Poslovni broj: 5 Psp-65/2019-35

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 Psp-65/2019-35

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

 

              Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić, u pravnoj stvari tužitelja G.Z., Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku G.Š., odvjetniku, protiv tuženika F.s. j.d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku I.Ž., odvjetniku u O.d. Ž., B. & A., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2021., u prisutnosti zz punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 1. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I              Utvrđuje se da je tuženik F.s. j.d.o.o. iz Z., OIB:… smetao tužiteljev posljednji mirni posjed dijela nekretnine označene kao kčbr. … k.o. D., ukupne površine 3739 m2, a koji dio odgovara zk.čbr. … k.o. G.i dijelu zk. čbr. … k.o. G. označeno plavom bojom u kopiji katastarskog plana preklopljenog na z.k. plan u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke V. Z. ing. geod. od 28. listopada 2020. (prema legendi ograda žičana), na način da je isti bespravno ogradio žičanom ogradom i na nju postavio kontejner.

 

              II              Nalaže se tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kako je bilo prije učinjenog smetanja posjeda, na način da preda predmetni dio nekretnine naznačen u točki I. rješenja u posjed tužitelju te ukloni žičanu ogradu.

 

              III               Zabranjuje se tuženiku svako takvo i slično smetanje posjeda predmetne nekretnine ubuduće.

 

              IV              Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanje kako je bilo prije učinjenog smetanja posjeda na način da ukloni kontejner, kao neosnovan.

 

              V              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.800,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

              VI               Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka vezano za izdavanje privremene mjere u iznosu od 1.300,00 kuna, kao neosnovan.

 

              VII               Odbija se tuženik sa zahtjevom da mu tužitelj nadoknadi troškove parničnog postupka vezano za izdavanje privremene mjere u iznosu od 1.000,00 kuna, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              1.              Tužitelj je po punomoćniku dana 25. listopada 2018. poštom preporučeno podnio sudu tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda, a koju je sud zaprimio 29. listopada 2018., navodeći da je tužitelj posljednji mirni posjednik nekretnine označene kao kčbr. … k.o. D., ukupne površine 3739 m2, upisane u PL … k.o. D., a koja u naravi predstavlja parkiralište ispred poslovne zgrade koja se nalazi na adresi u Z.. Navodi da je 26. rujna 2018. od strane trgovačkog društva K.-M.-K. R. P. d.o.o. upravitelja poslovne zgrade na adresi Z.,  zaprimio dopis kojim ga je navedeno trgovačko društvo obavijestilo da je na dijelu predmetne nekretnine postavljen kontejner, a dana 14. rujna 2018. je ograđen dio prostora koji u naravi predstavlja parkiralište, čime je tužitelj isključen iz posjeda navedenog dijela kčbr. … k.o. D., a koji dio odgovara nekretnini označenoj kao zk.čbr. … k.o. G. i zk. čbr. … k.o. G.. Tužitelj smatra da čin smetanja jasno proizlazi iz fotografija priloženih predmetnom dopisu. Ističe da je predmetno smetanje tuženik počinio kao trgovačko društvo koje protivno načelu savjesnosti i poštenja sklopilo kupoprodajne ugovore i upisalo se kao vlasnik nekretnine označene zk. čbr. … k.o. G., koja se stvarno nalazi u vlasništvu, te do počinjenog smetanja i posjedu tužitelja, a koja odgovara dijelu kčbr. … k.o. G. (ovdje se radi vjerojatno o grešci u pisanju s obzirom da se ranije navodi da se radi o k.o. D., a isto proizlazi i iz izvoda iz posjedovnog lista 7900-list 6 spisa). Tužitelj smatra da iz navedenoga nesporno proizlazi da je tuženik smetao posljednji mirni posjed tužitelja na navedenoj nekretnini na način da je tužitelju bespravno oduzeo posjed predmetnog dijela nekretnine. Stoga isti predlaže da sud temeljem čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima utvrdi da je tuženik smetao tužiteljev posljednji mirni posjed dijela nekretnine označene kao kčbr. … k.o. D., ukupne površine 3739 m2, a koji dio odgovara zk.čbr. … k.o. G. i zk. čbr. … k.o. G., na način da je isti bespravno ogradio žičanom ogradom i na nju postavio kontejner. Predlaže da sud naloži tuženiku uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije učinjenog smetanja posjeda, na način da preda predmetni dio nekretnine u posjed tužitelju, te ukloni žičanu ogradu i kontejner, te zabrani tuženiku ubuduće svako takvo i slično smetanje posjeda predmetne nekretnine, te da naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

 

              2.              Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je tužitelj propustio rok od 30 dana za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda. Vezano za navod tužitelja da je isti za čin smetanja saznao putem dopisa trgovačkog društva K.-M.-K. R. P. d.o.o. dana 26. rujna 2018. tuženik smatra da to nije točno. Ističe da je tuženik dana 13. rujna 2018. putem trgovačkog društva P. d.o.o. za geodetske poslove tužitelju podnio zahtjev za potpis zapisnika i predočenju i izvješća o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju na predmetnoj nekretnini. Navodi da dopisom tužitelja od 17. rujna 2018. tužitelj potpisuje dokumentaciju za izradu geodetske isprave kojim potpisom potvrđuje da je upoznat sa svim okolnostima vezanim uz posjed predmetne nekretnine, a imajući na umu što je predmet navedenog zahtjeva i geodetske isprave upravo ucrtavanje "dvorišta" na području predmetne nekretnine. Kako je dopis sastavljan nakon navodnog smetanja posjeda i postavljanja ograde to tuženik smatra da tužitelj netočno navodi kako je za navodni čin smetanja prvi puta saznao 26. rujna 2018., jer je očito kako je najkasnije s danom 17. rujna 2018. znao, odnosno morao znati cjelokupno stanje posjeda na predmetnoj nekretnini, pa i za postavljenu ogradu, odnosno  za čin smetanja. Stoga smatra da je s danom 17. listopada 2018. istekao rok od 30 dana za podizanje tužbe sukladno čl. 21. st. 3. ZVDSP-a, a budući da je tužitelj tužbu predao putem pošte 26. listopada 2018. pa je tužitelj u trenutku pokretanja postupka bio prekludiran s pravom na posjedovnu zaštitu. Tužitelj ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije te smatra da tužitelj nije posljednji, faktični i mirni posjednik nekretnine jer tužitelj uopće ne dokazuje niti predlaže adekvatna dokazna sredstva na okolnost da je isti u trenutku podnošenja tužbe bio posjednik. Tuženik smatra da je materijalno pravno sudsku zaštitu posjeda ovlašten zahtijevati posljednji, faktični i mirni posjednik čiji je posjed samovlasno smetan, a tuženik osporava taj posjed. Tuženik smatra da zaštitu uživa posljednji posjed, odnosno onaj koji je postojao u trenutku kada je čin smetanja izvršen. Tuženik smatra da u trenutku izvršenja navodnog čina smetanja koji tužitelj opisuje u tužbi tužitelj uopće nije bio posjednik, pa time niti posljednji posjednik. Tuženik također ističe da je on isključivi vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinski građanski sud u Zagrebu, Z.k. odjel Z. i to zk. čbr. …, gradilište u G.D. površine 91 čhv odnosno 327 m2 upisano u z.k. ul. … k.o. G. koje je stekao ugovorima o kupoprodaji s bivšim suvlasnicima nekretnine dana 2. siječnja 2018. Tuženik smatra da je od dana stjecaja prava vlasništva na nekretnini tuženik njezin isključivi vlasnik i posjednik pa uživa sva prava koja vlasništvo pruža svom nositelju i to pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja sukladno odredbi čl. 30. st. 2. ZVDSP-a. Također ističe da je nekretninu stekao u dobroj vjeri na način kako je ista opisana u zemljišnim knjigama bez ikakvih uknjiženih ili neuknjiženih tereta. Smatra da tuženik prilikom stjecanja vlasništva i posjeda nekretnine nije znao niti je morao znati da bi ista bila na bilo koji način opterećena, a čak i da su neki neuknjiženi tereti postojali, a nisu isti ne bi mogli teretiti nekretninu nakon stjecanja vlasništva i posjeda po tuženiku jer je isti bio pošteni stjecatelj. Također navodi da je u trenutku postavljanja ograde nekretnina u stvarnosti predstavljala asfaltiranu površinu pravokutnog oblika u ravnini s nogostupom na međi i prilazom susjednoj nekretnini bez ikakvih ograda ili drugih elemenata koji bi ograničavali kretanje i/ili korištenje iste nekretnine. Navodi da iako se radi o nekretnini u privatnom vlasništvu ista je u stvarnosti korištena kao javna površina kojom su svakodnevno prometovala vozila te po kojoj su hodali pješaci te je ista bila praktično na javnu uporabu, to ne postoje okolnosti da je upravo tužitelj samostalno imao faktičnu vlast nad stvari, pa se ne može zaključiti da je isti bio u posjedu. Isti bi eventualno mogao biti suposjednik predmetne nekretnine. Stoga također smatra da je tužitelj prekludiran od prava na posjedovnu zaštitu jer odluka o istome ovisi o pravnom odnosu između suposjednika temeljem čl. 24. st. 2. ZVDSP-a. Tuženik također ističe da je tužitelj 17. srpnja 2018. pred z.k. odjelom podnio u odnosu na navedenu nekretninu prijedlog za otvaranje z.k. ispravnog postupka koji se vodi pod posl. br. Z-39666/18, pa smatra da između stranaka kao suposjednika postoji zasebni pravni odnos koji je predmet zasebnog zemljišnoknjižnog postupka. Također osporava poštenje posjeda tužitelja u trenutku navodnog smetanja od 14. rujna 2018. pa smatra da tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu. Tuženik ističe da je on posjed predmetne nekretnine stekao 20. kolovoza 2018. i to postavljanjem stupića na granicama predmetne nekretnine, koje su isti dan uklonili radnici trgovačkog društva L. k.d., te je o istome događaju obaviještena policija, a i u novinama 24 sata je objavljen članak. Stoga tuženik smatra da je tužitelj 20. kolovoza 2018. saznao odnosno bio dužan saznati da mu pravo na posjed više ne pripada budući je bio obaviješten o svim okolnostima predmetnog slučaja, pa je svaki daljnji posjed tužitelja nepošten, te ne uživa posjedovnu zaštitu. Smatra da su sve tvrdnje tužitelja samo paušalne na okolnost posjeda i smetanja, a niti osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica i pravnih navoda iz tužbe, te smatra da je tužba u cijelosti neutemeljena.

 

              3.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz posjedovnog lista .., za kčbr. … k.o. D. (list 6), izvod iz katastarskog plana za kčbr. … k.o. D. (list 7, 8), dopis tvrtke K.-M.-K. razvoj projekata d.o.o. od 26. rujna 2018. (list 9, 10), izvod iz katastarskog plana za kčbr. … k.o. D. (list 11), fotografije (list 12-14), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. … upisana u z.k. ul. … k.o. G. (list  15-17), izvadak iz FINA-e za tuženika (list 18), dopis G.Z., G.u. za i.-p.p. i i. G.od 17. rujna 2018. (list 27), prijavni list za katastar (list 28-30), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između V.V. i tuženika (list 31-32), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između M.Š. i tuženika (list 33-35), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između D.I. i tuženika (list 36-38), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između M. J.-R. i tuženika (list 39-41), prijedlog G.Z., G.u. za i.-p.p.i i.G. za otvaranje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka od 16. srpnja 2018. (list 42-45), potvrdu MUP-a, PU zagrebačke, III. PP Zagreb od 24. kolovoza 2018. (list 46), članak od 20. kolovoza 2018. na portalu "24sata" (list 47-48), te je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing. V.Z. iz G. d.o.o., te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 93-105), te je saslušao svjedoka M.R.i direktora tuženika Z.P.

 

              4.              Prilikom saslušanja stranaka sud nije saslušao niti jednu ovlaštenu osobu tužitelja s obzirom da takvih prijedloga nije niti bilo. Sud nije proveo dokaz saslušanjem M.J.-R. na okolnost predaje u posjed predmetne nekretnine tuženiku jer smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

 

              5.              Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

 

              6.              Između stranaka je nesporno da je tuženik na dijelu nekretnine označene kao kčbr. … k.o. D., ukupne površine 3739 m2, a koji dio odgovara zk.čbr. … k.o. G.i dijelu zk. čbr. … k.o. G. postavio žičanu ogradu i na nju postavio kontejner.

 

              7.              Međutim, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, te da li je tužitelj prekludiran sa podnošenjem tužbe.

 

8.              Članak 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP)  propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a stavak 2. propisuje da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

             

9.              Svjedok M.R. prilikom saslušanja naveo je da je direktor tvrtke K.-M.-K. r. p. d.o.o., a ista tvrtka je upravitelj poslovne zgrade koja se nalazi u Z. na adresi …, a što u naravi predstavlja staru N. u D., odnosno sada tvrtka L.i 10 do 12 drugih etažnih vlasnika i korisnika dijelova zgrade. Ispred navedene poslovne zgrade se nalazi parking, a taj parking je javna površina tako da zgrada ima pristup s javne površine, te su svi koristili navedeni parking i to i korisnici i vlasnici zgrade, te korisnici usluga zgrade, a i svatko drugi tko se želio parkirati se mogao parkirati na navedenom parkingu. Navedeni parking ima dva ulaza na taj parking s A.D., te je jedan ulaz s istočne strane, a drugi sa zapadne strane. Navodi da dugi niz godina nije bilo nikakvih ograničenja niti ograda, niti bilo kakvih rampi, da bi se moglo ući na navedeni parking, već se na njega slobodno ulazilo. U ljeto prošle godine (2018.), a misli da je bilo negdje u kolovozu, taj drugi ulaz na parking koji se nalazi zapadno je bio ograničen na način da je prvo postavljen veliki kontejner i to 2-3 metra od same poslovne zgrade, a na kojem dijelu se nalazi ulaz za dostavu u trgovinu L. Radilo se o većem kontejneru veličine 2-3 x 8 metara. Jedno desetak dana kasnije, a misli da je već bio rujan je na taj prostor postavljena i ograda i to žičana ograda na metalnim stupovima, a ta ograda se tamo nalazi i sada. Ta je  ograda postavljena na način da se sada ne može koristiti cijeli parking, već se može koristiti samo istočni dio parkinga, s obzirom da se između istočnog i zapadnog dijela parkinga nalazi pješački nogostup po samoj sredini tog parkinga. Dakle, na taj zapadni dio parkinga vozila uopće više ne mogu ući zbog te ograde. Kada je bio postavljen samo kontejner nije smetao ulasku na taj zapadni dio parkinga, već je samo smetao ulasku u skladište trgovine L.. Zbog svega toga trgovina L.više nema pristup do skladišta s velikim kamionima, a koliko ima saznanja oni sada dostavu u svoj prostor vrše s manjim kamionima. On je tražio od G.Z. da ih obavijeste što se dešava, a svi korisnici zgrade su pitali što se dešava, odnosno tražili su da se parking nazad vrati u funkciju. Od G.Z. dobili su odgovor da je to u postupku i da se rješava. Znao je da postavljanje navedenog kontejnera i ograde ima neke veze s na ročištu od 30. rujna 2019. prisutnim gospodinom P., odnosno s njegovom tvrtkom, s time da njemu nije bilo jasno da li se radi o njemu osobno ili o aktivnostima vezanim za njegovu tvrtku. Gospodina P. je od ranije poznavao s obzirom da je isti u navedenoj poslovnoj zgradi imao kafić, odnosno njegova tvrtka je bila korisnik jednog poslovnog prostora. U razgovoru s gospodinom P.je saznao da je on to zemljište odnosno taj dio parkinga kupio. Parking se prije postavljanja kontejnera i ograde tamo nalazio negdje 20-tak godina. Gospodin P., odnosno njegova tvrtka je u navedenoj poslovnoj zgradi imala kafić više od pet godina, s obzirom da je svjedokova tvrtka upravitelj navedene zgrade pet godina, a on je već zatekao tvrtku gospodina P. u navedenoj poslovnoj zgradi. Navodi da on osobno nije vidio gospodina P. da postavlja predmetni kontejner i ogradu jer se nije zatekao tamo u momentima postavljanja kontejnera i te ograde, pa on ustvari ne zna tko je osobno postavio taj kontejner i ogradu. Naveo je i da se gospodin P. kao vlasnik tuženika nije obratio njemu kao direktoru upravitelja navedene poslovne zgrade vezano za postavljanje navedenog kontejnera i ograde. Navodi da je on već negdje mjesec dana prije postavljanja kontejnera, odnosno ograde razgovarao s gospodinom P.u njegovom kafiću u predmetnoj poslovnoj zgradi te mu je isti rekao da je kupio dio parkinga ispred predmetne poslovne zgrade kojom prilikom je on rekao gospodinu P. da misli da je to gradsko, ali nije ulazio u nečije poslovne poduhvate. Što se tiče samog postavljanja kontejnera i ograde on je za navedeno saznao tek kada je to vidio na licu mjesta. Ta nekretnina gospodina P., odnosno taj ograđeni dio se nalazi na zapadnom dijelu, na način da je zagrađen zapadni ulaz na parking, te jedno ili dva parkirna mjesta i zelena površina odnosno zeleni otok. Navedenu nekretninu gospodina P. prije postavljanja kontejnera i ograde su  koristili svi korisnici poslovne zgrade, a mogli su je koristiti i svi, a dodatno je bio i jedan uređaj za dostavu paketa (tzv. paketomat), koji je veličine kao bankomat, a koji je nakon što su počeli svi ti imovinsko-pravni problemi oko navedene nekretnine maknut, s obzirom da je raskinut ugovor za taj paketomat. Na upit da li je nekoga već ranije kontaktirao u G.Z. prije slanja službenoga dopisa, odnosno da li je možda nekoga telefonski kontaktirao ranije, svjedok je naveo da je razgovarao s komunalnim redarima koji su mu rekli da oni ne znaju ništa već su ga uputili na G.Z., te se onda odlučio napisati navedeni dopis, a koji dopis je on direktno nosio u prostore G.Z., odnosno Poglavarstva, da se tamo raspita točno u koji gradski ured treba predati navedeni dopis da bi se problem što brže riješio, te su ga uputili kome se treba obratiti, a to je sve bilo isti dan kada je i otišao do poglavarstva G. Z..

 

10.              Direktor tuženika Z.P. prilikom saslušanja naveo je da je kupio spomenutu parcelu od nasljednika vlasnika koji su bili upisani u zemljišne knjige. Napravila se naknadno pronađena ostavina, te je on pristupio sklapanju kupoprodajnih ugovora, te je nekretninu kupio i upisao se u zemljišne knjige kao vlasnik. Negdje pet mjeseci nakon što je nekretninu kupio ušao je u posjed iste nekretnine na način da je prvo stavio spominjani kontejner 4-5 metara od granice s poslovnom zgradom na adresi Z.,. Navodi da je taj kontejner veličine negdje 2 x 5-6 metara, a isti je postavio negdje sredinom ili krajem kolovoza 2018. u trenutku postavljanja kontejnera i dalje je bio moguć ulaz u poslovnu zgradu preko parkinga koji svjedok spominje. Nakon toga je jedno tjedan dana kasnije podigao ogradu, a svim tim radnjama je pristupio nakon što mu je geodet napravio geodetski elaborat i iscrtao točno granice njegove nekretnine. Naveo je da je ta ograda žičana ograda visine 1,20 do 1,40 metara, a na metalnim nosivim stupićima. To je u naravi bio prolaz, te su tuda prolazili pješaci i tko god je htio, a to nije bio u naravi parking kako navodi svjedok već je to prolaz do parkinga o kojem svjedok priča. Cijela ta površina je bila asfaltirana odnosno možda je 10 % površine bila zelena površina. Naveo je da su ga vezano za navedeno zemljište, i to prvo za postavljanje kontejnera, kontaktirali iz L.-a i to isti dan kada je postavio kontejner, te su isti prvo bili spremni plaćati naknadu, ali nisu ništa dogovorili, a isti su ga kontaktirali i odmah nakon što je postavio ogradu, ali se kasnije nije ništa dešavalo. Naveo je da on osobno nije postavljao taj kontejner i ogradu, već je za to angažirao radnike. Vezano za uklanjanje predmete ograde, iz G.Z. ga je kontaktirao komunalni redar, odnosno dobio je rješenje komunalnog redara radi uklanjanja ograde, međutim to je bilo tek 2019. negdje u travnju, te se kada je dobio navedeno rješenje žalio na isto i ono je ukinuto od strane Ministarstva. Naveo je da je predmetni kontejner maknuo s parcele negdje u veljači ili ožujku 2019., s obzirom da je vidio da će biti problema oko parcele, a ograda i dalje tamo stoji kako je postavljena. Naveo je da je vidio u zemljišnim knjigama da je otac ljudi od kojih je kupio predmetnu nekretninu upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a onda je kontaktirao nasljednike toga čovjeka, odnosno ljude od kojih je u konačnici kupio navedenu nekretninu. Prodavatelji nisu navedene nekretnine koristili na neki način da su tamo nešto sadili ili slično, već su tu nekretninu mogli koristiti svi, kako je već rekao, a kako je rekao i svjedok. Naveo je da je postupak naknadno pronađene imovine, odnosno ostavine, radio s nasljednicima nekretnine koju je kupio, tek kada je saznao tko su nasljednici upisanog vlasnika, te je onda s njima radio navedeni postupak, odnosno ustvari to su radili odvjetnici. Obratilo mu se trgovačko društvo L. jer su isti saznali da je on vlasnik predmetne nekretnine, te su se htjeli s njime dogovoriti oko plaćanja naknade za korištenje te nekretnine. Iz tvrtke L. su ga kontaktirali već prije postavljanja navedenog kontejnera jer je on putem odvjetnika obavijestio tvrtku L. o promjeni vlasničke strukture navedenog zemljišta, a više se točno ne sjeća kada su ga kontaktirali.

 

11.              Iz dopisa G. Z., G.u.za i.-p. p. i i. G. od 17. rujna 2018. (list 27) uopće nije jasno koju je to dokumentaciju navedeni gradski ured 17. rujna 2018. dostavio tvrtki P. d.o.o., te na što bi se ta dokumentacija trebala odnositi. Jedino je razvidno da je ista dostavljena radi izrade geodetske isprave, ali nije vidljivo na koju nekretninu se isto odnosi. Ako bi se isto i odnosilo na utvrđivanje međa i drugih granica, te nanovo razgraničenje na predmetnoj nekretnini, ne znači da bi time tužitelj  saznao za postavljanje ograde i kontejnera na predmetnoj nekretnini. Naime, novo razgraničenje, utvrđenje međa i drugih granica je jedno, a postavljanje ograde i kontejnera na predmetnoj nekretnini nešto sasvim drugo, pa iz navedenoga sud smatra nebitnim za razrješenje ovog postupka navedeni dopis i spis tužitelja klasa: 947-03/18-04/2553 jer se isti ne odnosi na postavljanje ograde i kontejnera. Stoga sud smatra da tuženik nije dokazao da bi tužitelj na neki drugi način, osim dopisom tvrtke K.-M.-K. razvoj projekata d.o.o. od 26. rujna 2018. (list 9, 10) saznao za čin smetanja, odnosno postavljanje ograde i kontejnera prije 26. rujna 2018. I iskaz svjedoka M.R., direktora tvrtke K.-M.-K. razvoj projekata d.o.o. je sukladan onome što je isti napisao u navedenom dopisu.

 

12.              Stoga sud smatra da nije protekao rok iz čl. 21. st. 3 ZVDSP-a koji propisuje da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. S obzirom da je tužba podnesena 25. listopada 2018. poštom preporučeno, a tužitelj je za čin smetanja saznao 26. rujna 2018., to je prigovor prekluzije u cijelosti neosnovan.

 

13.              Da bi utvrdio da li je tuženik činom postavljanja sporne ograde i kontejnera smetao posljednji mirni i faktični posjed tužitelja, sud je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing. V. Z. iz G. d.o.o. Na licu mjesta sud je utvrdio da sporna nekretnina predstavlja zemljište pod asfaltom, a na dijelu se nalazi trava, te su betonski stupovi između kojih je razvučena mrežasta žica koja čini ogradu zabetonirani u beton. Sporni kontejner nije zatečen na licu mjesta, a i sam direktor tuženika je prilikom saslušanja naveo da je predmetni kontejner maknuo s parcele negdje u veljači ili ožujku 2019.

 

14.              Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing. V. Z.iz G. d.o.o. proizlazi da je na očevidu pristupio vještačenju radi identifikacije na kojim se česticama nalazi sporna ograda i to prema stanju u katastru i zemljišnoj knjizi. Nakon uvida u zemljišnu knjigu vještak navodi da je utvrdio da je kčbr. …, gradilište u D.G. površine 318 m2, upisano u z.k. ul. … k.o. G. u vlasništvu F. s. j.d.o.o., odnosno tuženika u 1/1 dijela.  Naveo je da je kčbr. …, gradilište u D. G. površine 284 m2, upisano u z.k. ul. … k.o. G. u vlasništvu E.O. u 1/1 dijela. U katastru nekretnina katastarska čestica broj …, parkiralište površine 3739 m2 (ostale čestice ispuštene kao nepotrebne) upisana u P.L. … k.o. D., a kao vlasnik je upisan G.Z., odnosno tužitelj u 1/1 dijela. Vještak navodi da nakon očevida na licu mjesta i izvršene geodetske izmjere je pokazao položaj sporne ograde na kopiji katastarskog plana (list 100), te na kopiji katastarskog plana za zemljišnu knjigu (list 101). Vještak navodi da se ograda u naravi nalazi na kčbr. … k.o. D., odnosno na zk.čbr. … i zk. čbr. … (zk. čbr. … kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu, te samim kopijama katastarskog i zemljišnoknjižnog plana-list 101-102, te je stoga očito da je vještak počinio grešku u pisanju) k.o. G., kako je i prikazano na planovima. Vještak je naveo da je snimljenu ogradu prikazao na kopiji katastarskog plana koja je preklopljena s kopijom katastarskog plana za zemljišnu knjigu (list 102). Sud je izvršio uvid i u fotografije s lica mjesta (list 103-105) sačinjene prilikom očevida od strane vještaka, a na kojemu je razvidan položaj sporne ograde zatečene na dan očevida 2. rujna 2020.

 

15.              Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing. V.Z.iz G. d.o.o. stranke nisu imale prigovora, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da je isti sačinjen temeljem dokumentacije u spisu i očevida na licu mjesta.

 

16.              Dakle, u postupku je utvrđeno da se ograda u naravi nalazi na kčbr. … k.o. D., odnosno na zk.čbr. … i zk. čbr. … k.o. G., odnosno u naravi na zemljištu pod asfaltom, te dijelomično travom, te su betonski stupovi između kojih je razvučena mrežasta žica koja čini ogradu zabetonirani u beton.

 

17.              Tužitelj je, kako je već rečeno, upravo nakon utvrđenja vještaka iz nalaza i mišljenja konačno specificirao svoj tužbeni zahtjev.

 

18.              Iz iskaza direktora tuženika Z.P. razvidno je da je isti znao da osobe od kojih je kupio predmetne nekretnine i druge nekretnine prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između V.V. i tuženika (list 31-32), Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između M. Š. i tuženika (list 33-35), Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između D.I. i tuženika (list 36-38) i Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između M.J.-R. i tuženika (list 39-41) nisu vršile posjedovne čini na predmetnim nekretninama, već se nekretnina koristila kao javni gradski parking, odnosno pristup istom i zelena javna površina. Stoga sud nije proveo dokaz saslušanjem M.J.-R. na okolnost predaje u posjed predmetne nekretnine tuženiku. Imajući na umu navedeno sud smatra da tuženik nije mogao samo kao novi vlasnik predmetne nekretnine ograditi predmetnu nekretninu ogradom, kako je isti učinio putem radnika koje je angažirao, kako je sam naveo, već je trebao zatražiti predaju u posjed, što isti nije učinio. Činjenica da je tuženik tražio utvrđenje međa, drugih granica, te nanovo razgraničenje na predmetnoj nekretnini ne znači da je isti tražio predaju u posjed. Dakle, isti je samovoljnim postavljanjem ograde onemogućio tužitelja u vršenju posjedovnih čini na predmetnoj nekretnini, odnosno da se, kako se radi o jedinici lokalne samouprave, navedena nekretnina i dalje koristi od strane svih građana G.Z. kao javni parking, pristup istom i zelena površina. Naime, opće je poznato da jedinice lokalne samouprave, pa tako i tužitelj, takve i slične površine ( javni parking, pristup istome i zelene površine) daju u javnu upotrebu svim građanima. Sud smatra da tužitelj nije trebao dokazati neko posebno vršenje posjedovnih čini, već upravo da je predmetna nekretnina bila za javnu uporabu, a što i sam tuženik navodi u odgovoru na tužbu, kao i njegov direktor prilikom saslušanja.

 

19.              Dakle, iz navedenoga proizlazi da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, te imao faktičnu vlast na stvari jer su se predmetnom nekretninom u posjedu jedinice lokalne samouprave služili svi građani, kako je već navedeno. Tuženik je isto postavljanjem sporne ograde i kontejnera onemogućio, pa je na taj način smetao tužitelja u njegovom zadnjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine, te ga na taj način onemogućili u vršenju posjeda njegove nekretnine u navedenom dijelu.

 

              20.              S obzirom na sve navedeno sud je temeljem članka 22. ZVDSP-a odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I, II i III izreke rješenja.

 

              21.              Kako je tuženik tijekom postupka maknuo sporni kontejner, što je i nesporno jer isti više nije zatečen na licu mjesta prilikom očevida, to je u odnosu na uklanjanje kontejnera odlučeno kao pod točkom IV izreke rješenja.

             

              22.              Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 5.800,00 kuna temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku  (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP).

 

              23.              Trošak tužitelja se sastoji od zastupanja tužitelja  po punomoćniku – odvjetniku, a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 t. 2 navedene Tarife po 200 bodova, a uz vrijednost 1 boda od 10,00 kn temeljem Tbr. 50 ukupno iznosi 2.000,00 kuna uz 25% PDV u iznosu 500,00 kuna, ukupno iznosi 2.500,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu  od 100,00 kuna,  odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19) jer se ovo rješenje punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri  dana od dostave ovog rješenja.

 

              24.              Sud nije mogao priznati tužitelju troškove sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere, te sudske pristojbe za prijedlog za donošenjem privremene mjere i rješenje o privremenoj mjeri u ukupnom iznosu od 1.300,00 kuna, s obzirom da vezano za navedeni zahtjev tužitelj nije uspio jer je sa zahtjevom za donošenje privremene mjere pravomoćno odbijen. Međutim, navedeni trošak nije dosuđen niti tuženiku u zahtijevanom iznosu od 1.000,00 kuna, s obzirom da je tužitelj u konačnici uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, osim u malom dijelu vezano za uklanjanje kontejnera, koji je međutim tuženik sam maknuo tijekom postupka, a tuženik je cijelo vrijeme osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

 

U Sesvetama 1. travnja 2021.

 

S U D A C

Andrea Herendić,v.r.

 

Pouka o pravnom lijeku:

              Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

 

DNA:

1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.