi održanoj 26. ožujka 2021. opunomoćenica tužitelja je ustrajala na prijedlogu da se u spisu provede dodatno vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalisti medicine rada, a radi utvrđenja je li bolovanje tužitelja u utuženom periodu u uzročno-posljedičnoj vezi sa dijagnozom PTSP-a (F43.1) koji je zadobiven u Domovinskom ratu, kojem prijedlogu se usprotivila generalna opunomoćenica tuženika, navodeći kako je tijekom spora nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljeva privremena nesposobnost za rad i bolest zbog kojih je koristio bolovanja, nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom sporu, pregleda medicinske dokumentacije i isprava koje se nalaze u sudskom spisu, kao i u spisu tuženika, nakon provedenog sudskog postupka i sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru, te održanih usmenih i javnih rasprava, ovaj sud je utvrdio kako tužitelj svojim prigovorima iznesenim u tužbi i tijekom upravnog spora nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost osporenog rješenja tuženika. Pri tome je sud u cijelosti poklonio vjeru pisanom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za psihijatriju J. Š., dr.med. spec. psih., te dopuni istog od 22. veljače 2021. (očitovanje), budući da je isto izrađeno na temelju raspoložive medicinske dokumentacije, koja je priložena spisu tuženog tijela, te je sastavljeno po pravilima medicinske struke, pri čemu sadrži detaljan prikaz i ocjenu odlučnih činjenica i analizu medicinske dokumentacije, te je valjano, jasno i argumentirano obrazloženo. Naime, i sudska vještakinja u svom nalazu utvrđuje kako su u konkretnoj upravnoj stvari depresivno stanje i poremećaj prilagodbe (na zbivanja u okolini) uzroci nesposobnosti za rad i nisu u direktnoj vezi s Domovinskim ratom, odnosno kako bolovanje nije otvoreno zbog pogoršanja PTSP-a, nego zbog okolinskih čimbenika (vezanih za posao), a što su utvrdili i vještaci Liječničkog povjerenstva Direkcije u nalaz, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502-04/18-01/99, Urbroj: 338-01-53-18-02 od 30. srpnja 2018. 

              Slijedom sveg navedenog, kako je u konkretnom slučaju nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije, Vijeće II,  Klasa: UP/II-502-04/18-01/99, Urbroj: 338-01-53-18-02 od 30. srpnja 2018. sukladan provedenom sudsko medicinskom vještačenju u predmetnom upravnom sporu, provedenom po specijalisti za psihijatriju, koji dokaz je sud izveo na prijedlog tužitelja, po ocjeni ovog suda u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 33. ZUS-a odbio provoditi daljnje dokaze u sporu, odnosno da se provede vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada, kao suvišno.

              Slijedom sveg navedenog, kako sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, valjalo je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, valjalo odbiti zatraženi trošak tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude. 

 

U Splitu, 6. travnja 2021.

                              

S U T K I NJ A

 

                                Anđela Becka, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Tamara Taraš