- 1 -              Kžm 42/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 42/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 27. siječnja 2020. broj Kmp-2/2019-33, u sjednici održanoj 1. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Žalbe optuženog I. B. i optuženog S. B. te državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima opt. I. B. i opt. S. B. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 pa im je svakom, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju od po jednu godinu.

 

2. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenom K. G. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 600,00 kn koji su optuženici, solidarno dužni naknaditi uroku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

 

3. Optuženici su oslobođeni dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka u smislu čl. 148. st. 6. ZKP/08.

 

4. Protiv te presude žale se obojica optuženika i državni odvjetnik.

 

5. Opt. I. B. podnosi zasebne žalbe po svojim braniteljima M. J., odvjetniku iz S., te E. D., odvjetniku iz K., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, a u žalbi po branitelju E. D. i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je u žalbi po branitelju M. J. zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

5.1. Zbog činjenice što su obje žalbe podnesene iz gotovo istovjetnih razloga, razmatrane su kao jedinstvena žalba.

 

6. Opt. S. B. se žali po svom branitelju D. K., odvjetniku iz S., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i ovaj optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se preinači u odluci o kazni i ovom optuženiku izrečena kazna zamijeni radom za opće dobro ili mu se izrekne uvjetna osuda, a podredno da se ta presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Također, zatražena je obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

7. Državni odvjetnik podnosi žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i obojici optuženika izreknu kazne zatvora u duljem trajanju.

 

8. Državni odvjetnik podnosi i odgovor na žalbe optuženika u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se iste odbiju.

 

9. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.

 

10. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je spis u roku vraćen.

 

11. Iako uredno obaviješteni, sjednici ovog žalbenog vijeća nisu pristupili optuženici niti njihovi branitelji, kao niti zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, pa je sjednica održana u odsutnosti tih osoba, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08.

 

12. Žalbe nisu osnovane.

 

13. U žalbi opt. I. B. po branitelju E. D. ističe se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka uz paušalnu tvrdnju da je izreka pobijane presude proturječna njezinim razlozima te da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se ta presuda ne može ispitati.

 

13.1. Suprotno tome, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju žalitelj očito smjera.

 

13.2. Izreka pobijane presude jasna je i neproturječna razlozima iznesenim u obrazloženju presude koje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama temeljem kojih se pravilnost presude može s uspjehom ispitati. Budući da niti ispitivanjem te presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 takve povrede nisu nađene, istaknuti žalbeni osnov očito nije ostvaren.

 

13.3. Nadalje, u žalbi tog optuženika tvrdi se da je iskaz svjedoka F. G. u dijelu kojim on, kao policijski djelatnik, iznosi saznanja do kojih je došao tijekom postupanja, nezakonit dokaz kojeg je trebalo izdvojiti iz spisa. Time se, iako ne izrijekom, očito ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

13.4. Međutim, ovi navodi žalbe nisu osnovani. Djelatnik policije F. G., ispitan u svojstvu svjedoka, govorio je o svojim neposrednim opažanjima vezanim za dolazak na lice mjesta povodom dojave o učinu kaznenog djela. Dio njegovog iskaza, kojim prepričava da je policijski djelatnik K. imao saznanja o sličnom događaju koji se ranije desio u D. G., ne odnosi se na informacije koje potječu iz obavijesnih razgovora s učesnicima predmetnog događaja, već se njima, uopćeno, iznose saznanja do kojih su djelatnici policije došli obradom drugih, nevezanih slučajeva. Zbog toga, ne radi se o okolnostima o kojima djelatnici policije, u smislu čl. 208. st. 1. ZKP/08, ne smiju iskazivati niti je iskaz spomenutog svjedoka nezakonit dokaz kojeg treba izdvojiti iz spisa, kako promašeno tvrdi ovaj žalitelj.

 

14. Navodima žalbi optuženika se, u stvari, pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

14.1. Optuženici u žalbama osporavaju ocjenu prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza ošt. K. G. iz razloga jer on, opisujući kritični događaj, prešućuje pravi razlog susreta s optuženicima vezano za kupoprodaju droge. Također, ukazuje se da je iskaz oštećenika proturječan iskazu očevica događaja, svjedoka S. G. u pitanju broja napadača, njihove odjeće i izgleda uporabljenog noža. Također, osporava se utvrđenje da bi oštećenik imao torbicu s novcima, a time i da bi mu optuženici taj novac oduzeli. Zaključno, s obzirom na izostanak materijalnih tragova o učinu kaznenog djela, žalitelji smatraju da je osuđujuća presuda rezultat pogrešne ocjene provedenih dokaza tj. rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14.2. Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da su obojica optuženika počinili kazneno djelo razbojništva, na način kako ih tereti optužba.

 

14.3. Pokušaj žalitelja da se iskaz ošt. K. G. diskreditira, ostaje bez uspjeha.

 

14.4. Prije svega, nije sporno da se oštećenik kritične večeri sastao sa optuženicima u mjestu D. G., kojem događaju je dijelom nazočio i vozač taxija, svjedok S. G. koji je oštećenika dovezao na dogovoreno mjesto. Stoga, dakle, niti žalitelji ne osporavaju da su oštećenik i spomenuti svjedok nazočili istom događaju o kojem govore iz vlastitog, proživljenog iskustva.

 

14.5. Nadalje, nije sporno da je oštećenik, neposredno nakon kritičnog događaja, potražio pomoć u kući supružnika M. i M. S., koji svjedoci potvrđuju da je oštećenik pritom bio prestrašen rekavši da su ga napali "neki R." te mu uz prijetnju nožem oduzeli novac u iznosu od 600,00 kn. O tome je oštećenik odmah obavijestio djelatnike policije te podnio kaznenu prijavu.

 

14.6. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da dokazanost predmetnog kaznenog djela proizlazi iz dosljednog i uvjerljivog terećenja ošt. K. G. i to, kako tijekom istrage, tako i na raspravi te prilikom obavljene dokazne radnje prepoznavanja optuženika. Po oštećeniku opisani slijed događaja sukladan je iskazu očevica, svjedoka S. G. koji iskazuje da je u rukama napadača vidio nož, ali i iskazima bračnog para S. kod kojih je oštećenik potražio pomoć i prepričao im događaj. Upravo navedeni, kontrolni dokazi potvrđuju da je iskaz oštećenika, u svim bitnim segmentima, istinit.

 

14.7. Razlike u iskazima oštećenika i svjedoka S. G., na koje žalitelji ukazuju, (broj napadača, koji je od njih imao i kakav nož te kako su bili odjeveni), ne tiču se odlučnih okolnosti vezanih za okosnicu samog događaja, a uočena odstupanja mogu biti rezultat slabije percepcije u noćnim uvjetima te sposobnosti upamćivanja detalja koji, s vremenom, općepoznato blijede. Isto tako, okolnost da oštećenik prikriva pravi razlog susreta s optuženicima vezano za kupoprodaju droge, još ne znači i da ih neistinito tereti za počinjenje kaznenog djela razbojništva, budući da svjedok nije dužan sam sebe inkriminirati za neko kazneno djelo, kako pravilno cijeni i prvostupanjski sud. S druge strane, obrane optuženika koji poriču bilo kakvu uporabu noža, opovrgnute su iskazom oštećenika, ali i svjedočenjem očevica S. G. koji je upravo preplašen tom činjenicom naglo napustio mjesto događaja. Isto tako, tvrdnja obrane opt. S. B. da je oštećenik pobjegao s lica mjesta ukrcavši se u taxi vozilo, suprotna je iskazu taxi vozača, ali i iskazima bračnog para S., zbog čega sud prvog stupnja otklanja obranu tog optuženika kao neuvjerljivu.

 

14.8. Konačno, postavlja se pitanje zbog čega bi oštećenik odmah obavijestio djelatnike policije i zatražio njihovu pomoć ako ne zato što su mu optuženici doista uz prijetnju nožem oteli novac. Takav postupak oštećenika, usprkos mogućem razotkrivanju vlastite upletenosti u kupoprodaju droge, upravo pokazuje da je prethodno pretrpio traumatični događaj kojeg je odmah i prijavio.

 

14.9. Budući da su obrane optuženika, dakle, obeskrijepljene iskazima spomenutih svjedoka, dok je terećenje oštećenika uvjerljivo, dosljedno i sukladno navedenim kontrolnim dokazima, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je kazneno djelo razbojništva sa sigurnošću dokazano zbog čega je osuđujuća presuda u svemu zakonita i pravilna.

 

14.10. Činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđenim, kako tvrdi opt. I. B. u svojoj žalbi. Ispitivanje svjedoka I. S. i njegove djevojke tijekom rasprave nije predloženo niti se sada u žalbi navode razlozi zbog čega je to propušteno učiniti. Osim toga, identitet i prebivalište tih svjedoka u postupku nije bilo moguće utvrditi pa bi se prihvaćanjem ovog prijedloga žalbe samo bezrazložno odugovlačio postupak.

 

15. U žalbama optuženika istaknuti žalbeni osnov povrede kaznenog zakona izvodi se iz, po njima, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega niti taj žalbeni osnov, slijedom naprijed izloženog, nije ostvaren.

 

16. Konačno, nisu u pravu optuženici, ali niti državni odvjetnik, kada predlažu blaže, odnosno strože kažnjavanje optuženika.

 

16.1. Neosnovano se u žalbi opt. I. B. sugerira primjena odredaba maloljetničkog prava i izricanje odgojne mjere, odnosno kazne maloljetničkog zatvora. Naime, temeljem izvješća i stručnog mišljenja predstavnika Centra za socijalnu skrb K. proizlazi da se kod ovog optuženika, koji je u vrijeme događaja bio mlađi punoljetnik, ne radi tek o ekscesu u inače urednom životu niti lakomislenom postupanju koje bi bilo odraz njegove mladi dobi, već se radi o usvojenom obrascu nedozvoljenog ponašanja zbog čega prvostupanjski sud s pravom zaključuje da primjeni odredbe čl. 105. ZSM-a ovdje nema mjesta.

 

16.2. Obojici optuženika je, zbog postojanja naročito olakotnih okolnosti, izrečena ublažena kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja, u smislu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, predstavlja minimum  zatvorske kazne koja im se po zakonu može izreći.

 

16.3. Zbog toga, daljnje blaže kažnjavanje optuženika po zakonu nije moguće, kao niti zamjena te kazne radom za opće dobro, kako predlaže opt. S. B. u svojoj žalbi. Naime, u vrijeme kritičnog događaja bio je na snazi KZ/11 s  posljednjom izmjenom objavljenom u Narodnim novinama, broj 118/18 koji u čl. 55. st. 1. omogućava zamjenu kazne radom za opće dobro samo kod izrečenih kazni zatvora manjih od jedne godine, što ovdje nije slučaj.

 

16.4. Isto tako, nije osnovano niti izricanje predložene uvjetne osude s obzirom da težina i opasnost počinjenog kaznenog djela razbojništva ne opravdava zaključak da optuženici, i bez izvršenja kazne zatvora, ubuduće neće činiti kaznena djela.

 

16.5. S druge strane, nije u pravu niti državni odvjetnik kada osporava brojnost i karakter utvrđenih olakotnih okolnosti koje, u svojoj ukupnosti, imaju naročito olakotan značaj u smislu čl. 48. st. 2. KZ/11.

 

16.6. Naime, činjenica da je opt. I. B. u vrijeme događaja bio mlađa punoljetna osoba, osim što predstavlja zakonski osnov za ublažavanje kazne, sigurno ima i naročito olakotan značaj. Osim toga, obojica optuženika su mlade dobi i ovo im je prvi sukob sa zakonom pa, imajući u vidu neprikladne obiteljske prilike u kojima su odrasli, kao i činjenicu da je opt. S. B. otac mlt. djeteta, prvostupanjski sud s pravom ocjenjuje da će i ublažena kazna zatvora biti dostatna da se njome ostvare zakonom predviđene svrhe. Ovdje treba imati u vidu i da iznos pribavljene protupravne koristi (600,00 kn) nije visok, što utječe na ocjenu težine samog kaznenog djela.

 

16.7. Slijedom navedenog, i ovaj žalbeni sud ocjenjuje da su izrečene kazne zatvora u trajanju od po jednu godinu dostatne da izraze odgovarajući prijekor društva te da se njima utječe na optuženike da shvate krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali i upozore drugih građani da se klone sličnih ponašanja.

 

17. S obzirom na dokazanost predmetnog kaznenog djela, prvostupanjski je sud s pravom oštećeniku dosudio imovinskopravni zahtjev u zatraženom iznosu, sukladno čl. 158. st. 2. ZKP/08.

 

18. Žalbeni osnov zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koji je uvodno naznačen u žalbi opt. I. B. po branitelju E. D., očito je promašen budući da su optuženici, sukladno čl. 148. st. 6. ZKP/08, oslobođeni dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka.

 

19. Kako time navodi podnesenih žalbi nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj žalbeni sud nije našao povreda na koje, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 1. travnja 2021.