REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-6268/2019

U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja G. O. iz B., , R. S., kojeg zastupaju punomoćnici iz ZOU I. R., V. G. K. i I. R.
u S., protiv tuženika pod 1 I. U. iz V., OIB…..kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V. i pod 2 G. V., OIB…., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništetnosti rješenja i ugovora, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika pod 1 I. A., odvjetnika u V. i zamjenice punomoćnika tuženika pod 2 A. M., odvjetnice
u S., na ročištu radi objave dana 2. travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav i bez učinka ugovor sklopljen između tuženika pod 2
G. V., Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa:
944-05/97-01/02, Urbroj: 2190-01-02-97-1 od 17. prosinca 1997. i tuženika pod 1 I.
U., zaključen u V. 17. prosinca 1997.",

dok se u odnosu na preostali dio glavnog tužbenog zahtjeva, postavljenog radi
utvrđenja ništavosti i bez učinka rješenja tuženika pod 2 G. V., Komisije za
privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-05/97-01/02, Urbroj:
2190-01-02-97-1 od 17. prosinca 1997., tužba odbacuje.

II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da rješenje tuženika pod 2 G. V., Komisije za privremeno
preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-05/97-01/02, Urbroj: 2190-01-
02-97-1 od 17. prosinca 1997. i da ugovor sklopljen između tuženika pod 2 G. V.,
Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine i tuženika pod 1
I. U., zaključen u V. 17. prosinca 1997. ne proizvode pravne učinke u
odnosu na tužitelja G. O..

II Dužni su tuženici u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno naknaditi
tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana

P-6268/2019 2

donošenja presude do isplate prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih
poena."

III Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak tuženika pod
1 u iznosu od 11.362,50 kn, a tuženika pod 2 u iznosu od 4.175,00 kn.

Obrazloženje

Dana 18. veljače 2016. u parničnom postupku broj Pi-905/2019 zaprimljen je
podnesak ovdje tužitelja G. O., odnosno njegov odgovor na protutužbu ovdje
tuženika pod 1 I. U., a koji sadržajno također predstavlja protutužbu, stoga ju
je sud izdvojio iz označenog spisa te zaveo pod novim poslovnim brojem P-6268/2019.
Navodi se kako je tuženik pod 1 u tijeku Domovinskog rata protupravno uzurpirao
tužiteljevu nekretninu, u naravi kuću za odmor u uvali M. na V. te kako je
rješenjem tuženika pod 2 G. V., odnosno njegove Komisije za privremeno
preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-05/97-01/02, Urbroj: 2190-01-
02-97-1 od 17. prosinca 1997., ovaj objekt predan tuženiku pod 1 na privremeno
korištenje i u privremeni posjed, nakon čega su tuženici sklopili i predmetni ugovor o
korištenju nekretnine. Dodaje se kako je u vrijeme donošenja označenog rješenja i
ugovora, tužitelj po Ministarstvu obrane RH bio stambeno zbrinut, stoga nije
ispunjavao zakonske uvjete radi dodjele nekretnine na privremeno korištenje, a s tim
u vezi ništava je odluka tuženika pod 2, kao i ugovor koji su tuženici sklopili radi
privremenog korištenja nekretnina.

Podneskom od 17. studenog 2020. tužitelj je, pored već označenog, kao
tuženika pod 2 označio i G. V., a glavni i podredni tužbeni zahtjev postavio na način
koji je sadržajno praktički istovjetan točkama I i II izreke presude.

U svom odgovoru od 14. ožujka 2016. tuženik pod 1 usprotivio se tužbi u
cijelosti, ističući kako je bio pošteni posjednik predmetne nekretnine, budući je taj
status stekao odlukom nadležnog upravnog tijela koji je u vrijeme njezinog donošenja
bio ovlašten raspolagati imovinom tužitelja, uz dodatak kako tužitelj na to nije mogao
imati nikakva utjecaja te kako je svoja prava i interese mogao ostvarivati u upravnom
postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje.

U svom odgovoru od 21. prosinca 2020., tuženik pod 2 također se usprotivio
tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući stvarnu nenadležnost ovog
suda.

U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom predmetnih rješenja G.
V., Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Klasa: 944-
05/97-01/02, Urbroj: 2190-01-02-97-1 od 17. prosinca 1997. i ugovora od 17. prosinca

1997., ugovora o kupoprodaji stana od 7. svibnja 1996. i potvrde MORH od 2. svibnja

1996., vlasničkog lista od 17. siječnja 2020., parničnih spisa broj Pst-1067/14 i Pi-
905/12 te zapisnika u ovršnom postupku broj Ovr-5349/16 od 21. rujna 2017.

Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog postupka.

P-6268/2019 3

Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li ovaj sud nadležan za
rješavanje predmetnog spora, odnosno jesu li se ostvarile pretpostavke zbog kojih bi
bio osnovan zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnim predmetnog rješenja i ugovora
iz 1997.

Tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani.

Odredbom iz čl. 2. st. 1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju
određenom imovinom ( NN 73/95, dalje Zakon o privremenom preuzimanju) propisano
je kako se danom stupanja na snagu ovog zakona pod privremenu upravu Republike
Hrvatske i na korištenje prema ovom zakonu, stavlja imovina koja se nalazi na ranije
okupiranom, a sada oslobođenom teritoriju Republike Hrvatske, koju su vlasnici
napustili i osobno ne koriste. Posjed nad imovinom koja privremeno prelazi pod upravu
Republike Hrvatske, preuzima općina, odnosno grad na čijem području se nalazi
imovina te ova jedinica lokalne samouprave osniva Komisiju za privremeno
preuzimanje i korištenje imovine, kako to propisuju odredbe iz čl. 4. st. 1. i 2.

Odredbom iz čl. 5. st. 1. Zakona o privremenom preuzimanju propisano je kako
Komisije iz čl. 4. mogu imovinu iz čl. 2. dati privremeno u posjed i na korištenje
prognanicima i izbjeglicama, povratnicima kojima je u Domovinskom ratu uništena ili
oštećena imovina, invalidima Domovinskog rata, obiteljima poginulih i nestalih
hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te drugim građanima koji obavljaju djelatnosti
nužne za sigurnost, obnovu i razvoj ranije okupiranih područja.

Odredbom iz čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 53/91, 73/91,
111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88 /01, dalje ZOO/91) propisano je kako je ništav
ugovor koji je u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima te
moralu društva, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako
zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Pregledom rješenja G. V., Komisije za privremeno preuzimanje i
korištenje određene imovine Klasa: 944-05/97-01/02, Urbroj: 2190-01-02-97-1 od 17.
prosinca 1997. razvidno je kako je tuženik pod 2 G. V., po svojoj nadležnoj Komisiji,
dao ovdje tuženiku pod 1 I. U. u privremeni posjed i na privremeno korištenje
nekretninu oznake čest. zgr. 2107 KO V., vlasništvo ovdje tužitelja G. O..

Pregledom Ugovora od 17. prosinca 1997. razvidno je kako su gore označena
Komisija tuženika pod 2 i tuženik pod 1 sporazumno utvrdili postojanje gore
označenog, a ovdje spornog rješenja grada V. te utvrdili korištenje i način korištenja
nekretnine u vlasništvu tužitelja.

Uzimajući u obzir gore citirane zakonske odredbe i sadržaj pobijanog rješenja
G. V. od 17. prosinca 1997., nedvojbeno je kako je tuženik pod 2 prilikom
donošenja odluke o predaji tužiteljeve nekretnine u privremeni posjed i na privremeno
korištenje tuženiku pod 1, postupao kao javnoupravno tijelo sa zakonskim ovlaštenjem
i na zakonom propisan način. Dakle, radi se o legalnom upravnom aktu koji je konačan,
jer su od njegovog donošenja protekli rokovi za izjavljivanje pravnog lijeka, odnosno
za pokretanje upravnog spora pred nadležnim upravnim sudom. U odnosu na
predmetni ugovor sklopljen 17. prosinca 1997., valja navesti kako iz njegovog sadržaja
ne proizlazi ostvarenje pretpostavki propisanih citiranom odredbom ZOO/91, tako da

P-6268/2019 4

sud ne nalazi razlog njegove barem djelomične ništavosti. Naime, radi se o pravnom
poslu sklopljenom između ovdje tuženika koji je postigao svoju svrhu, jer je proizveo
pravne učinke među njegovim sudionicima (inter partes), ali ne i u odnosu na treće
osobe (erga omnes), pri čemu valja istaknuti kako sporazum ugovornih strana o
raspolaganju tuđom imovinom, a u ovom slučaju nekretninom u vlasništvu tužitelja,
sam po sebi nije nedopušten, odnosno nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili
moralu društva.

Slijedom iznijetog, u odnosu na tužiteljev glavni zahtjev postavljen radi utvrđenja
ništavim rješenja G. V., odnosno Komisije za privremeno preuzimanje i
korištenje određene imovine od 17. prosinca 1997., tužbu je valjalo odbaciti, jer ovaj
sud nije nadležan za utvrđenje te okolnosti. U odnosu na zahtjev postavljen radi
utvrđenja ništavosti Ugovora sklopljenog 17. prosinca 1997. između označene
Komisije i tuženika pod 1, isti je valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan, jer nema
valjanog zakonskog uporišta, a zbog svega iznesenog na istovjetan način valjalo je
odlučiti i u odnosu na postavljeni podredni tužbeni zahtjev koji je također odbijen u
cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), stoga je tužitelju valjalo naložiti
podmirenje parničnog troška protivnih stranaka, uzimajući u obzir vrijednost predmeta
spora u iznosu od 50.000,00 kn.

Tuženiku pod 1 priznat je trošak četiri obrazložena podneska i to sastava
odgovora na tužbu od 14. ožujka 2016., podnesaka od 10. veljače i 9. lipnja te 22.
lipnja 2020., kao i zastupanja na ročištima održanim 5. veljače, 18. lipnja i 14. listopada

2020. u iznosu od 1.000 kn za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1.,
Tbr. 9. toč. 1 i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN
142/12 dalje OT). Također mu je priznat i trošak podneska od 7. prosinca 2020. u
iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. OT), kao i trošak zastupanja na ročištima održanim

3. ožujka 2020. te 26. siječnja i 18. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr.

9. toč. 2. OT). Dakle, priznat mu je iznos od 8.750,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25%
PDV te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 425,00 kn, što daje
ukupan iznos od 11.362,50 kn, dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži
osnovanim i neophodnim za vođenje i okončanje parnice.

Tuženiku pod 2 priznat je trošak sastava odgovora na tužbu od 21. prosinca

2020. i podneska od 25. siječnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svako (Tbr. 8. toč.

1. OT), kao i zastupanja na ročištima održanim 26. siječnja i 18. veljače 2021. u iznosu
od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. OT). Dakle, priznat mu je iznos od 3.000,00 kn,
koji je valjalo uvećati za 25% PDV te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u
iznosu od 425,00 kn, što daje ukupan iznos od 4.175,00 kn, dok se u više zatraženom
dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i neophodnim za vođenje i okončanje parnice.

Slijedom iznijetog, tužitelju je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tuženika
pod 1 u iznosu od 11.362,50 kn, a tuženiku pod 2 u iznosu od 4.175,00 kn, radi čega
je odlučeno kao u točki III izreke presude.

Split, 2. travnja 2021.

P-6268/2019 5

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od
15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1
- pun. tuženika pod 2

Broj zapisa: eb2f9-6387b

Kontrolni broj: 01482-92e39-fb63d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKO MALENICA, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.