1

Poslovni broj: 41-P-3557/19-18

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 41-P-3557/19-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz K. s., OIB… zastupanog po N. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika O. b. H. d.d. iz S., OIB …, zastupanog po R. Ž., odvjetniku iz O. d. Ž. i P. d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 8. ožujka 2021. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice A. Lj. i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice E. H., a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 01.travnja 2021. godine

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku O. b. H. d.d., S., OIB: … da tužitelju J. P., K. s., OIB: ..., isplati iznos od 12.195,34 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 48,49 kn sa zateznom kamatom od dana 18.8.2008. do isplate;
na iznos od 330,00 kn sa zateznom kamatom od dana 20.3.2009. do isplate;
na iznos od 545,13 kn sa zateznom kamatom od dana 10.6.2009. do isplate;
na iznos od 165,43 kn sa zateznom kamatom od dana 10.7.2009. do isplate;
na iznos od 162,84 kn sa zateznom kamatom od dana 10.08.2009. do isplate;
na iznos od 164,01 kn sa zateznom kamatom od dana 10.9.2009. do isplate;
na iznos od 162,00 kn sa zateznom kamatom od dana 12.10.2009. do isplate;
na iznos od 163,79 kn sa zateznom kamatom od dana 10.11.2009. do isplate;
na iznos od 162,76 kn sa zateznom kamatom od dana 10.12.2009. do isplate;
na iznos od 286,27 kn sa zateznom kamatom od dana 11.01.2010. do isplate;
na iznos od 290,96 kn sa zateznom kamatom od dana 10.2.2010. do isplate;
na iznos od 289,97 kn sa zateznom kamatom od dana 10.3.2010. do isplate;
na iznos od 293,95 kn sa zateznom kamatom od dana 12.4.2010. do isplate;
na iznos od 299,70 kn sa zateznom kamatom od dana 10.5.2010. do isplate;
na iznos od 304,82 kn sa zateznom kamatom od dana 10.6.2010. do isplate;
na iznos od 314,63 kn sa zateznom kamatom od dana 12.7.2010. do isplate;
na iznos od 305,04 kn sa zateznom kamatom od dana 10.8.2010. do isplate;
na iznos od 329,42 kn sa zateznom kamatom od dana 10.9.2010. do isplate;

na iznos od 316,63 kn sa zateznom kamatom od dana 11.10.2010. do isplate;
na iznos od 319,11 kn sa zateznom kamatom od dana 10.11.2010. do isplate;
na iznos od 329,71 kn sa zateznom kamatom od dana 10.12.2010. do isplate;
na iznos od 343,74 kn sa zateznom kamatom od dana 1.10.2011. do isplate;
na iznos od 219,24 kn sa zateznom kamatom od dana 10.2.2011. do isplate;
na iznos od 222,51 kn sa zateznom kamatom od dana 10.3.2011. do isplate;
na iznos od 217,88 kn sa zateznom kamatom od dana 11.4.2011. do isplate;
na iznos od 228,35 kn sa zateznom kamatom od dana 10.5.2011. do isplate;
na iznos od 235,54 kn sa zateznom kamatom od dana 10.6.2011. do isplate;
na iznos od 238,79 kn sa zateznom kamatom od dana 11.7.2011. do isplate;
na iznos od 275,00 kn sa zateznom kamatom od dana 10.8.2011. do isplate;
na iznos od 240,66 kn sa zateznom kamatom od dana 12.9.2011. do isplate;
na iznos od 235,54 kn sa zateznom kamatom od dana 10.10.2011. do isplate;
na iznos od 236,80 kn sa zateznom kamatom od dana 10.11.2011. do isplate;
na iznos od 236,33 kn sa zateznom kamatom od dana 12.12.2011. do isplate;
na iznos od 240,80 kn sa zateznom kamatom od dana 10.1.2012. do isplate;
na iznos od 243,93 kn sa zateznom kamatom od dana 10.2.2012. do isplate;
na iznos od 244,89 kn sa zateznom kamatom od dana 12.3.2012. do isplate;
na iznos od 242,62 kn sa zateznom kamatom od dana 10.4.2012. do isplate;
na iznos od 2.434,30 kn sa zateznom kamatom od dana 25.4.2012. do isplate;
na iznos od 273,76 kn sa zateznom kamatom od dana 26.4.2012. do isplate;
sve po stopi koja se za razdoblje 04.08.2008. g. do 31.07.2015. g. obračunava
sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. pa do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.750,00 kn
za zateznim kamatama tekućim od 01.04.2021. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna
poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika S. b. d.d. dana 19.05.2008. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio I stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 80.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB s ugovorenim rokom otplate od 300 mjeseci, a koji kredit je tužitelj prijevremeno otplatio tijekom 2012. godine. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je
tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 5,20% godišnje. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika više puta mijenjana na štetu tužitelja. Kako je tužitelj zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćao povećane iznose, to isti, smatrajući da su korištene nepoštene ugovorne odredbe i pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13, konačno postavljenim zahtjevom predlaže da sud kao prethodno pitanje utvrdi ništetnima odredbe Ugovora o tome da je kamatna stopa promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Nadalje, svojim konačno postavljenim zahtjevom tužitelj potražuje i ukupan iznos od 12.195,34 kn koji se odnosi na razliku između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, sve sa zateznom kamatom na pojedine iznose, te sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare te smatra da se utvrđenje
iz parnice P. ne mogu primijeniti u konkretnom predmetu s obzirom da je tamo
utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, dok se u pojedinačnim parnicama uređuju
pravni učinci svakog pojedinačnog ugovora, pa je potrebno dokazati postojanje svih
pretpostavki na kojima je presuda Visokog trgovačkog suda RH zasnovana. Tuženik
ističe da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jasna, uočljiva i razumljiva te da
nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Smatra da
tuženik nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog razloga, već
se radilo o razdoblju prije globalne financijske krize uslijed čega je došlo do pritiska
na stabilnost financijskog sustava. Tuženik smatra da sama činjenica eventualne
ništavosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nipošto ne znači da bi se trebala
primijeniti fiksna kamatna stopa jer to nije bila namjera stranaka. Slijedom navedenog
tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 19.5.2008. (list
9 spisa), otplatni plan (list 18 spisa), pregled uplata (list 27 spisa), obavijesti o
promjeni kamatnih stopa (list 36 spisa), nalaz i mišljenje vještaka M. T. (list 178 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

5. Nesporna je činjenica da je dana 19.05.2008. sklopljen među strankama
ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka, te da se radilo o kreditu s ugovorenom
promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama
kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,20 % godišnje.
Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa
mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja.
Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali
pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te da li su kao takve bile
u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja
ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama.
Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u
odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom.

6. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbu o promjenjivoj stopi redovne
kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa
potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu
poslovni broj P-1401/2012. Istom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u
razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i
prava potrošača - korisnika kredita koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i
nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, koristeći u
ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u
skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih

usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne
parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni
stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa,
a sve na štetu potrošača. Presudom je utvrđeno da je time tuženik postupio suprotno
odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.)
u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007.
pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne
novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. te
suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i
prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja
obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog
trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni
sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-
2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske.

8. Prema odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe
mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz
presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona
da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili
ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten
štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba
na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju
subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu
kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu
prihvaćeni.

9. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1.
navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106.
st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno
pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u
konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenja iz rečene
presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i
ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe
na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti
informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne
stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno
analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o
kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je
Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu
praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

a. Iz navedenog proizlazi da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak
tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u
posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na
utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl.

502.a st. 1. ZPP-a. Stoga, s obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne
presude Trgovačkog suda u Zagrebu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe
u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak saslušanjem sudionika
ugovornog odnosa jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog
postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno,

neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

10. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku
Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud
nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik,
iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao
potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, pa
su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog
čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da
se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, sve kako to traži tužitelj.

11. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani
iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u
odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju
obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog
prava u zasnivanju obveza.

12. U tom smislu, a uzimajući u obzir ranije spomenutu odredbu čl.502c ZPP-a,
sud je sukladno čl. 10 i 220 u vezi sa čl. 311 st.2 ZPP-a odbio prijedloge za
provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao i drugi personalni dokazni prijedlozi,
sve imajući u vidu da je sud za utvrđenja iz kolektivnog spora vezan te daljnje
pojedinačno dokazivanje nije ni potrebno ni dopušteno.

13. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku V. T. d.o.o., M. T. sa zadatkom utvrditi da li je bilo i kolika je bila preplata u mjesečnim iznosima anuiteta po Ugovoru o kreditu od 19.5.2008. ako bi se smatralo da je za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa bila ugovorena kamata u visini brojčano izraženoj u tom ugovoru. Iz nalaza proizlazi da razlika u preplaćenim anuitetima iznosi 12.195,34 kn s iznosima I datumima dospijeća upravo kako je to tužitelj i precizirao u podnesku kojim uređuje svoj zahtjev.

14. Nakon tako obrazloženog nalaza, stranke istom nisu prigovarale, a sud ga je
prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu.
Pritom je sud zadatak vještaku dao sukladno utvrđenjima iz parnice P. za koje
je vezan, kako je to ranije obrazloženo, pri čemu se ne radi o primjeni fiksne kamatne
stope, kako to smatra tuženik, već o načinu izračuna u situaciji u kojoj je ovakva
kamatna stopa kakva je ugovorena kasnije utvrđena ništetnom.

15. Slijedom navedenog, a kako je tužbeni zahtjev na isplatu bio po visini
identičan nalazu vještaka (list 189 spisa), to je isti valjalo prihvatiti i presuditi kao u
točki I izreke.

16. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, među strankama je bilo prijeporno je
li postupak koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnoj parnici
potrošača doveo do prekida zastare tj. do primjene odredbe čl. 241. ZOO-a prema
kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe odnosno do primjene odredbe čl. 245.
st. 1 ZOO-a, a koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme
koje je preteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.
17. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018.
pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do
prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih
zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke
donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega zastara nije
nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje
znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog

toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet
godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328.
ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale
prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a
vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez
obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je
odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje
postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv
trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih
prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida
zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite
u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

18. Pri tome valja posebno istaći da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora
bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03)
koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim
ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna
odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno
načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na
njezin sadržaj. Nastavno, i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje
nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Prilikom donošenja navedenog
shvaćanja sud je imao na umu i odredbu čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih
granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe
mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz
presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP za zaštitu
kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U
takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na
njih pozvati (čl. 502.c ZPP).

19. Konačno, Vrhovni sud RH je presudom Rev-x-999/2012 od 10. listopada 2019.
promijenio dotadašnje pravno shvaćanje o problemu zastare potraživanja koja
nastaju kao posljedica ništavih ugovora navodeći da vrijeme potrebno za zastaru
počinje teći tek nakon pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno sporno
potraživanje, čime je postignut cilj odredbe čl. 110 ZOO-a i u većoj mjeri osigurana
ravnopravnost sudionika u obveznim odnosima, kao i veća pravna sigurnost.
20. Slijedom navedenog dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih
restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske
odluke donesene u povodu te tužbe, pa je prigovor tuženika u tom smislu
neosnovan, dok je tužitelju valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih anuiteta, kao je
to navedeno u toč. I izreke.

21. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114 ZOO-a i čl. 29.
st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više
zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna
strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom
savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u
svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog
moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

22. Kamate su dosuđene do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

23. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom
na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je
naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (Tbr. 7/1) - 100 bodova, sastava podnesaka
od 13.1.2020. i 22.9.2020. (Tbr. 8/1) - po 100 bodova i zastupanje na ročištima

30.1.2020. i 8.3.2021. (Tbr. 9/1) -po 100 bodova, ukupno 500 bodova odnosno

5.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 1.250,00 kn i predujam za
vještačenje od 1.500,00 kn pa ukupan trošak tužitelja iznosi 7.750,00 kn, sve
primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife
sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.

24. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana
donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza
tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne
isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Zagrebu 01. travnja 2021. godine

Sudac: Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se
računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je
stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,
odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda
županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

Broj zapisa: eb2f9-4f1b2

Kontrolni broj: 0167d-82ebd-ff706

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=IVANA POŽAR, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.