REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 517/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A
I

R J E Š E N JE

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja ad. 1 N. B. iz S., OIB: … i tužiteljice ad. 2 A. B. iz S., OIB:
…, oboje zastupani po pun. R. V., odvj. u S., protiv tuženika
H. osiguravajuća kuća d.d., Z., OIB: …, zastupanog
po odvjetnicima iz O. društva O., P. & P. d.o.o. Z., radi
naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. veljače

2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 1. travnja 2021.
godine,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti na ime
naknade imovinske i neimovinske štete tužitelju ad. 1 ukupan iznos od
64.690,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od
13. ožujka 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tužitelju
ad. 1 zakonske zatezne kamate koje na iznos od 124.121,13 kn teku od 13.
ožujka 2018. godine do 12. studenog 2018. godine po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne
kamate na tako dobiveni apsolutni iznos od 30. kolovoza 2019. godine do
isplate zahtjev tužitelja ad. 1 odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici
ad. 2 na ime naknade neimovinske štete iznos od 75.000,00 kn sa zakonskim
zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

2

Pn. 517/19

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ad. 1 i ad. 2 za isplatu iznosa od 2.500,00 kn na
ime troškova zastupanja u izvansudskom postupku sa zakonskim zateznim
kamatama od 13. ožujka 2018. godine do isplate, jer je o tom zahtjevu valjalo
odlučiti rješenjem vezano za trošak cjelokupnog postupka.

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 1 povukao tužbu u dijelu zahtjeva za naknadu
štete s naslova troškova grobnice u iznosu od 9.500,00 kuna sa zakonskim
zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine do isplate.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica ad. 1 povukla tužbu u dijelu zahtjeva za
naknadu štete s naslova kupnje crnine u iznosu od 1.500,00 kn sa
zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužiteljima ad. 1 i ad. 2 parnični trošak u iznosu od 29.381,25 kn sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 30. kolovoza 2019. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se
navodi da je dana 13. veljače 2018. godine u S., na parkiralištu položenom između
zgrada u D. ulici, u prometnoj nezgodi u ulozi pješaka smrtno stradala, na licu
mjesta, pokojna T. B.. Do prometne nezgode da je došlo na način da je
tuženikov osiguranik I. P. vozeći unatrag teretno vozilo marke I.
T." reg. oznake …, koje je bilo osigurano kod tuženika policom
osiguranja broj …, a da se prethodno nije uvjerio da time ne ugrožava i ne
ometa druge sudionike u prometu te sa sviješću da time ugrožava druge sudionike u
prometu, lakomisleno smatrajući da do prometne nezgode neće doći, krećući se vozilom
u smjeru istok-zapad stražnjim izbočenim dijelom s leđa udario nesretnu pješakinju koja
se pri tome kretala u istom smjeru nakon čega ju je pregazio stražnjim lijevim kotačima
vozila uslijed čega je zadobila zgnječenje glave zbog čega je na licu mjesta preminula.
Tužitelj ad. 1 da je sin pokojnice, tužiteljica ad. 2 njena unuka, oboje da su sa
pokojnicom živjeli duži niz godina u zajedničkom domaćinstvu i sa njom bili emotivno
povezani. Dana 13. ožujka 2018. godine tužitelji da su se obratili tuženiku sa odštetnim
zahtjevom te tražili naknadu štete radi isplate pravične naknade neimovinske štete zbog
gubitka bliske osobe, tužitelj ad. 1 da je zatražio naknadu imovinske štete na ime
troškova sahrane, cvijeća, klape, oglasa, uređenja grobnog mjesta, karmina, a tužiteljica
ad. 2 da je zatražila i naknadu troška nabave crnine. Tuženik da je dana 19. ožujka

2018. godine najprije odbio zahtjev oba tužitelja, kasnije da je – dana 12. 11. 2018.
godine zahtjev djelomično prihvatio i to u odnosu na tužitelja ad. 1 te izvršio djelomičnu
isplatu naknade štete u iznosu od 124.121,13 kn navodeći da tužitelju ad. 1 isplaćuje
umanjene iznose radi toga što smatra da postoji doprinos pokojnice u nastanku štetnog
događaja od 30 %. Tužitelju ad. 1 tuženik da je na ime neimovinske štete zbog gubitka
majke isplatio iznos od 105.000,00 kn, na ime imovinske štete troška uređenja grobnice
iznos od 14.000,00 kn, troška sahrane iznos od 3.609,13 kn, na ime troška objave oglasa
iznos od 462,00 kn te na ime troškova cvijeća iznos od 1.050,00 kn. S obzirom da je

3

Pn. 517/19

tužitelju ad. 1 time djelomično udovoljeno zahtjevu, tužitelj ad. 1 da ima pravo
zahtijevati zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 13. ožujka 2018. godine jer je
to dan podnošenja odštetnog zahtjeva do dana 12. studenog 2018. godine kao dana
djelomične isplate naknade štete. Tužitelj ad. 1 smatra da njegova pokojna majka ničim
nije doprinijela nastanku prometne nesreće u kojoj je izgubila život, u postupku koje je
provodilo ODO da je vještačenjem utvrđeno kako se pokojnica kretala u istom smjeru
kao i vozilo te da ju je vozilo udarilo sleđa i oborilo na tlo, a potom pregazilo. Nesreća da
se dogodila unutar naselja odnosno gradskog kvarta na parkiralištu između zgrada gdje
se nikada u prošlosti nije dogodila nesreća ovakvog tipa, pa da stoga pokojnica i nije
mogla očekivati da će biti pregažena vozilom doslovce ispred kućnog praga. Tužitelj ad. 1
smatra da mu tuženik na ime naknade štete s naslova duševnih boli radi gubitka majke
treba isplatiti dodatni iznos od 60.000,00 kn, na ime naknade štete za izradu grobnice
dodatni iznos od 9.500,00 kn, za troškove sahrane dodatni iznos od 1.540,00 kn, na ime
troška objave osmrtnice dodatni iznos od 200,00 kn, za trošak kupnje cvijeća dodatni
iznos od 450,00 kn, za trošak karmina i klape dodatni iznos od 2.500,00 kn te na ime
kamata tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. ožujka 2018. godine do 12.
studenog 2018. godine iznos od 5.700,00 kn. Tužiteljica ad. 2 navodi kako smatra da joj
tuženik treba na ime naknade štete s naslova duševnih bolova radi gubitka bake isplatiti
iznos od 75.000,00 kn te dodatno iznos od 1.500,00 kn na ime naknade imovinske štete
radi troška nabave crnine. Radi navedenog tužitelji postavljaju zahtjeve u tužbi.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, ističe
prigovor suodgovornosti za nastanak štetnog događaja pokojne T. B. zbog
nepropisnog kretanja po sredini kolnika protivno odredbi čl. 124. i čl. 125. st. 2. Zakona
o sigurnosti prometa na cestama kojim je propisano da se pješak koji se kreće kolnikom
mora kretati što bliže rubu kolnika na način koji ne ometa i ne sprječava promet vozila.
Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet dipl. ing. M. Ž. sačinjenog za
potrebe postupka ODO Split broj KR-DO-204/18 da proizlazi kako se pokojna kretala po
odvojku ulice M. šetalište po prilaznom kolniku kućnog broja D. 47
oko sredine kolnika, a s obzirom da na mjestu nezgode nema nogostupa za pješake da se
ista morala kretati što bliže rubu kolnika na način koji ne ometa vozila. Navodi kako
nedvojbeno postoji doprinos pokojne u omjeru od najmanje 30 % jer da se ista kretala
bliže rubu kolnika do nezgode da ne bi uopće došlo. Tuženik da je dana 12. studenog

2018. godine isplatio tužitelju ad. 1 iznos od 124.121,13 kn, imajući u vidu
suodgovornost pokojne od 30 %, time da je u cijelosti naknadio tužitelju ad. 1 štetu. U
odnosu na tužiteljicu ad. 2 tuženik osporava i samo pravo iste na pravičnu novčanu
naknadu neimovinske štete, jer da bi ista imala pravo na navedenu naknadu sukladno čl.

1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, da je potrebno postojanje trajnije zajednice
života, tj. emocionalna, ekonomska i egzistencijalna povezanost, život odvojen od
roditelja, a što da ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Naknada neimovinske štete
da se unucima dosuđuje samo izuzetno, a što ovdje nije slučaj. U odnosu na troškove
nadgrobnog spomenika tužitelj ad. 1 da je dostavio samo predračun slijedom čega mu je
isplaćen iznos od 14.000,00 kn, osporava iznos s osnova naknade štete radi nabave
crnine kao previsoko postavljen. Osporava i tijek kamate postavljen tužbenim zahtjevom
jer se tužitelj odštetnim zahtjevom zaista obratio tuženiku međutim, da uz isti nije
dostavljena dokumentacija, u doba primitka odštetnog zahtjeva tuženik da nije
raspolagao svom potrebnom dokumentacijom za ocjenu osnovanosti i eventualne visine
postavljenog zahtjeva. Isto tako osporava pravo tužitelja na trošak sastava odštetnog
zahtjeva jer taj trošak nije bio potreban. Radi navedenog tuženik predlaže da sud obije
zahtjev tužitelja u cijelosti uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka.

Na ročištu održanom dana 16. veljače 2021. godine tužitelj ad. 1 povukao je
tužbu u dijelu zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete za izradu grobnice u iznosu od

9.500,00 kn, a tužiteljica ad. 2 zahtjev na ime naknade štete s naslova troška nabave
crnine u iznosu od 1.500,00 kn. Tuženik je pristao na povlačenje tužbe u ovom dijelu
zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška, međutim, prema stavu ovog suda u

4

Pn. 517/19

pogledu zahtjeva za koji je tužba povučena nije trebalo dosuditi nikakav trošak tuženiku
jer u pogledu tog dijela zahtjeva nikakve radnje nisu obavljene i nikakav trošak nije
nastao.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u Splitu
K-1077/18; dopisa tuženika pun. tužitelja od 6. svibnja 2019. godine; podneska putem
e-maila pun. tužitelja tuženiku od 3. svibnja 2019. godine te od 23. listopada 2018.
godine; dopisa tuženika pun. tužitelja od 12. rujna 2018. godine sa sporazumom o
namirenju tužitelja ad. 1 od istog datuma; dopisa tuženika pun. tužitelja od 20. ožujka

2018. godine te obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva tuženika od 19. ožujka 2018.
godine; zahtjeva tužitelja tuženiku u mirnom postupku od 13. ožujka 2018. godine;
potvrde predstavnika stanara D. 43, S. od 25. ožujka 2019. godine;
uvjerenja o prebivalištu MUP-a za tužiteljicu ad. 2 od 10. ožujka 2016. godine; preslika
osobne iskaznice tužitelja ad. 1; rodnog lista za tužiteljicu ad. 2; izvatka iz matice
vjenčanih za tužitelja ad. 1 i D. P.; računa društva L. d.o.o. S.
ispostavljenog tužitelju ad. 1 od 15. veljače 2018. godine; predračuna društva P.-
K. d.o.o. S. od 5. ožujka 2018. godine; računa obrta A. broj 20/1/1 od 28.
veljače 2018. godine; računa društva L. d.o.o. S. od 16. veljače 2018. godine;
fotografija lica mjesta na kojem se dogodila predmetna nesreća; presude u predmetu
ovog suda Pnš-223/14 od 6. lipnja 2018. godine; presude Županijskog suda u
Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj 15 Gž-728/18 od 7. studenog 2019.
godine; saslušanjem svjedoka I. P. i Ž. P.; saslušanjem tužitelja
ad. 1 i tužiteljice ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja ad. 1 i ad. 2 je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i
imovinske štete (tužitelja ad. 1 kao sina pokojne T. B.) i zahtjev za naknadu
neimovinske štete tužiteljice ad. 2 (kao unuke pokojne). Nije sporno da je pokojna
T. B. smrtno stradala, u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 13. veljače

2018. godine u D. ulici, ispred kućnog broja 47, pokojnu T. teretnim
vozilom marke I. –. D. reg. oznake i broja …, vožnjom unatrag, bez da
se prethodno uvjerio da time ne ugrožava i ne ometa druge sudionike u prometu, oborio
je vozač tog teretnog vozila I. P., stražnjim izbočenim dijelom vozila – pragom
tj. ulaznom stopom tovarnog prostora, udario je i na tlo oborio pješakinju T.
B. koja se prilaznim kolnikom kretala u istom smjeru nakon čega ju je pregazio
stražnjim lijevim kotačima vozila, uslijed čega je zadobila zgnječenje glave i od toga na
licu mjesta preminula. Dakle, majka tužitelja ad. 1 i baka tužiteljice ad. 2, sada pokojna
T. B., smrtno je stradala kao pješak u ovoj prometnoj nesreći, njeno
prebivalište je upravo neposredno pored mjesta na kojem je poginula, stanovala je u
zgradi u S., anagrafske oznake i broja D. 43. Zbog krivnje I. P.
koji je navedene prigode upravljao teretnim vozilom koje je nesporno osigurano kod
tuženika, tužitelj ad. 1 i ad. 2 postavljaju zahtjev spram tuženika radi naknade štete koja
im je nastala zbog tragične pogibije majke odnosno bake. Nije sporna pasivna
legitimacija tuženika, nije sporno da je u mirnom postupku tuženik tužitelju ad. 1 već
isplatio iznos od ukupno 124.121,13 kn dana 12. studenog 2018. godine i to na ime
naknade neimovinske štete s naslova duševnih bolova radi gubitka majke iznos od

105.000,00 kn; te na ime naknade imovinske štete s naslova uređenja grobnice iznos od

14.000,00 kn, troškova sahrane iznos od 3.609,13 kn, troškova osmrtnice iznos od
462,00 kn te na ime troška nabavka cvijeća iznos od 1.050,00 kn. Tuženik smatra da je
pokojna T. doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od najmanje 30 % jer
se nepravilno kretala kolnikom, neposredno prije nesreće, tako da je taj doprinos
uračunao i za taj postotak smanjio iznos koji smatra da tužitelju ad. 1 pripada s naslova
naknade neimovinske i imovinske štete. Što se tiče tužiteljice ad. 2 i njenog zahtjeva, taj

5

Pn. 517/19

zahtjev je i u mirnom postupku tuženik u cijelosti otklonio smatrajući da tužiteljici ad. 2
kao unuci pokojne T. uopće ne pripada pravo na naknadu štete radi smrti bake jer
da između njih uopće i nije postojala trajna zajednica života kao pretpostavka za
dosuđenje ove naknade tužiteljici ad. 2.

Dakle, u ovom postupku valjalo je utvrditi, prvenstveno, je li postojao doprinos
pokojne T. nastanku predmetne prometne nesreće i ukoliko jest u kojem omjeru je
ista suodgovorna. Na ove okolnosti sud je izveo dokaz pregledom kaznenog predmeta
ovog suda broj K-1077/18; saslušanjem svjedoka I. i Ž. P. te tužitelja u
svojstvu parnične stranke, kao i pregledom fotodokumentacije lica mjesta na kojem se
nesreća dogodila.

Protiv vozača I. P. podignuta je optužnica, vodi se kazneni postupak
pred ovim sudom, da je kao sudionik u cestovnom prometu, iz nehaja kršenjem propisa o
sigurnosti prometa, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je time prouzročena smrti
pokojne T., dakle, počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanja
prometne nesreće u cestovnom prometu. Dakle, pregledom predmeta ovog suda K-
1077/18 utvrđeno je da isti nije okončan, u ovom postupku valjalo je utvrditi je li pok.
Teodora doprinijela nastanku predmetne nesreće, u kojoj je izgubila život, kao pješak.

Stranke su u ovom postupku bile suglasne da se u dokazne svrhe koristi vještvo
sudskog vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. M. Ž. (iz
kaznenog postupka). Dakle, sudski vještak dipl. ing. M. Ž. u svom vještvu od 26.
veljače 2018. godine daje iscrpan nalaz, mišljenje i zaključak vještvu, navodi da se
prometna nezgoda dogodila dana 13. veljače 2018. godine u S. oko 10.00 sati, na
odvojku ulice M. šetalište, prilazni kolnik pored kbr D. 47. Vozač
teretnog vozila I. P. da je upravljao teretnim vozilom I. D., te da je iz
zaustavljenog položaja po sredini prilaznog kolnika ispred kbr D. 47, prednjim
dijelom vozila okrenut u smjeru istoka započeo radnju kretanja unatrag u smjeru zapada.
Iza tog vozila na udaljenosti oko 5 metara da se, oko sredine kolnika, nalazila pješakinja
T. B. koja se kretala usporenim hodom sa štapom, najvjerovatnije u smjeru
zapada, tj. iz ulaza u zgradu D. 43, prema zapadu, brzinom od oko 1,8 km/h.
do sraza da je došlo s izbočenim stražnjim dijelom teretnog vozila I., pragom tj.
ulaznom stopom tovarnog prostora i tijelom pješakinje, nakon toga pješakinja da je pala
na kolnik gdje je stražnjim lijevim kotačem pregažena njena glava od čega je smrtno
stradala. Teretno vozilo I. da se u srazu sa pješakinjom kretalo brzinom od oko 12
km/h, nakon sraza, čuvši udar vozač vozila da je reagirao na kočnicu i zaustavio vozilo te
pomaknuo vozilo naprijed u mjeru istoka za oko 4 metra. Mjesto sraza vozila I. i
pješakinje da se nalazi po sredini kolnika tj. oko 7,4 m od PTM i na 2,50 m južno od
sjevernog ruba kolnika, obzirom da uz sjeverni i južni rub prilaznog kolnika D.
47 nema nogostupa za pješake, pješakinja da se mogla kretati kolnikom, ali da se morala
kretati što bliže rubu kolnika na način kojim ne ometa promet vozila.

Svjedok I. P., vozač teretnog vozila, u svom iskazu navodi da je on
zaista sudjelovao u tragičnom događaju, zajedno sa Ž. P., svojim
bratom, predmetnog dana da je po portunima sakupljao stari papir, došao kombijem na
mjesto događaja, te se zaustavio po sredini prolaza između zgrade i reda parkiranih
vozila, Ž. da je već bio van kombija i iznio je kartonsku kutiju iz prvog portuna, on da
je bio u kombiju na mjestu vozača, Ž. da je stavio tu kartonsku kutiju preko zadnjih
vrata kombija i sjeo u kombi, da misli da je pored kontejnera bio neki čovjek koji je
sakupljao smeće, boce. Navodi da je ubacio u rikverc, vozilo ima mehanički mjenjač,
pogledao na lijevi i desni retrovizor, da nije vidio nikoga sa strane niti iza i da je počeo
radnju vožnje unatrag, nekoliko metara, tvrdim da nije vozio brzo, nego pažljivo, dakle,
da je napravio 1,5 do 2 metra i da nije osjetio nikakav udar u vozilo nego nešto čudno u
vožnji, dakle nakon tih nekoliko metara vožnje unatrag da je osjetio nekakvu blagu
senzaciju u vozilu, ne udarac, te da je odjednom vidio ispred sebe štap kojim se starije

6

Pn. 517/19

osobe pomažu pri hodanju, da se zaustavio i krenuo 1,5 m do 2 metra put naprijed, stao,
izašao vani te da je vidio da je prešao vozilom preko starije ženske osobe, ista da je bila
nepomična i da je bio svjestan što se dogodilo. Dakle, zadnjim dijelom vozila da je
udario u ženu, prešao kotačem preko nje, sve da se zbivalo brzo, da je zvao policiju i ne
da se sjeća da je bilo nekih ljudi u trenutku tog osjeta, uglavnom, da mu je kasnije neka
žena rekla da je ona to vidjela i kazala: "sinko, nisi ti ništa tu mogao napraviti.". Nakon
dolaska policije da je napravljen očevid, da nije ženu prekrivao ničim jer ništa nije ni
imao. Lice mjesta da mu je dobro poznato, u toj firmi da je 10 godina, a baš na ovom
mjestu da je bio sigurno 10-20 puta prije ovog štetnog događaja. Što se tiče njegovih
prometnih prekršaja, navodim da je dva puta osuđen zbog konzumacije alkohola, te da
ima još dvije prijave koje nisu došle na red.

Svjedok Ž. P. u svom iskazu navodi da je predmetnog štetnog
događaja bio sa bratom – I. P. na poslu, da su skupljali karton odnosno
stari papir, on da je vozio kombi i zaustavio se po sredini prolaza, da je bio u kombiju, on
da je iz portuna donio kutiju papira i stavio je u stražnji dio kombija, zatvorio vrata i sjeo
na mjesto suvozača, da nije nikoga vidio nikoga oko kombija. Brat da je poduzeo radnju
vožnje unatrag, po prilici 2 metra i onda da su osjetili nekakav udar, nešto da je udarilo u
zadnji dio kombija, brat da je odmah stao i da su izašli vani te da su vidjeli tragičan
prizor, gospođa da je bila pregažena, odmah da su zvali policiju, a nikoga da nije bilo 2-3
minute nakon što su izašli vani, nakon toga da se skupilo ljudi i da su pitali kako se to
dogodilo, da nitko nije od tih ljudi rekao da je on bio očevidac samog udara, tako nešto
da nije čuo. Navodi da nakon vožnje unazad i udara odnosno osjeta udara, kada je
njegov brat zaustavio vozilo, nije više s vozilom kretao niti put naprijed niti unatrag. Lice
mjesta da su poznavali i da su tu znali stati, a da nisu funkcionirali na tom dijelu tako da
bi on bratu izvana govorio može li krenuti unatrag bez opasnosti, nego bi sjedili u
kombiju te bi pogledali sa strane u retrovizore.

Tužitelj ad. 1 u svom iskazu navodi da u stanu u S., D. 43 stanuje
neprekidno od 1966. godine do danas, njegova kćer – tužiteljica ad. 2 da se rodila 1985.
godine i tu je živjela neprekidno sa njima, kao jedna obitelj, iz stana da je bila odsutna u
smislu stanovanja nekih 5-6 godina i u stan da se vratila netom prije razvoda braka.
Navodi da se nakon udaje odselila ali opet u S. i da je stalno bila u kontaktu i dolazila
kod bake i djeca, da je sa njima bila u perfektnim odnosima. Tragičnog jutra kada se ovo
dogodilo da je otišao kupiti kruh do trgovine B. na M. šetalištu, poslije
toga sa prijateljima u kafiću R. popio kavu, vratio se do zgrade, da je u povratku sa
majkom trebao otići na kavu jer je to bio njihov ritual, na parkiralištu odnosno pored
zgrade da je vidio taj kombi i majka da je bila iza kombija smrskane glave, na način da
joj je bio prosut mozak. Navodi da je odmah bilo jasno da majci nema pomoći. Dakle,
tužitelj ad. 1 nije bio očevidac štetnog događaja, nije vidio samu nesreću, isti je iskazao
detaljno o onome što je zatekao dolaskom na lice mjesta, nakon što se ova tragična
nesreća dogodila. Navodi u iskazu da je njegova majka inače teško hodala, da je bila
stara 83 godine i imala bolesna koljena, da je hodala uz pomoć štapa, ali što se
mentalnog stanja tiče da je bila sposobna, potpuno orijentirana i razumna. Navodi da se
nikada na tom mjestu od 1966. godine od kada je tamo živio nije dogodila nezgoda, da
se niti dva automobila sudarila, a kamoli nešto ovome slično. Navodi da se radi o čistom
prilazu portunu odnosno portunima i da to nije nikakva cesta niti prometnica, dakle,
upravo da se tu vozila kreću sa pojačanim oprezom. Očito da je njegova majka iz portuna
išla preći preko tog dijela i došla u položaj iza kombija, onda da je vozač kombija ne
gledajući oborio je i prešao preko nje, ne jednom.

Tužiteljica ad. 2 nije bila očevidac predmetne nesreće, ona je na lice mjesta
pristupila po pozivu svog oca, tužitelja ad. 2, ista je iskazala o događajima kojima je
svjedočila nakon dolaska na lice mjesta.

7

Pn. 517/19

Dakle, kada se usporede svi iskazi, svi izvedeni dokazi te vještvo sudskog
vještaka Žunića,koje sud drži stručnim, logičnim i uvjerljivim, dolazi se do nedvojbenog
zaključka nije postojao apsolutno nikakav doprinos pokojne T. nastanku nesreće u
kojoj je izgubila život, isključivi krivac za nastanak nesreće je upravo vozač teretnog
vozila I. D. i razlog nastanka nesreće je njegova nepažljiva vožnja koja je do
nesreće dovela, ovo proizlazi iz svih izvedenih dokaza.

Prvenstveno je u postupku trebalo odgovoriti na pitanja mjesta i karakteristika
prostora na kojem se nesreća dogodila, tuženik navodi da bi se radilo o površini za
kretanje motornih vozila, iz fotografija lica mjesta, a nezgoda se dogodila pored zgrade,
radi se o stambenom kvartu i gusto naseljenom području S., pored kućnog broja
D. 47, pok. T. stanovala je na adresi D. 43, ovim prostorom
ispred zgrade i ulaza u zgradu zaista mogu prometovati vozila, ali u svrhu parkiranja,
dakle, prostor je prvenstveno namijenjen kretanju stanara i pješaka, ne radi se o kolniku,
ne radi se o parkiralištu, radi se jednostavno rečeno o pristupu zgradi na koji pristupaju i
vozila radi parkiranja sa strane, ali je prvenstvena funkcija prostora, i to svi znaju,
pristup stanara u samu zgradu, radi se o prostoru ispred ulaza u zgradu. U ovom slučaju,
sud drži utvrđenim, da se svaki vozač motornog vozila, s obzirom na narav prostora,
treba baš povećanom pažnjom tuda kretati, posebno pazeći na pješake i stanare, a
posebno kod vožnje unatrag po tom prostoru, što je ovdje bio slučaj. Na ovom mjestu
nema nogostupa, pješak iz zgrade mora stupiti na prostor gdje prolaze i mogu proći
vozila, ali se ta vozila tuda moraju kretati posebnim i povećanim oprezom, što ovdje, na
nesreću, nije bio slučaj. Dakle, iz svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da vozač
teretnog vozila tragične prigode, skupljajući sa bratom i svjedokom Ž. P.,
stari papir po ulazima zgrada, nije primijenio dužnu pažnju i da je zbog toga došlo do
nesreće. Naime, vozač P. je bio zaustavljen sa vozilom, njegov brat je iz ulaza
donio kutiju sa starim papirom, stavio istu u stražnji dio kombija, sjeo na mjesto
suvozača, a vozač je poduzeo radnju kretanja vozilom unatrag i na taj način udario i
kasnije pregazio pokojnu T.. Ovaj kombi nema stražnje staklo i otvoren pogled
preko centralnog retrovizora, u ovom slučaju vozaču trebaju služiti bočni retrovizori, a
baš zbog te okolnosti i pozicije sa koje je kretao unatrag, vozač je trebao primijeniti
dužnu pažnju, koju nije primijenio, da do nezgode ne bi došlo. Naime, njegov brat mu je
kao suvozač mogao signalizirati o situaciji iza kombija, on je sam kao vozač mogao
većom pažnjom utvrditi stanje putem bočnih retrovizora, očito je sve ovo propušteno,
očito se radilo o brzini i nepažnji vozača kombija, jer je općepoznato da prilikom
obavljanja poslova dostave, otpreme i slično, vozači dostavnih vozila nerijetko voze
prebrzo i nepažljivo. Ovdje se radi o većoj usmjerenosti vozača na obavljanje poslova
svog radnog mjesta i prikupljanju starog papira, nego o pažljivom kretanju pored
stambenih zgrada i na površini gdje se kreću stanari, djeci i ostali pješaci. Upravo kod
situacije da se radi o kretanju vozilom unatrag, kod vještva sudskog vještaka Ž., sud
drži da je nepažljivom vožnjom upravo vozač u potpunosti odgovoran za nastanak
nesreće, da nema nikakvog doprinosa pokojne T. nastanku nesreće, ista je bila
osoba pozne životne dobi, nije se mogla brzo kretati, ali ni očekivati kretanje kombija
unatrag, što se očito dogodilo jako brzo. Dakle, sud drži da je vozač kombija u potpunosti
odgovoran za nesreću, to proizlazi iz svih izvedenih dokaza, nema suodgovornosti
pokojne za nastanak nesreće. Primjenom odredbe čl. 1068. Zakona o obveznim
odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), upravo je tuženik kako osiguravatelj
teretnog vozila, obvezan naknaditi štetu članovima obitelji poginule osobe, smrtni ishod
pješakinje nastao je krivnjom vozača, nepažljivom vožnjom unatrag, dakle, vozilom u
pogonu i nema doprinosa pješakinje nastanku štetnog događaja. Pokojna T. bila je
osoba pozne životne dobi, kretala se uz pomoć štapa, dakle, sporo i samo je na strani
vozača krivnja što je radnju vožnje unatrag poduzeo bez da se uopće uvjeti da tu radnju
može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i posebno pješake.

Tužitelj ad.1 je sin pokojne, jedino dijete pokojne, on je stanovao zajedno sa
majkom u S., D. 43, još od 1966.godine neprekidno, sa majkom je bio u
iznimno dobrim i skladnim odnosima, živjeli su u istom obiteljskom domaćinstvu, što mu
tuženik i ne spori. Odredba čl. 1101. ZOO-a propisuje da u slučaju smrti ili osobito teškog

8

Pn. 517/19

invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju
članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). U ovom slučaju, tužitelj ad. 1
kao sin pokojne T. ima pravo na naknadu pravične novčane imovinske štete zbog
pogibije majke krivnjom vozača teretnog vozila. Tuženik je tužitelju ad. 1 s ovog osnova
isplatio već iznos od 105.000,00 kn, tužitelj smatra da mu ukupno pripada iznos od

165.000,00 kn, ovo osnovanim po pitanju i visine drži i ovaj sud, dakle, upravo taj iznos
pripada tužitelju ad. 1 na ime neimovinske štete radi pogibije majke, tuženik je u obvezi
tužitelju isplatiti iznos od dodatnih 60.000,00 kn s ovog osnova.

Prema odredbi čl. 1093. ZOO-a, tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi
uobičajene troškove njegova pogreba, u ovom slučaju je prilaganjem računa tužitelj ad. 1
dokazao da je zbog smrti majke imao trošak sahrane u iznosu od 5.155,91 kn, kupnje
cvijeća iznos od 1.500,00 kn i obavijesti o smrti (osmrtnice) u iznosu od 660,00 kn. Ove
troškove uredno je potkrijepio računima (i tuženik mu je dio istih već platio). Što se tiče
troškova klape (glazbe) na sahrani i troškova karmina, tužitelj ad. 1 navodi da je trošak
klape bio 1.900,00 kn, a ukupan trošak klape i karmina 2.500,00 kn. Ovaj iznos
potražuje od tuženika, tuženik mu isti nije platio, a ove troškove i po osnovu i po visini
sud smatra dokazanim i primjerenim, po mjesnim običajima, pa mu je i ove troškove
tuženik u obvezi platiti. Dakle, ukupno su troškovi sahrane pokojne Teodore iznosili

9.815,91 kn, tuženik je tužitelju ad. 1 u mirnom postupku platio iznos od 5.121,13 kn,
tako da bi bio u obvezi tužitelju ad. 1 platiti preostali iznos od ukupno 4.694,78 kn,
međutim, kako je (nakon povlačenja tužbe u dijelu zahtjeva za troškove grobnice)
tužiteljev zahtjev s osnova imovinske štete u iznosu od 4.690,00, to je tužitelju valjalo
ovaj iznos i dosuditi. Dakle, ovaj iznos valja pribrojiti iznosu naknade neimovinske štete
od 60.000,00 kn, tako da je tuženik u obvezi platiti tužitelju s naslova naknade
imovinske i neimovinske štete ukupan iznos od 64.690,00 kn.

Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju ad. 1 pripadaju i zakonske zatezne
kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva
danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužitelj ad. 1
zakonske zatezne kamate potražuje od dana podnošenja zahtjeva tuženiku, 13. ožujka

2018. godine, kamate mu od tada i pripadaju, kako na naknadu neimovinske, tako i
imovinske štete, jer je tuženik već tada imao sve parametre za utvrđenje visine štete.
Dakle, na iznos od 64.690,00 tužitelju ad. 1 pripadaju i zakonske zatezne kamate od 13.
ožujka 2018. godine do isplate, te je radi navedenog valjalo odlučiti kao u tč. I. izreke
ove presude.

Tuženik je tužitelju ad. 1 već u mirnom postupku – dana 12. studenog 2018.
godine isplatio na ime imovinske i neimovinske štete ukupan iznos od 124.121,13 kn,
tužitelj ad. 1 potražuje zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od podnošenja zahtjeva
(od tada mu prema stavu suda i pripadaju) pa do isplate 12. studenog 2018. godine.
Radi navedenog je valjalo tuženik obvezati da tužitelju za taj period i na isplaćeni iznos
plati i zakonske zatezne kamate, ali ne i zakonske zatezne kamate na taj iznos od 13.
ožujka 2018. godine pa do isplate, jer je kamate nisu uglavničene pa da je na njih
zatražena zakonska zatezna kamata od dana postavljanja zahtjeva do isplate, a ni
glavnica iz tog osnova nije plaćena, tako da je za kamate na kamate od 13. ožujka 2018.
godine do isplate valjalo odbiti zahtjev tužitelja ad. 1 kao neosnovan. Radi navedenog
odlučeno je kao u tč. II. izreke presude, primjenom i odredbe čl. 29. ZOO-a.

Što se tiče zahtjeva tužiteljice ad. 2 spram tuženika, ona od tuženika potražuje
naknadu imovinske štete s naslova duševnih bolova radi pogibije bake T., bitno je
da odredba čl. 1101. ZOO-a propisuje da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu
novčanu naknadu neimovinske štete (osim bračnog druga, djece i roditelja) imaju i braća
i sestre, djedovi i bake te unučad i izvanbračni drug, ako je između njih i umrlog
postojala trajnija zajednica života. Tuženik otklanja obvezu da tužiteljici ad. 2 kao unuci
pokojne T. isplati naknadu štete radi T. pogibije, negirajući postojanje
trajnije zajednice života između njih dvije, prema stavu ovog suda, potpuno neosnovan.

9

Pn. 517/19

Iz evidencije MUP-a vezano za prijave prebivališta za tužitelju ad. 2 proizlazi da je
ona od rođenja do 2002. godine bila prijavljena na bakinoj adresi (D. 43),
nakon toga do 2013. godine na adresama u S. (G. 23 i V. 33), a
na bakinoj adresi sve od 2013. godine pa do danas neprekidno.

Tužiteljica ad. 2 u svom iskazu navodi da je sa bakom u zajedničkom domaćinstvu
u stanu u S., D. 43, živjela do kraja svoje srednje škole, nakon toga da je
bila kratko kod majke u G. ulici, nakon toga sa svojim suprugom u V.
jer se udala, a kod banke u stan da se vratila u prosincu 2010. godine neposredno prije
razvoda braka. Djed da je preminuo u lipnju 2010. godine, inače, ona da ima dvije kćeri
starosti 12 i 4,5 godine, one da su sa njom čitavo vrijeme i po povratku u bakin stan da
su se vratile sa mnom i čitavo vrijeme da su tu. Dakle, da je to kvart u kojem je
odrastala, baka da je bila potpuno razumna i trezvena te da je vodila brigu o njima,
dočekivala ih sa obrocima i tome slično. Odnosi sa bakom i djedom da su bili idealni,
prepuni ljubavi, poštovanja i sklada. Trenutno da nije zaposlena, da inače radi u turizmu,
nakon povratka kod bake da je radila sezonski, da joj je baka pomagala u onim
periodima financijski kada nije radila, pored ovoga što je pomagala trudom, uglavnom da
je baka i kuhala i spremala po kući, baka da se brinula i oko njenih djevojčica, a posebno
onda i u potpunosti, kada je tužiteljica radila i nije mogla fizički biti kući. Navodi da
trenutno nije u braku i da nije udana, u vrijeme kada se vratila u stan kod bake 2010.
godine da je imala stariju kćer, mlađa da se rodila 2016. godine u 1. mjesecu za vrijeme
života u predmetnom stanu. Navodi da ove curice imaju svaka svog oca, i da isti plaćaju
alimentacije za kćeri, da se sa svojim ocem – tužiteljem ad.1 slaže odlično i da joj on
pomaže i oko djece.

Sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice ad. 2 kao vjerodostojnom i uvjerljivom, njene
navode potvrđuje i njen otac – tužitelj ad.1, a iz svih izvedenih dokaza proizlazi da su
tužiteljica ad. 2 i pokojna baka T. dugi niz godine živjele u zajedničkom obiteljskom
domaćinstvu, nakon povratka tužiteljice ad. 2 baki, opet su dugi niz godina živjeli skladno
u stanu u S., D. 43, u izuzetno harmoničnim obiteljskim odnosima, očito
besprijekornim i njihov odnos i život predstavlja školski primjer trajne zajednice života i
povezanosti unuke i bake, u ovom slučaju pokojne bake i tužiteljice ad. 2. Dakle, sud drži
utvrđenim da je nedvojbeno dokazano da tužiteljica ad. 2 trpi duševne boli radi pogibije
bake, da je među njima postojala dugotrajna i neprekinuta zajednica života i da joj kao
unuci pokojne pripada pravo na naknadu neimovinske štete radi pogibije bake, pravična
naknada ove štete za tužiteljicu ad. 2 upravo predstavlja zatraženi iznos od 75.000,00 kn
i sud je stava da joj zatraženi iznos valja u cijelosti dosuditi, na isti joj pripadaju i
zakonske zatezne kamate (što je već navedeno vezano za zahtjev tužitelja ad. 1), od
dana podnošenja zahtjeva za naknadu u mirnom postupku – 13. ožujka 2018. godine do
isplate. Tužiteljica ad. 2 je povukla zahtjev radi naknade imovinske štete s naslova
nabavke crnine-žalobne odjeće, pa je to utvrđeno rješenjem, kao i tužitelj ad. 1 vezano
za razliku troška nabavke grobnice, sve temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Za ovaj dio
zahtjeva za koji je tužba povučena nije trebalo obvezati tužitelje da naknade parnični
trošak tuženiku, jer se nije posebno o tome raspravljalo i vezano za to nisu nastali
tuženiku nikakvi troškovi.

Zahtjev tužitelja vezano za trošak zastupanja po odvjetniku u mirnom postupku u
iznosu od 2.500,00 kn sa kamatama valjalo je odbiti kao neosnovan, jer se ne radi o
mogućnosti postavljanja posebnog zahtjeva, nego je o tom trošku valjalo odlučiti
rješenjem po pitanju naknade troškova cjelokupnog postupka.

Obistinjeni parnični trošak tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl.155.
ZPP-a, tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali

10

Pn. 517/19

posebni troškovi. Dakle, tužiteljima je obistinjen trošak sastava zahtjeva tuženiku prije
podnošenja tužbe u iznosu od 2.500,00 kn; sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn;
sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 2.500,00 kn; pristupa na ročište od

22. siječnja 2020. godine u iznosu od 1.250,00 kn (50%); zastupanja na 4 ročišta u
iznosu od po 2.500,00 kn; 10% na ime zastupanja druge osobe u iznosu od 1.875,00 kn;
25% PDV-a u iznosu od 5.156,25 kn; sudske pristojbe tužbe u iznosu od 1.800,00 kn i
sudske pristojbe presude u istom iznosu (sve vezano za v.p.s. od ukupno 142.190,00 kn)
; što ukupno zbrojeno daje iznos od 29.381,25 kn, koliko je na ime naknade parničnog
troška tuženik obvezan ukupno isplatiti tužiteljima ad. 1 i ad. 2.

U Splitu, 1. travnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu
u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja
nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je
dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika