- 1 -              Kž-rz-26/2020-4

Broj: Kž-rz-26/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana, Melite Božičević-Grbić, Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog R. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 29. srpnja 2020. broj K-Rz-9/2012-65., u sjednici održanoj 1. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prihvaća se žalba optuženog R. B., ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, pod točkom I. izreke, optuženi R. B. je, u odsutnosti, proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvanaest godina. Primjenom članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Istom je presudom, pod točkom II. izreke, na temelju članka 452. stavka 1. točke 6. ZKP/08. u vezi s člancima 1. i 2. Zakona o općem oprostu ("Narodne novine" broj 80/96.), protiv optuženog D. Đ. odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. OKZRH, uslijed čega su, primjenom članka 149. stavka 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka pali na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv ove presude, u odnosu na osuđujući dio, žalbu je podnio optuženi R. B., putem branitelja M. Š., odvjetnika iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni i optuženom R. B. izreći blažu kaznu.

4. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom odbiti žalbu optuženog R. B. kao neosnovanu.

5. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalba je osnovana.

7. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

8. Prvostupanjski sud je, svoj zaključak o optuženiku kao počinitelju, temeljio na iskazima svjedoka. Premda je pravilno utvrdio kako niti jedan od ispitanih svjedoka nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, sud je propustio njihove iskaze cijeniti s osobitom pozornošću. Naime, ocjenjujući vjerodostojnim iskaz svjedoka A. L. iz istrage, sud zanemaruje kako je svjedok iskazao kako ne zna ništa već mu je susjeda (koju nije imenovao) rekla da je "... B. taj za kojeg se priča da je ubio ...". Sud nalazi da je ovaj njegov iskaz potkrijepljen iskazom svjedokinje A. S. Međutim, ova svjedokinja je iskazala kako joj je A. L. rekao da je "... čuo kako se B. i D. Đ. dogovaraju da će ići ubiti K. ..." te da je "... iduće jutro saznao da su ubijeni ...". Budući da je svjedok A. L. iskazivao tek o onom što je čuo od nekog drugog, trebalo mu je predočiti iskaz svjedokinje A. S., kako bi se očitovao o tom njenom navodu. Prvostupanjski sud je neprimjerenu važnost dao iskazima svjedoka A. L., M. Č. i S. Š. Naime, ovi svjedoci iskazuju kako su o počinitelju doznali od neke druge osobe, a ta druga osoba je u njihovim iskazima različito imenovana. A. L. je neka susjeda rekla da se o ubojici priča. M. Č. je o ubojici čuo od S. Š., kojem pak nije poznato tko je ubio K., nego je on to samo čuo, ali ne imenuje od koga. Iskaze ovih svjedoka sud nije detaljno komparirao, niti je razmotrio potrebu međusobno ih konfrontirati, a time je propustio pravilno utvrditi jesu li ovakva saznanja "po čuvenju" dostatna za nedvosmislen zaključak o počinitelju kaznenog djela.

9. Prvostupanjski sud je, nadalje, propustio pravilno vrednovati iskaz svjedokinje A. G., koja je navela kako ona nije prepričavala da je B. ubio K. Iskaz ove svjedokinje je sud ocijenio nevjerodostojnim, premda je suglasan iskazu svjedokinje Lj. G. J., a koji iskaz je sud ocijenio vjerodostojnim. Svjedokinja Lj. G. J. je iskazala kako se o tomu "... pričalo u selu ...", ali nije potvrdila svoj iskaz iz istrage kada je navela da je čula od A. G. da je K. ubio B. Sud je koristio i taj dio prilikom ocjene vjerodostojnosti njenog iskaza, ali je propustio svjedokinji predočiti razlike u njenom iskazu.

10. Premda svjedoci navode kako su čuli da je optuženik navodni počinitelj, prvostupanjski sud je zanemario kako, barem za sada, nije pouzdano utvrđena izvorišna točka njihovih saznanja. Premda je, pravilno, utvrdio kako se radi o posrednim svjedocima, neopravdano je zanemario da su svi oni označili različite osobe od kojih su čuli o navodnom počinitelju. Sud je propustio voditi računa o tomu da su te osobe, u svojim svjedočenjima, navodile opet neke druge osobe, kao izvore svojih saznanja.

11. U postupku nisu utvrđeni svjedoci očevici ili drugi neposredni dokazi, pa je prvostupanjski sud trebao pažljivije razmotriti postoji li logična međusobna povezanost u iskazima ispitanih svjedoka. Autentičnost njihovih saznanja o počinitelju ubojstva je trebalo podvrgnuti naročito kritičkoj analizi. Kada nema neposrednih dokaza da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, činjenično stanje se mora utvrditi izvođenjem posrednih dokaza. Osnovu za osuđujuću presudu, i tada predstavlja niz međusobno povezanih činjenica koje tvore nedjeljivu i logičnu cjelinu. Ove činjenice moraju biti utvrđene na nedvojben način i međusobno čvrsto povezane. Rezultati posrednih dokaza moraju činiti zatvoreni krug utvrđenih činjenica koje sa sigurnošću upućuju na zaključak da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo.

12. Imajući u vidu sve navedeno, iskazi ispitanih svjedoka nemaju, barem za sada, takvu pouzdanost da bi se, samo na temelju tih dokaza, mogao izvesti, nedvojbeni, zaključak da je optuženik počinitelj kaznenog djela.

13. Stoga, kako su činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbom optuženika dovedena u sumnju, žalbu optuženika je trebalo prihvatiti, te pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

14. Prvostupanjski sud će, u ponovljenom postupku, otkloniti ukazane povrede. Nakon što ponovno izvede provedene dokaze, izvesti će i dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, kao i one na koje je ukazano ovim rješenjem, pri čemu će razmotriti i mogućnost provođenja suočenja. Izvedene dokaze, a posebno iskaze svjedoka, sud će pomno analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Potrebno je pažljivije vrednovati iskaze svjedoka, koji nemaju izravnih saznanja o djelu i počinitelju. Njihove iskaze treba cijeniti iscrpno, a ne tek fragmentarno, vodeći računa o njihovoj pouzdanosti i autentičnosti. Na temelju takve ocjene izložiti će sve nesporne činjenice te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Tek potom će donijeti odluku ukazuje li sveukupni korpus dokaza, s potrebnom sigurnošću, na zaključak da je optuženi R. B., doista, počinio odnosno kazneno djelo. Pri tome, osobito, treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom iz članka 459. ZKP/08.

15. S obzirom na izloženo, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. travnja 2021.