Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 5 Psp-25/2019-45

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 Psp-25/2019-45

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić,  u pravnoj stvari tužitelja "F." Udruga , OIB: iz Z., , kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik, protiv 1. tuženika Ž. J. iz Z., OIB: i 2. tuženika U., OIB:  iz Z., , oba zastupana po punomoćniku I. S., odvjetniku, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 17. veljače 2021., u prisutnosti predsjednika Udruge tužitelja, zz punomoćnika tužitelja, 1. tuženika osobno i kao predsjednika Udruge 2. tuženika i punomoćnika 1. i 2. tuženika, 1. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I.              Utvrđuje se da su tuženici dana 25. veljače 2016. smetali tužitelja u zadnjem mirnom suposjedu nekretnine označene kao k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V., upisane u zk.ul.10113, k.o. G. V., opisana kao poslovna zgrada br.373 Kustošijanska ulica i šuma ukupne površine 9417 m²,i u posljednjem mirnom suposjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza na nekretnini kč.br.5053 (zk.č. 3891/2) k.o. G. V., i to na način da su tuženici nanijeli betonske elemente (zapreke), koji su zagrađivali teren na skici lica mjesta vještaka M. B., dipl. inž. geod. od 8. kolovoza 2019., koja skica je sastavni dio ovog rješenja, određeni spojnicom točaka A-A1-A2-B, na dijelu k.č. 5051/1 (zk.č. 3738/4), 5051/7 (zk.ć. 3728/1), dijelu k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V. u duljini 11,16 metara, nanijeli betonske elemente i srušena debla drveća koji su zagrađivali teren na poziciji kolne površine, na skici lica mjesta određeno spojnicom točaka C-D duljine 4,70 metara na k.č.5053, k.o. G. V., iskopali kanal na skici lica mjesta određen spojnicom točaka N-M, duljine 3 m, na dijelu k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V., navezli šljunak na skici lica mjesta određen spojnicom točaka E-E1-F-G-G1-H-E, na dijelu k.č.5053 ( zk.č. 3891/2) k.o. G. V., dijelu k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V., površine 18 m² i spojnicom točaka I-I1-J-K-K1-L-I, na dijelu k.č.5053 ( zk.č. 3891/2) k.o. G. V. (površine 13 m²), dijelu k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V. površine 13 m², dijelu k.č. 5054 (zk.č. 3891/3)k.o. G. V., površine 1 m², a čime su smetali suposjed tužitelja te u potpunosti isključili tužitelja od svakog provoza i prolaza do nekretnine u suposjedu tužitelja označene kao k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V.

 

II.               Zabranjuje se tuženicima svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

III.              Nalaže se tuženima platiti tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja pa do isplate, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II              Nalaže se tužitelju da tuženima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.413,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena koje teku od 1. travnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj u tužbi navodi da je posljednji mirni posjednik nekretnine kčbr. 5055/1 k.o. G. V. koja odgovara zkčbr. 3881/1 k.o. G. V., poslovna zgrada br. 373 K. ulica i šuma površine 9417 m2, šuma površine 9045 m2, poslovna zgrada br. 373 K. ulica, površine 372 m, zkčbr. 3888/2 k.o. G. V., šuma K. ulica površine 39 m2. Ističu da se do navedene nekretnine dolazi služnim putem prolaza i provoza koji je u naravi produžetak K. ulice do kućnog broj 373 u dužini cca 455 m širine, 3 m dužine koji se proteže zapadnom dužinom cijele kčbr. 5055/1 k.o. G. V. koja odgovara zkčbr. 3881/1 k.o. G. V., pa sve do dijela zkčbr. 3888/1 k.o. G. V. na kojoj se nalaze objekti (skloništa za životinje) tužitelja i  zkčbr. 3888/2 k.o. G. V., šuma K. ulica površine 39 m2. Navode da su dana 25. veljače 2016. tuženici smetali tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti provoza putem koji je u naravi produžetak K. ulice do kućnog broja 373 u dužini cca 455 m širine, 3 m dužine koji se proteže do dijela kčbr. 5055/1 k.o. G. V. koja odgovara zkčbr. 3881/1 k.o. G. V., poslovna zgrada br. 373 K. ulica i šuma površine 9417 m2, šuma površine 9045 m2, poslovna zgrada br. 373 K. ulica, površine 372 m, zkčbr. 3888/2 k.o. G. V., šuma K. ulica površine 39 m2 na kojoj se nalaze objekti tužitelja na način da su put prepriječili betonskim blokom, srušenim deblima drveća, te sa dvije hrpe šljunka u cijeloj širini navedenog puta i prokopanim kanalom u širini puta provoza. Tijekom postupka navodi  kako do nalaza i mišljenja nije mogao odrediti točno smetanje posjeda, odnosno da li se smetanja dogodilo na k.č.br. 5055/1, k.o. G. V. ili na k.č.br. 5053, k.o. G. V. Naime, da je tužitelj u suposjedu k.č.br. 5055/1, k.o. G. V. dok k.č.br. 5053, k.o. G. V. koristi na način da na istoj ima pravo posjeda stvarne služnosti prolaza i provoza do povlasne nekretnine označene kao k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V., pa usklađuju tužbeni zahtjev sukladno dopunskom nalazu i mišljenju geodetskog vještaka M. B. od 31. ožujka 2020., uz napomenu kako je posjedovno stanje uspostavljeno, pa predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kako je to pobliže opisano u izreci presude pod točkom I.

 

                    2.              Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno osporava mirni i posljednji faktični suposjed predmetne nekretnine, te čin smetanja posjeda, kao i aktivnu legitimaciju tužitelja, te pasivnu legitimaciju tuženih. Ističe da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Psp-63/2016 vodi postupak između ostalih i protiv tužitelja radi smetanja posjeda od 18. ožujka 2016. u kojem postupku se tužena poziva na institut dopuštene samopomoći. Navodi da prema čl. 21. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo na zaštitu posjeda se ostvaruje sudskom zaštitom ili dopuštenom samopomoći, a imajući u vidu činjenicu da je sa činom tužitelja uspostavljeno prijašnje stanje predlaže odbaciti odnosno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je temeljem čl. 24. st. 1. istog Zakona određeno da je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a prema st. 2. istog članka suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svojeg suposjeda od smetanja koje je učinio njegov suposjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu. Prvo tuženik ističe da je on predsjednik 2. tuženika, a koji je temeljem Odluke o darovanju Udruzi 2. tuženika Klasa: 940.01/11-03/14, Ur. broj: 5030120-11-1 od 1. rujna 2011. i Odluke o izmjeni i dopuni  Odluke o darovanju Udruzi 2. Klasa: 022-03/15-04/2004, Ur. broj: 50301-9-09/09-15-2 od 28. svibnja 2015. faktični mirni i pošteni posjednik nekretnina i to između ostalih zk.čbr. 3888/1 površine 9417 m2 i na njoj evidentirane poslovne zgrade broj 373 površine 372 m2, te kčbr. 3888/2 šuma površine 32 m2, upisane u z.k. ul. broj k.o. G. V., koje odgovara kčbr. 5055/1, k.o. G. V. površine 9417 m2. Navodi da je 2. tuženik posjednik predmetnih nekretnina temeljem Ugovora o dozvoli ulaska u posjed i korištenje nekretnine u k.o. G. V. sklopljenim između Republike Hrvatske i tužitelja (vjerojatno je došlo do omaške u pisanju s obzirom da se radi o 2. tuženiku, što je razvidno iz samog navedenog Ugovora-list 96) od 6. listopada 2015. kojim su nekretnine označene kao kčbr. 3891/2, 3888, 3891/3 i 3471/1, sve k.o. V. G. darovane Udruzi u svrhu prenamjene postojećih objekata u rekreacijski centar UBVVPDR-S. s. Navodi da je na nekretnini kčbr. 3888 šuma površine 1 kj i 1029 čhv upisana u z.k. ul. 1013 k.o. G. V. izgrađena poslovna zgrada broj 373, te je kčbr. 3888 cijepana na zk.čbr. 3888/1 površine 9417 m2 i na njoj evidentirana poslovna zgrada broj 373 površine 372 m2, te kčbr. 3888/2 šuma površine 32 m2. Navodi da je tužitelj upoznat s datumom početka radova 15. siječnja 2016. na projektu izgradnje "Rekreacijski centar UBVVPDR-S. s.", kao i da neovlaštenim korištenjem devastiranih objekata i uslijed obavljanja radova mogu nastati eventualne štete i štetne posljedice koje 2. tuženik kao odgovorna osoba i pošteni posjednik, te naručitelj radova ima, a što potvrđuje zapisnik od 8. prosinca 2015. koji je potpisan i ovjeren žigom tužitelja od strane predsjednice tuženika T. Š. Predlaže odbaciti odnosno podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Tijekom postupka tuženici navode da se na predmetnim nekretninama nalaze od rujna 2011. godine, dok je tužiteljica svoju udrugu osnovala 2012. godine i bespravno izgradila drvene barake koje su po rješenju nadležnih tijela trebale biti srušene. Tuženici su u posljednjem mirnom posjedu i oduvijek su se protivili prolazu tužiteljice kroz nekretninu koja je u njihovom posjedu. Navode da je iz provedenog očevida kao i nalaza i mišljenja geodetskog vještaka od 8. kolovoza 2019. vidljivo kako je posjedovno stanje vraćeno u prijašnje stanje, nesporno temeljem samopomoći tužitelja, stoga tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak, jer je uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja tužitelj konzumirao pravo na zaštitu posjeda. Ponovno upire na odredbe čl. 24. st. 1. i 2. ZV-a, te potražuje parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

                    3.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u fotografije lica mjesta (list 5-9), skica odnosno katastarski plan k.o. G. V. (list 10 i 33), prikaz z.k. uloška 10113 k.o. G. V. sa stanje na dan 3. ožujka 2016. (list 11), Odluka Vlade Republike Hrvatske o darovanju Udruzi branitelja i veterana Vojne policije iz Domovinskog rata, Zagreb "S. s." u Zagrebu od 1. rujna 2011. (list 25-26, 94-95), Ugovor o dozvoli ulaska u posjed i korištenje nekretnine u k.o. G. V. između Republike Hrvatske i Udruge branitelja i veterana Vojne policije iz Domovinskog rata od 6. listopada 2015. (list 27-29, 96-98, 101-103), prijedlog Ureda za zakonodavstvo Vlade Republike Hrvatske od 16. ožujka 2015. (list 30, 100), Odluku o izmjeni i dopuni Odluke Vlade Republike Hrvatske o darovanju Udruzi branitelja i veterana Vojne policije iz Domovinskog rata (list 31, 99), izvadak iz zemljišne knjige za z.k. uložak 10113 k.o. G. V. sa stanje na dan 1. ožujka 2016. (list 32), zapisnik sa sastanka od 8. prosinca 2015. u prostorijama 2. tuženika (list 34-35, 104), dopis Grada Zagreba, Gradske četvrti Č., Vijeće gradske četvrti Č. od 7. svibnja 2012. (list 43), potvrdu MUP-a, PU zagrebačke, II. PP Z. od 30. ožujka 2016. (list 44), kaznena prijava 2. tuženika protiv T. Š. i M. d.d. od 21. ožujka 2016. (list 45), fotografije (list 46-47), preslike iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Psp-63/2016 (list 90-92), Kooperantski ugovor između 2. tuženika i tvrtke K.-t. d.o.o. od 17. veljače 2016. (list 105-107), dnevnik prijevoza tvrtke K.-t. d.o.o. od 17. veljače 2016. (list 108), preslike iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Psp-63/2016 (list 111-150), rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 18. listopada 2017. (list 155-157), te je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. M. B. iz P. t. d.o.o., te izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. M. B. iz P. t. d.o.o. (list 179-201), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. M. B. iz P. t. d.o.o. (list 213-220), te je saslušao predsjednicu tužitelja T. Š., te 1. tuženika osobno i kao predsjednika 2. tuženika kao stranke u postupku.

 

              4.              Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

 

              5.              Između stranaka je sporno da li su tuženici smetali tužitelja u posljednjem faktičnom i mirnom suposjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza na nekretninama pobliže opisanim u tužbi, a na način da su postavili betonske blokove (elemenate), srušena debala drveća, iskopali kanal i navezli šljunak.

 

              6.              Ovdje valja napomenuti da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu kako to propisuje čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) pa se sud u ovom postupku nije upuštao u raspravljanje o pravu na posjed tužitelja i tuženika, pravnoj osnovi posjeda, vlasništvu i poštenju posjednika, stoga za rješenje ovog postupka nisu bitni prikaz z.k. uloška 10113 k.o. G. V. sa stanje na dan 3. ožujka 2016. (list 11) i izvadak iz zemljišne knjige za z.k. uložak 10113 k.o. G. V. sa stanje na dan 1. ožujka 2016. (list 32) kojima se dokazuje vlasništvo.

 

              7.              Što se pak tiče spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Psp-63/2016 (list 90-92 i 111-150) razvidno je da se između stranaka, samo u obrnutim ulogama vodi još jedan postupak radi smetanja posjeda, ali ishod istoga nije vezan za ovaj postupak.

 

              8.              Uvidom u Odluku Vlade Republike Hrvatske o darovanju Udruzi branitelja i veterana Vojne policije iz Domovinskog rata, Z. "S. s." u Z. od 1. rujna 2011. (list 25-26, 94-95) utvrđeno je da je Republika Hrvatska kao vlasnik ovdje 2. tuženiku darovala nekretnine označene kao kčbr. 3891/2, 3888, 3891/3 i 3471/1, sve k.o. V. G. u svrhu prenamjene postojećih objekata u rekreacijski centar UBVVPDR-S. s., a Ugovor o darovanju nekretnina će se sklopiti naknadno uz uvjete iz točci II Odluke.

 

              9.              Uvidom u prijedlog Odluke o izmjeni i dopuni Odluke Vlade Republike Hrvatske o darovanju Udruzi branitelja i veterana Vojne policije iz Domovinskog rata (list 31, 99) utvrđeno je da su istom trebali biti promijenjeni točka II i IV Odluke Vlade Republike Hrvatske o darovanju Udruzi branitelja i veterana Vojne policije iz Domovinskog rata, Zagreb "S. s." u Zagrebu od 1. rujna 2011., a temeljem prijedloga Ureda za zakonodavstvo Vlade Republike Hrvatske od 16. ožujka 2015. (list 30, 100), međutim navedena odluka nije potpisana.

 

10.              Uvidom u Ugovor o dozvoli ulaska u posjed i korištenje nekretnine u k.o. G. V. između Republike Hrvatske i Udruge branitelja i veterana Vojne policije iz Domovinskog rata od 6. listopada 2015. (list 27-29, 96-98, 101-103) utvrđeno je da je 2. tuženiku dozvoljen ulazak u posjed i korištenje nekretnine kčbr. 3888/1 (ranije dio kčbr. 3888) k.o. V. G.

 

              11.              Uvidom u zapisnik sa sastanka od 8. prosinca 2015. u prostorijama 2. tuženika (list 34-35, 104) razvidno je da se na istome razgovaralo o preseljenju konja 1. tuženika sa posjeda 2. tuženika, a zbog radova koje će započeti 2. tuženik, premda se na navedenom sastanku ne spominju zemljišne čestice na kojima će se izvoditi radovi, već se samo navodi posjed 2. tuženika.

 

              12.              Uvidom u Kooperantski ugovor između 2. tuženika i tvrtke K.-t. d.o.o. od 17. veljače 2016. (list 105-107) utvrđeno je da je 2. tuženik sa navedenom tvrtkom sklopio ugovor o izvođenju radova na kčbr. 3891/2, 3888, 3891/3 i 3471/1, sve k.o. V. G., a iz dnevnika prijevoza tvrtke K.-t. d.o.o. od 17. veljače 2016. (list 108) razvidno je da je navedena tvrtka započela sa radovima na predmetnim nekretninama.

 

              13.              Uvidom u dopis Grada Zagreba, Gradske četvrti Č., Vijeće gradske četvrti Č. od 7. svibnja 2012. (list 43) utvrđeno je da je navedeno Vijeće gradske četvrti tužitelju Zaključkom dalo na korištenje zemljište na području bivše vojne streljane u M., premda navedeni zaključak nije dostavljen, da bi se moglo utvrditi temeljem čega je zemljište dano na korištenje.

 

              14.              Uvidom u rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 18. listopada 2017. (list 155-157) utvrđeno je da istim odbijena žalba ovdje 2. tuženika protiv rješenja Grada Zagreba i to Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada , graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 23. veljače 2017. kojim je odbačen prijedlog ovdje 2. tuženika za obnovu postupka okončanog rješenjem o izvedenom stanju od 19. ožujka 2014. kojim se ozakonjuje nezakonito izgrađena jednostavna zgrada na k.č. br. 5055/1 k.o. G. V.

 

15.              Tužitelj tvrdi da su on i tuženici suposjednici sporne nekretnine, a prema čl. 24  st. 1 ZVDSP-a svaki suposjednik je ovlašten štititi svoj suposjed od drugih suposjednika ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

              16.              Da bi utvrdio da li je došlo do smetanja suposjeda tužitelja sud je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. M. B. iz P. t. d.o.o., te izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. M. B. iz P. t. d.o.o. (list 179-201), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. M. B. iz P. t. d.o.o. (list 213-220), te dokaz saslušanjem predsjednice tužitelja T. Š., te 1. tuženika osobno i kao predsjednika 2. tuženika kao stranaka u postupku.

 

17.              Prilikom očevida na licu mjesta sud je utvrdio da se utuženi betonski blokovi, srušena debla drveća, te dvije hrpe šljunka te iskopani kanal više ne nalaze na licu mjesta kako je to bilo u vrijeme utuženja prema fotografijama koje su dostavljene u spis (list 5-9). Predsjednica i dopredsjednik tužitelja pokazuju sudskoj komisiji točno gdje su se betonski blokovi, srušena debla drveća, te dvije hrpe šljunka i iskopani kanal nalazili. Predsjednica Udruge na licu mjesta je navela da tužitelj nema drugog pristupa do radnog prostora i objekata Udruge, te životinjama (konjima), te navodi da su uz pomoć lokalnih vatrogasaca, Vatrogasnog društva K., te članova mjesnih lokalnih odbora uklonili betonske blokove i srušena debla, te kroz nasipani šoder probili prolaz da se može proći automobilom. Navodi da što se tiče šodera isti nije u cijelosti bio uklonjen s puta već je samo bio pomaknut i razmaknut da se može proći automobilom, a utvrđeno je da navedenog šodera prilikom očevida uopće nema na licu mjesta. Utvrđeno je da predsjednica Udruge navodi da oni nisu zatrpali iskopani kanal, s obzirom da kada su si oslobodili put od betonskih blokova i šljunka mogli su proći do prostora svoje Udruge.

18.              Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. M. B. iz P. t. d.o.o. da su mu prilikom očevida pokazane pet spornih lokacija i to lokacija 1 gdje su se nalazili betonski elementi koji su zagrađivali teren, lokacija 2 gdje se navodi da su bili betonski elementi koji su zagrađivali teren na poziciji kolne površine, lokacija 3 gdje se navodi da je bio iskopan kanal, te lokacije 4 i 5 gdje se navodi da je bio naveden šljunak. Vještak je nakon premjeravanja identificirao lokacije, koje lokacije je označio na skici lica mjesta (list 201). Lokaciju 1 na skici lica mjesta vještak je odredio spojnicom točaka A-A1-A2-B, na dijelu k.č. 5051/1 (zk.č. 3738/4), 5051/7 (zk.ć. 3728/1), dijelu k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V. u duljini 11,16 metara, lokaciju 2 na skici lica mjesta vještak odredio spojnicom točaka C-D duljine 4,70 metara na k.č.5053, k.o. G. V., lokaciju 3 na skici lica mjesta vještak je odredio spojnicom točaka N-M, duljine 3 m, na dijelu k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V., lokaciju 4 na skici lica mjesta vještak je odredio spojnicom točaka E-E1-F-G-G1-H-E, na dijelu k.č.5053 ( zk.č. 3891/2) k.o. G. V., dijelu k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V., površine 18 m² i lokaciju 5 na skici lica mjesta vještak je odredio spojnicom točaka I-I1-J-K-K1-L-I, na dijelu k.č.5053 ( zk.č. 3891/2) k.o. G. V. (površine 13 m²), dijelu k.č. 5055/1 (zk.č. 3888/1) k.o. G. V. površine 13 m², dijelu k.č. 5054 (zk.č. 3891/3)k.o. G. V., površine 1 m².

 

              19.              Na prigovore stranaka vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja iz koje proizlazi da pozicija srušenih drveća odgovara poziciji lokacije br. 1, a koja je opisana u osnovnom nalazu i mišljenju, te lokaciji br. 2. Također je naveo da pozicije koje je tužitelj pokazao su utabane pošljunčane površine kako su opisane u osnovnom nalazu i mišljenju i prilikom vanjskog uredovanja suda su bile u funkciji prolaza i provoza. Navodi da je kčbr. 5060/1 k.o. G. V. u katastru evidentirana kulturom potok R., a pregledom lica mjesta je vidljivo da je isto potok, odnosno vodotok te je vještak mišljenja da u smislu prolaza i provoza po njemu nije moguće prolaziti i provoziti. Navodi da je kčbr. 5056 k.o. G. V. evidentirana kulturom šuma G., te je u naravi pod drvećem i u padu prema istočnoj strani, odnosno prema vodotoku pa je u tome pogledu nepodobna i nemoguća za prolaz i provoz. Kčbr. 5057 k.o. G. V. je evidentirana kulturom pašnjak, G., te je u naravi pod drvećem i u padu prema istočnoj strani, odnosno prema vodotoku pa je u tome pogledu nepodobna i nemoguća za prolaz i provoz. Naveo je da na terenu nisu pronađene neke druge pozicije preko kojih bi mogao biti moguć neki zamjenski prolaz i provoz.

 

20.              Premda je tuženik prigovarao dijelu dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. M. B. iz P. t. d.o.o., isti nije predlagao saslušanje vještaka, pa sud smatra navedene prigovore paušalnim.

 

21.              Predsjednica Udruge tužitelja T. Š. prilikom saslušanja navela je da je sporni put jedini put kojim se može doći do objekata i životinja koje imaju, a koji se nalaze dalje po tom putu. Navedenim putem se osim njih u to vrijeme koristilo i Lovačko društvo F., te Vodoprivreda i drugi građani i rekreativci. Navodi da su oni Udruga koja se bavi rekreativnim i terapijskim jahanjem, te imaju 14 životinja na skrbi i to 7 konja i ostalih životinja, a na tome području izvode i terapije s djecom i ostalim osobama u potrebi, te ostale programe sufinancirane od Grada Z.. Sporni put je bio prohodan sve do 25. veljače 2016. godine, te su do tada mogli do svojih objekata i životinja proći s automobilom, pješice ili na bilo koji način. Međutim, toga dana 25. veljače 2016. ujutro došli su i na tom prilaznom putu zatekli dva betonska bloka visine cca 50 cm, a dužine cca 1,60 do 1,70 m koji su poprijeko ležali na putu na način da je put s njima bio pregrađen, a jedan balvan je bio naslonjen tako da je bio naslonjen na jedno brdašce sa strane te se ispod njega moglo provlačiti samo pješice. Zbog toga oni nisu mogli doći automobilom do svojih objekata i životinja, već su mogli doći samo pješice sa strane. Pored toga puta se nalazi jedna zapuštena zgrada oko koje se možda nekada moglo proći autom, međutim tamo je iskopan kanal tako da ni tuda nisu mogli proći autima. Jedno 150 m od tih betonskih blokova i balvana dalje po putu bilo je nasuto po prilici jedno 20 kubika šodera, pojašnjava da se radilo o dvije velike hrpe šodera od kojih se također nije moglo proći s automobilom po tom putu. Navela je da je prijatelj na ročištu prisutnog 1. tuženika i predsjednika Udruge 2. tuženika uhvaćen kada je istovarivao te betonske blokove i stoga su znali da je to sve napravio 1. tuženik. Također 1. tuženik im se već i ranije prijetio na način da će im porušiti njihove objekte. Oni su nakon toga pozvali TV i radijske ekipe da im pomognu u rješavanju situacije pošto tuženik to nije htio pomaknuti, s obzirom da su oni to od njega usmeno tražili jer je isti bio prisutan tamo i to odmah taj prvi dan, a i sljedeći dan su to tražili od njega, međutim to 1. tuženik nije htio napraviti. Njihovi korisnici su zvali vatrogasce, a okupili su se i lokalni ljudi zbog toga što je napravljeno. Tuženik je vikao da je sve njegovo, a misli da je to bilo drugi dan od toga događaja kada su sve to zatekli tamo. Vatrogasci su došli isti ili drugi dan, više ne sjeća zbog proteka vremena, te su isti ispilili taj balvan, a oni su se nakon par dana poslužili samopomoći i maknuli su te betonske blokove, a šljunak su razbacali s puta lopatama na lijevu i desnu stranu, te se nakon toga moglo prolaziti po tom putu kao i ranije s automobilima. Navodi da je već ranije viđala tog čovjeka kojeg su vidjeli da je postavljao te betonske blokove zajedno sa 1. tuženikom odnosno predsjednikom Udruge 2. tuženika, te zna da se taj gospodin preziva Poturica i da su u prijateljskim odnosima, a sad ne zna da li su možda i na neki drugi način povezani kumstvom ili slično. Navela je da se od svibnja 2012. nalaze u posjedu objekata gdje se nalaze štale i životinje koje koriste. U to vrijeme 2012. godine u posjedu zgrade i dvorišta koju je ranije opisivala predsjednica Udruge kao napuštenu navodi da su se u posjedu te zgrade nalazile Hrvatske šume. Udruga tužitelja nikada nije koristila navedenu zgradu i dvorište. Ponavlja da su nakon postavljanja predmetnih betonskih blokova i šljunka mogli svojoj nekretnini na kojoj su se nalazile životinje pristupiti pješice. Nakon što su se poslužili institutom samopomoći tuženi ih nisu dalje onemogućavali u korištenju predmetnoga puta. Na pitanje da li zna od kada su tuženi u posjedu ranije navedene nekretnine, dvorišta i puta predsjednica Udruge tužitelja navodi da ona zna da nisu u posjedu. Vezano uz radove na navedenome području 2016. godine od strane tuženih navela je da im je 1. tuženik i predsjednik Udruge 2. tuženika rekao da je navedeni šljunak upravo i dovezen zbog obavljanja radova.              Navela je da se nakon što su bili upoznati da će se na navedenome objektu obavljati nekakvi radovi tome nisu protivili. Ranije spominjana napuštena zgrada je još uvijek napuštena, a zna da tamo netko igra paintball.

 

22.              Prvo tuženik Ž. J. osobno i kao predsjednik Udruge 2. tuženika prilikom saslušanja naveo je da je u rujnu 2011. godine Vlada RH dala darovnim ugovorom u posjed zemljište, zgrade i područje bivše vojarne S. s. s točno naznačenim katastarskim česticama, te su oni odmah ušli u posjed istih. Sporni put o kojem se ovdje govori nije tamo postojao 2011. godine kada su oni ušli u posjed svojih nekretnina. Predsjednica Udruge tužitelja i njezina Udruga su došli negdje u rujnu ili listopadu 2012. i napravili dvije drvene barake koje su se također nalazile na zemljištu koje su oni imali u posjedu, te je pozvana građevinska inspekcija i izdana su rješenja o rušenju tih objekata. Udruga tužitelja nema nikakvo rješenje da mogu biti na tom posjedu. Po Zakonu o graditeljstvu oni su morali osigurati svoju građevinu da mogu započeti s radovima, te je Udruga 2. tuženika sklopila ugovor s firmom K.-t., te je ista firma na gradilište dovezla i s kranom stavila džezere odnosno betonske blokove koji su trebali osigurati da se na njihovu nekretninu ne može dovoziti smeće i otpad i da se može krenuti s izvođenjem radova, a to je bilo dva dana prije spornog incidenta u veljači 2016. D. P. je zaposlenik firme BB gradnja koja je kooperant firme K.-t., te on nije u nikakvim kumskim odnosima s istim već ga poznaje iz kvarta. Ista firma je dovezla i građevinski materijal odnosno sporni šljunak koji su poslije gospođa T. i njezini iz Udruge tužitelja razvezli i koji je viđen kada je bio očevid suda, a sve do tada, odnosno do veljače 2016. tamo nije bilo nikakvoga puta, već je bila livada po kojoj se je moglo proći. Navodi da su na toj svojoj nekretnini postavili i taj balvan koji gospođa danas spominje, odnosno radilo se je o drvenoj gredi koja je stavljena na ulaz u njihovu zgradu, a iznad toga je šumski put koji ide na Sljeme, a kojim se isto tako može doći do objekata tužitelja. Na tom šumskom putu o kojem inače vodi brigu Park prirode M. postojala je jedna rampa koju su tužitelji ili netko drugi potrgali. Naveo je da je na početku ulaza u njihovu parcelu bio znak da više nema puta, te da je šumski put i da je ograničeno kretanje. Naveo je da su građevinski materijal koji je spominjao dovezle građevinske firme koje su oni angažirali, te se to sve dešavalo u petak, dakle u radni dan, a više se ne sjeća točnog datuma, ali zna da je bila veljača 2016., a dva dana kasnije u nedjelju ga je pozvala policija da im gori zgrada Udruge 2. tuženika i da su tamo vatrogasci. Kako je i sam vatrogasaca došao je na lice mjesta te su mu vatrogasci rekli da su odrezali taj drveni balvan jer im je rečeno da su djeca ugrožena. Kada je došao na lice mjesta tamo su bili prisutni vatrogasci, policija i novinarska ekipa Nove TV i nekakvog radija. Vatrogasci i policija su se povukli, a novinari su ga nakon toga ispitivali da da izjavu. Nakon toga događaja oni su se maknuli od tamo, odnosno pod tim misli na sebe i članove Udruge, jer nisu željeli imati sukoba s članovima Udruge tužitelja. Članovi Udruge tužitelja su onda maknuli taj pijesak i šljunak koji su tuženima dovezle građevinske firme, odnosno razgrnuli su ga na taj način da su ga uništili, a maknuli su i te betonske blokove, te su se oni od svega toga maknuli da više ne ulaze u sukobe s njima. Sada tamo na predmetnoj nekretnini samo djeca članova njihove Udruge dolaze igrati paintball, a on ne zna da li to oni nekome i iznajmljuju, a čini mu se da uzimaju kotizaciju za kuglice za paintball, a koliko zna tamo nema komercijale, a i članovi njegove Udruge povremeno obilaze predmetnu nekretninu, a i on osobno. Naveo je da plaćaju penale firmi koja ne može graditi, te su ih tužitelji onemogućili u nastavku gradnje, čime Udruga 2. tuženika trpi štetu. Naveo je da Udruga 2. tužitelja nije provela darovni ugovor u zemljišnim knjigama, ali imaju ugovor o ulasku u posjed predmetnih nekretnina. Ističe da su ishodili uporabnu dozvolu za zgradu. Navodi da ima dokaze o plaćanjima penala, te ima i ugovore s građevinskom firmom. Vezano za iskopani kanal pored zapuštene zgrade 1. tuženik i predsjednik Udruge 2. tuženika navodi da su taj kanal iskopali radi odvodnje oborinskih voda, a također imaju ugovor s Gradom Z. da Grad Z. preko njihove parcele može voditi kanalizaciju za G. M., a što je Grad Z. i radio. Navodi da je Udruga 2. tuženika vjerojatno vlasnik predmetnoga zemljišta s obzirom da imaju darovni ugovor. Na pitanje kako je i da li je Udruga tužitelja dolazila do svojih objekata u periodu od 2012. do 2016. godine naveo je da su oni od početka imali sporove s Udrugom tužitelja i tražili su od njih da se maknu i da tuda ne prolaze preko nekretnine u posjedu 2. tuženika. Naveo je da se je moglo proći s automobilom preko te livade koju je on ranije spominjao. Naveo je da nije siguran da li su članovi Udruge tužitelja od kada su sagradili barake koje su spominjane dolazili svaki dan ili nisu, ali zna da su prvo bile samo te barake, pa je dovedena jedna životinja, pa dvije i onda kasnije s vremenom više njih. Navodi da on tamo nije dolazio svaki dan, pa ih i nije mogao vidjeti svaki dan, a kada je bio tamo onda je i dolazio u verbalne sukobe s predsjednicom Udruge tužitelja T. Š., te istoj nije dozvoljavao da prolazi preko njihove nekretnine.

 

              23.              Prvo tuženik Ž. J.  ujedno i predsjednik 2. tuženika, dakle, ne osporava da je po nalogu 2. tuženik tvrtka K.-t. d.o.o. na gradilište i čestice u posjedu 2. tuženika dovezla i s kranom stavila džezere odnosno betonske blokove, koji su po tvrdnji istoga trebali osigurati da se na njihovu nekretninu ne može dovoziti smeće i otpad i da se može krenuti s izvođenjem radova, a to je bilo dva dana prije spornog incidenta u veljači 2016, a za koji se više ne sjeća točnog datuma. Ne osporava da je ista firma dovezla i građevinski materijal odnosno sporni šljunak.

 

              24.              Predsjednica Udruge tužitelja T. Š. navela je, kako je već rečeno, da su 25. veljače 2016. ujutro došli i na predmetnom prilaznom putu zatekli dva betonska bloka visine cca 50 cm, a dužine cca 1,60 do 1,70 m koji su poprijeko ležali na putu na način da je put s njima bio pregrađen, a jedan balvan je bio naslonjen tako da je bio naslonjen na jedno brdašce sa strane te se ispod njega moglo provlačiti samo pješice. Navela je i da se pored toga puta nalazi jedna zapuštena zgrada oko koje se možda nekada moglo proći autom, međutim tamo je iskopan kanal tako da ni tuda nisu mogli proći autima. Jedno 150 m od tih betonskih blokova i balvana dalje po putu bilo je nasuto po prilici jedno 20 kubika šodera, pojasnila je da se radilo o dvije velike hrpe šodera od kojih se također nije moglo proći s automobilom po tom putu. Kako je vidljivo iz iskaza predsjednice tužitelja vatrogasci su isti ili drugi dan ispilili deblo drveta, a tužitelj se nakon par dana poslužio samopomoći i maknuli su sa svojim članovima betonske blokove, a šljunak su razbacali s puta lopatama na lijevu i desnu stranu, te se nakon toga moglo prolaziti po tom putu kao i ranije s automobilima. Nakon što su se poslužili institutom samopomoći tuženi ih nisu dalje onemogućavali u korištenju predmetnoga puta.

 

25.              Posjedovna zaštita se ostvaruje na dva načina – putem dopuštene samopomoći ili putem suda podnošenjem tužbe. Na temelju navoda stranaka, fotografija  i očevida na licu mjesta sud je utvrdio da se tužitelj poslužio institutom samopomoći iz čl. 27 ZVDSP-a. Kako je težište posjedovne zaštite na uspostavi ranijeg posjedovnog stanja, tada tužitelj u situaciji kad je uklonio betonske blokove, deblo drveta, te šljunak i na taj način uspostavio ranije suposjedovno stanje, za koje on tvrdi da je postojalo, jer može nesmetano pristupiti prostoru gdje se nalazi njegova građevina i životinje, tada tužitelj više nema pravo na posjedovnu zaštitu, jer je istu već ostvario u i to u roku od 30 dana od saznanja za čin navodnog smetanja iz čl. 21 st. 3 ZV-a pomoću samopomoći, jer u tužbi tvrdi da je za utuženo smetanje saznao 25. veljače 2016., te iz iskaza predsjednice tužitelja proizlazi da je odmah istog dana znala tko je počinio čin navodnog smetanja, a betonske blokove, deblo drveta, te šljunak je uklonio u roku par dana. Što se pak tiče iskopanog kanala uz zapuštenu zgradu, predsjednice tužitelja je navela da tužitelj nije zatrpao predmetni kanal. Međutim, iz iskaza iste proizlazi da se tužitelj ustvari nikada nije niti služio prolazom gdje je iskopan kanal, već se tu nekada možda moglo proći automobilom (nije navela kada).

 

26.              Dakle, u odnosu na iskopani kanal proizlazi da i sam tužitelj po svojoj predsjednici navodi da nije bio u suposjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza na dijelu nekretnine gdje je prolazio sporni iskopani kanal, pa onda niti nije mogao biti smetan u mirnom suposjedu navedenog dijela nekretnine, pa je onda u tome dijelu tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

 

              27.              Kako je utvrđeno da je tužitelj suposjed, za koji tvrdi da postoji i da mu je smetan postavljanjem betonskih blokova, deblom drveta, te šljunkom, zaštitio putem samopomoći, to sud smatra da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu, pa je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

28.              S obzirom na navedeno odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

 

29.              Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a tužitelj je dužan 1 i 2. tuženiku nadoknaditi troškove parnični postupka u iznosu od 3.413,00 kuna.

 

30.              Trošak 1. i 2. tuženika se sastoji od troškova zastupanja 1. i 2. tuženika po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 t. 2 Tarife po 200 bodova, što uz uvećanje od 10 % zbog zastupanja dva tuženika ukupno iznosi 220 bodova, što uz vrijednost od 1 boda od 10,00 kuna temeljem Tbr. 50 Tarife iznosi 2.200,00 kuna, a  uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife od 550,00 kuna ukupno iznosi 2.750,00 kuna i to za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, pa sud ne može 1. i 2. tuženiku priznati poseban trošak radi odgovara na žalbu protiv rješenja o odbacivanju tužbe u ovom postupku. Istome je međutim priznat materijalni trošak predujma za dopunu geodetskog vještačenja u iznosu od 663,00 kuna.

 

31.              Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZPP-a, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona  (112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

U Sesvetama 1. travnja 2021.

 

S U D A C

Andrea Herendić, v.r.


POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležni županijski sud, pisano u 3 primjerka.

 

 

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. 1. i 2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu