Poslovni broj: II Kž-Us-8/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-8/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Č. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 2. u vezi članka 190. stavak 1. i 6. te drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika V. M., S. T. i D. Č. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-7/2020-72 od 18. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog V. M., optuženog S. T. i optuženog D. Č. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-7/2020-72 od 18. ožujka 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-347/2018. od 4. studenog 2019., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-Us-13/2019. od 20. srpnja 2020., protiv optuženog D. Č. i drugih, zbog kaznenih djela zločinačkog udruženja, počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja i drugih iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 2. u vezi članka 190. stavak 1. i 6. te drugih KZ/11., produljen istražni zatvor protiv optuženog V. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) te protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to za optuženog V. M. od 6. studenog 2018. pa nadalje, za optuženog S. T. od 30. srpnja 2019. pa nadalje i za optuženog D. Č. od 24. rujna 2019. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi V. M., po branitelju odvjetniku D. O., optuženi S. T. osobno i po branitelju odvjetniku A. J. te optuženi D. Č. po branitelju odvjetniku D. P.

 

2.1. U žalbi optuženi V. M. predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Optuženi S. T. u žalbama predlaže ukinuti pobijano rješenje. S obzirom da se obje žalbe optuženog S. T. međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba tog optuženika.

Optuženi D. Č. u žalbi u predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na svakog optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženih V. M., S. T. i D. Č. i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog D. Č. kojima, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdi da su razlozi o odlučnim činjenicama izneseni u pobijanom rješenju nejasni kao i žalbeni prigovori optuženog S. T. da razlozi nisu individualizirani i konkretizirani, odnosno prigovori optuženog S. T. i V. M. kojima u istom pravcu upiru na nedostatnost i nevaljanost razloga iznesenih u pobijanom rješenju.

 

6. Ponovno se ističe da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da su optuženici V. M., S. T. i D. Č. počinili terećena im kaznena djela, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Te dokaze je već optužno vijeće pri odlučivanju o potvrđivanju optužnice dostatno analiziralo u mjeri koja je potreba za dovoljan stupanj osnovane sumnje da su optuženi V. M., S. T. i D. Č. počinili kaznena djela za koja se terete. Time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Konačnu ocjenu pak tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj S. T. tumači dokaze i navodi da u odnosu na njega iz u dosadašnjem tijeku rasprave izvedenih dokaza ne proizlazi dokazanost terećenog kaznenog djela kao i žalbene tvrdnje optuženog D. Č. da se dokazi koji su pobrojani u obrazloženju pobijanog rješenja ne odnose na kazneno djelo za koje se on osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku nisu od značaja.

 

7. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

7.1. Optuženici S. T. i D. Č. su tijekom istrage bili nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, zbog čega je protiv njih rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku od 12. ožujka 2019. određen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te je 14. ožujka 2019. naloženo izdavanje međunarodne tjeralice, dok je 4. travnja 2019. izdan i europski uhidbeni nalog te su nakon uhićenja u Bosni i Hercegovini izručeni Republici Hrvatskoj i to optuženi S. T. 30. srpnja 2019., a optuženi D. Č. 24. rujna 2019.

 

7.2. Kada se pri tome ima na umu težina kaznenog djela za koje se svaki od optuženika potvrđenom optužnicom u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiče, ali i visina kazne propisana za to djelo, iznesene okolnosti, neovisno o žalbom istaknutoj činjenici optuženog S. T. da je njegova majka vlasnica nekretnine u Republici Hrvatskoj na adresi na kojoj je, doduše bezuspješno, pokušao prijaviti boravište, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženici boravkom na slobodi pobjeći te tako ponovno postati nedostupni nadležnim tijelima Republike Hrvatske. Time je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dok se ista svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti blažim mjerama, posebno ne mjerama opreza kako predlaže optuženi S. T.

 

7.3. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika S. T. i D. Č. da su imali uredno prijavljeno i poznato prebivalište u Bosni i Hercegovini i da o vođenju kaznenog postupka nisu bili obaviješteni, zbog čega da kod njih ne postoji opasnost od bijega kada se uzme u obzir da su tijekom istrage bili nedostupni, nakon uhićenja ostalih pripadnika zločinačkog udruženja nisu ulazili na područje Republike Hrvatske, a uhićeni su i izručeni Republici Hrvatskoj na temelju raspisane međunarodne tjeralice. Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju ponovljenim žalbenim tvrdnjama optuženog D. Č. da se njegova prisutnost u postupku može osigurati pozivom. Ni žalbeni navodi optuženog S. T. iz kojih razloga se protivio izručenju Republici Hrvatskoj ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., a njegovi paušalni navodi o razlozima brzine rješavanja njegova izručenja su bez značaja za zakonitost pobijanog rješenja.

 

8. Nadalje, prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. M., S. T. i D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., utemeljuje na načinu počinjenja kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja za koja se u ovom kaznenom postupku terete.

 

8.1. Iz inkriminiranog postupanja svih trojice optuženika navedenog u činjeničnom opisu potvrđene optužnice proizlazi da se optuženici terete da su djelovali u sastavu dobro organizirane međunarodne kriminalne skupine udružene radi kontinuirane nabave, krijumčarenja i daljnje prodaje na ilegalnom tržištu droge marihuana i tvari namijenjenih proizvodnji droge heroin, i to krijumčarenjem droge marihuana iz Bosne i Hercegovine s odredištem u Saveznoj Republici Njemačkoj te krijumčarenjem prekursora za proizvodnju droge heroin iz Poljske s odredištem u Turskoj, a sve kroz jasno smišljen plan optuženog V. M., jednog od organizatora navedene kriminalne aktivnosti, i podjelu uloga ostalih sudionika kriminalne aktivnosti. Pri tome se optuženom V. M., konkretno, stavlja na teret da je financirao nabavu droge i kupnju vozila za prijevoz i daljnju distribuciju droge, a optuženicima S. T. i D. Č. da su u okviru navedenog zločinačkog udruženja nabavljali drogu marihuana na području Bosne i Hercegovine koju su predavali angažiranim vozačima, suoptuženicima T. B. i M. B., kod kojih je ta droga zatečena.

 

8.2. Izneseno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost svih optuženika te njihovu međusobnu povezanost unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, kroz pomno planiranje i poduzimanje brojnih radnji. Također, velika količina krijumčarene droge marihuana (preko 50 kilograma) i tvari namijenjene za proizvodnju droge heroina (5.000,00 litara), ukazuje na njihovu upornost te odlučnost u protupravnom postupanju, a time i izuzetno visok stupanj njihove kriminalne volje. Ovo osobito kada se ima na umu da su s protupravnim postupanjem nastavili i nakon zaticanja pojedinih suoptuženika od strane carinskih službenika u krijumčarenju i zapljeni droge marihuana i tvari namijenjenih za proizvodnju droge heroin.

 

8.3. Stoga, prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani optuženog V. M., S. T. i D. Č. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima optuženog D. Č. da je neosuđivana osoba, dobrog imovnog stanja, protiv koje nije u tijeku nikakav drugi kazneni postupak.

 

8.4. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. M., optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08., kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela. Za tu odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Žalitelj V. M. ističe činjenicu, identično kao i u prethodnoj žalbi protiv produljenja istražnog zatvora, da se pojedini suoptuženici u ovom kaznenom predmetu, nakon ukidanja istražnog zatvora brane sa slobode pa da nisu svi jednaki pred zakonom. Međutim, o tome se već Vrhovni sud Republike Hrvatske izjašnjavao u svojoj odluci (vidi: II Kž-20/2021. od 25. siječnja 2021.), a te zaključke prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pa su izneseni žalbeni navodi u cijelosti neosnovani i ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja.

 

10. Opetovani žalbeni navodi žalitelja V. M. da prilikom produljenja istražnog zatvora „svaka nova odluka traži sve jaču ili još čvršću osnovu koja bi pokazala ili kojom bi se dokazalo ne samo da postoji osnovana sumnja već i da postoje drugi bitni razlozi za produljenje istražnog zatvora koji bez obzira na presumpciju nevinosti, pretežu nad pravom na slobodu“, kao ni navodi žalitelja S. T. da „nema novih dokaza koji bi upućivali da je počinio bilo kakvo kazneno djelo“, također ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Naime, s obzirom na stadij postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi, nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavali postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavali primjenu istražnog zatvora protiv optuženika. Pri tome osobito imajući na umu sveobuhvatnost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

 

11. U odnosu na žalbene navode svih žalitelja kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenog djela za koje se tereti svaki od optuženika koja se reflektira u propisanoj kazni (od tri do petnaest godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od ovih optuženika te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 1. travnja 2021.