- 1 -              I Kž-176/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-176/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. D., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog I. D. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 17. siječnja 2020. broj Kv I-63/2019-5., u sjednici održanoj 1. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se žalba osuđenog I. D. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 28. lipnja 2018. broj Kv I-31/2018-4. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. rujna 2018. broj I Kž-486/2018-4., I. D. je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i deset mjeseci.

 

2. Pobijanom je presudom prihvaćen zahtjev osuđenog I. D. za obnovu kaznenog postupka, koji je podnesen na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), te je preinačena pravomoćna presuda u odluci o kazni. Na temelju članka 498. stavka 5., u vezi sa stavkom 1. točkom 4. ZKP/08., I. D. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i devet mjeseci. Primjenom članka 54. KZ/11., osuđeniku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. studenog 2008. do 13. veljače 2009.

 

3. Protiv ove presude žalbu je podnio osuđeni I. D., putem branitelja M. M. i I. G., odvjetnika iz Odvjetničkog društva M. i p. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i osuđeniku izreći bitno blažu kaznu, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba je neosnovana.

 

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. U pobijanoj presudi nema proturječnosti, a prvostupanjski sud je označio jasne, određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama. Žalitelj nije u pravu da je prvostupanjski sud neosnovano zanemario vještačenje vještaka R. P., koje je priloženo zahtjevu, a iz kojeg, navodno, proizlazi novo utvrđenje "... bitnih okolnosti vezanih za sam meritum ...". Iznošenje novih činjenica ili novih dokaza ne predstavlja osnovu za zahtjev za obnovu postupka, koji je podnesen po zakonskoj osnovi iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Odredbe ZKP/08. razlikuju kako svrhu i razloge obnove, tako i postupak koji se provodi u povodu podnesenog zahtjeva za obnovu postupka, ovisno o tomu radi li se o zahtjevu iz članka 498. ili iz članka 501. ZKP/08. Kako je ovaj zahtjev za obnovu postupka podnesen na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., to je prvostupanjski sud pravilno postupao prema odredbi članka 498. stavka 5. ZKP/08. Međutim, ako osuđenik smatra da naknadno pribavljeno vještačenje može predstavljati novu činjenicu ili novi dokaz koji bi, sam za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima, mogao biti prikladan prouzročiti oslobođenje osuđene osobe ili njenu osudu po blažem zakonu, tada bi trebao podnijeti obrazloženi zahtjev za obnovu kaznenog postupka, sukladno članku 501. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

8. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a prvostupanjski sud je pravilno vrednovao okolnosti koje se navode u zahtjevu, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

 

9. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sadržaj medicinske dokumentacije dostavljene uz zahtjev, kako u odnosu na osuđenika, tako i u odnosu na osuđenikovu suprugu. Prvostupanjski sud je imao u vidu dijagnosticiranu bolest i izvješća o rezultatima operativnih zahvata kojima je osuđenik podvrgnut. Razvidno je kako osuđenikove zdravstvene poteškoće, objektivno, doista nisu beznačajne. Međutim, one ipak nisu tako teške da bi opravdale izricanje jedinstvene kazne u još kraćem trajanju. Pored toga, prema dokumentaciji koja je priložena uz žalbu, rehabilitacija osuđenika je već u travnju 2020. trebala biti dovršena. S tim u vezi, upućuje se osuđenik na relevantne odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01.- ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske 125/11. -  Kazneni zakon, 56/13., 150/13., 98/19. i 14/21.), prema kojima osuđenik ima mogućnost podnošenja molbe za odgodu izvršavanja kazne zatvora, odnosno za prekid izdržavanja kazne zatvora.

 

10. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud bagatelizirao težinu oboljenja osuđenikove supruge. Sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Razvidno je kako je osuđenikova supruga, zbog križobolje i bolova u kralježnici, još od 2015. pod redovitim kontrolama fizijatara i reumatologa, te su joj propisane vježbe. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osuđenikova supruga još od 2011. redovito kontrolira svoju srčanu bolest, te su joj i nadalje propisane kontrole na godišnjoj bazi, dok nema indikacije za kardiokirurško liječenje.

 

11. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio zdravstvene tegobe osuđenika i njegove supruge, koje i prema stavu ovog drugostupanjskog suda doista opravdavaju nešto blaže kažnjavanje, i to smanjenjem izrečene jedinstvene kazne zatvora za jedan mjesec.

 

12. Protivno daljnjim žalbenim navodima, ulaganje u odgoj, obrazovanje i pravilno odrastanje vlastite djece, je očekivana pretpostavka odgovornog roditeljstva. Isto tako, osuđenikove, paušalne, tvrdnje o angažmanu na "... promociji hrvatskih interesa na stranom tržištu ...", relativizirane su pravomoćnom presudom zbog počinjenih kaznenih djela. Stoga, ove okolnosti, po svojem značaju i kvaliteti nisu takve okolnosti koje bi, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., očito utjecale na još blaže kažnjavanje osuđenika. Pored toga, okolnosti istaknute u zahtjevu treba promatrati u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti osuđenika, osobito imajući u vidu kako su osuđeniku bile utvrđene pojedinačne kazne zatvora u zakonskim minimumima, a prilikom donošenja presude na temelju sporazuma stranaka su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne. Ovo se odrazilo i na visinu jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen osuđenik. Isto tako, iz podataka u spisu predmeta nije vidljivo da bi u korist državnog proračuna bila uplaćena oduzeta imovinska korist, u ukupnom iznosu 466.693,00 kuna, sukladno obvezi koja je osuđeniku naložena pravomoćnim presudama, koje su objedinjene u odluci o kazni.

 

13. Odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju tri godine i devet mjeseci, optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije. Upravo se ova kazna, s obzirom na sve ranije utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, kao i ove olakotne koje su sada utvrđene, ukazuje primjerenom težini i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj osobnosti, te je prikladna ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

14. Imajući u vidu navedeno, žalbu osuđenika je valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

15. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud drugog stupnja, u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. travnja 2021.