-   -              Poslovni broj: 14 UsImio-228/20-5

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Pameli Jerković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: B. R., …, Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi starosne mirovine, bez održavanja rasprave, dana 31. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/20-01…, URBROJ: 341-99-05/… od dana 30. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/20-01/…, URBROJ: 341-99-05/… od dana 30. ožujka 2020., tužiteljica je, u bitnom, navela kako je točno obrazloženo, prema čl. 35. st. 1. ZOMO, da pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu mirovinskog staža osiguranja u efektivnom trajanju. Stoga, da prema navedenoj odredbi u propisanih 41 godinu mirovinskog staža osiguranja ne ulazi staž osiguranja u dvostrukom trajanju ostvaren po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu te da ne ostvaruje uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika isključivo prema odredbi čl. 35. ZOMO, već samo uz primjenu čl. 28. st. 2. ZOHBDR. Budući da je ostvarila pravo na mirovinu prema posebnom propisu da joj se ne može odrediti dio mirovine kao osnovna mirovina u kojem slučaju bi dolazila u obzir i isplata mirovine iz drugog stupnja. Dakle, u konkretnom slučaju da je ključno autoritativno tumačenje propisa od strane službujućih osoba i prvog i drugog upravno-pravnog postupka. Bit tužbenog podneska da se odnosi na prijepor ili način tumačenja prava na izbor (prvog ili drugog stupa) kod izračuna mirovine. Točnije što jeste tzv. efektivni mirovinski staž. Da li je to samo staž u mirnom obavljanju posla kako ga tumače prevoditelji zakona ili je to možda ipak i staž u uvjetima statusa branitelja iz Domovinskog rata. Dakle, da branitelj nema pravo izbora prvog ili drugog stupnja mirovinskog staža jer da je njegovo/njezino pravo regulirano drugačije u posebnom propisu. Naime, razmatrajući pomno sve odredbe ZOMO i sve odredbe ZOHBDR koje se odnose na mirovinska prava da se dolazi do zaključka o nepostojanju isključivanja konkretnoga predmetnog prava ili kolizije tih propisa. Pravne norme da se moraju tumačiti po svim elementarnim pravnim načelima; logike, ciljnog ili teleološkog načela, gramatičkog načela i prije svega načela pravičnosti i zakonitosti. U konkretnom slučaju da postoji diskriminacija u tumačenju i primjeni konkretnog prava prema dijelu branitelja iz Domovinskog rata, a pogotovo za osobu koja je odradila mirno i pošteno 40 godina i 5 mjeseci u svom zvanju, a samo sedam mjeseci u braniteljskom zvanju i da nikad nije koristila niti jednu braniteljsku povlasticu, kao ni njeni članovi obitelji. Citirajući odredbu čl. 28. st. 2. ZOHBDR navela je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja uz uvjete propisane ZOHBDR. To da nije sporno. Međutim da je sporno tumačenje prava na različitu primjenu prava u pogledu reguliranja prvog i drugog mirovinskog stupa kao pravo izbora. Norma o uskrati tog prava da je kao takva nepostojeća. Izmjenama i dopunama ZOMO (NN 115/18), Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema ZOMO i Zakonu o obveznim mirovinskim fondovima (NN 115/18) od 1. siječnja 2019. osiguranicima koji su osigurani u oba mirovinska stupnja u postupku ostvarivanja prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu da je omogućen izbor mirovine koju žele ostvariti. Prema tumačenju provoditelja ZOMO-a da je očigledno da se to ne odnosi na sve osiguravatelje oba stupnja. Naime, da je od početka 2002. godine uplaćivala sredstva u drugi mirovinski stup. Dakle, da je uplaćivala sredstva koja su sada bez njenog znanja i privole otuđena-prebačena u državni budžet automatizmom, kao posljedica pogrešnog administrativnog postupanja. Slijedom navedenog da predlaže Upravnom sudu poništavanje napadnutog rješenja te donošenje meritorne odluke u korist tužiteljice.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. S obzirom da se u osporavanom rješenju očitovao o svim navodima tužiteljice to da u cijelosti ostaje kod svih dosadašnjih navoda iz osporavanog rješenja. Citirajući odredbe čl. 28. st. 1. i st. 2. ZOHBDR i čl. 35. st. 1. ZOMO naveo je da prema navedenoj odredbi u propisanih 41 godinu mirovinskog staža osiguranja ne ulazi staž osiguranja u dvostrukom trajanju ostvaren po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu te da tužiteljica ne ostvaruje uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema odredbi čl. 35. ZOMO, već samo uz primjenu čl. 28. st. 2. ZOHBDR. Stoga, kako je ostvarila pravo na mirovinu prema posebnom propisu, da joj se ne može odrediti dio mirovine kao osnovna mirovina (u kojem slučaju da bi dolazila u obzir i isplata mirovine iz drugog mirovinskog stupa). Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/20-01/…, URBROJ: 341-99-05/… od dana 30. ožujka 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O. KLASA: UP/I 141-02/19- 01/…, URBROJ: 341-12-05/… od dana 18. prosinca 2019. kojim je osiguraniku hrvatskom branitelju-dragovoljcu iz Domovinskog rata B. R., ovdje tužiteljici, određena starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika od 20. ožujka 2019., u svoti od 3.335,14 kn mjesečno. Od 1. srpnja 2019. da mirovina iznosi 3.416,58 kn mjesečno.

Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 

Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

Odredbom čl. 35. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 i 18/18, dalje: ZOMO) propisano je da pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju.

Člankom 28. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17, dalje: ZHBDR) propisano je da hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ima pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika kada ispuni uvjete staža osiguranja i životne dobi propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se za stjecanje prava na mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske koje mu se računa kao staž osiguranja ili kao poseban staž u dvostrukom trajanju uračunava kao staž osiguranja za uvjete staža osiguranja propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika iz članka 35. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Uvidom u spis tuženog tijela broj: … utvrđeno je: da je tužiteljica podnijela zahtjev radi ostvarivanja prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika dana 5. veljače 2019.; da je tužiteljica na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 140-02/19-01…, URBROJ: 341-12-05/… od dana 5. travnja 2019. uložila žalbu koja je usvojena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/19-01/…, URBROJ: 341-99-05/… od dana 12. prosinca 2020.; da je tužiteljica rođena 12. siječnja 1959. i do dana 20. ožujka 2019. da je navršila 60 godina i 2 mjeseca života; da tužiteljica ima utvrđen status hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata; da je tužiteljica sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, u trajanju od 75 dana; da mirovinski staž ZOMO-a i ZOHBDR, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do dana 20. ožujka 2019., ukupno 41 godinu, 00 mjeseci i 18 dana (kako je to prikazano u prilogu: Pregled mirovinskog staža I.); da je tužiteljica dana 20. ožujka 2019., ispunila uvjete za određivanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika prema čl. 35. ZOMO-a; da joj je prema čl. 32.a ZOMO-a, u ukupni mirovinski staž za određivanje mirovine, stvarno navršenom mirovinskom stažu dodano razdoblje od 06 mjeseci (za rođeno ili posvojeno dijete) pa ukupan mirovinski staž za izračun mirovine iznosi 41 godinu, 06 mjeseci i 18 dana; temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljičine žalbe osporeno rješenje tuženika.

Iz osporenog rješenja tuženika proizlazi da tuženik navodi kako je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdio da je žaliteljica ostvarila staž osiguranja u razdoblju od 03. studenoga 1977. do 21. srpnja 1978, od 24. travnja 1979. do 16. studenoga 1979. i od 14. siječnja 1980. do 19, ožujka 2019. te da je ostvarila staž osiguranja u dvostrukom trajanju po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu u razdoblju od 01. srpnja 1991. do 31. siječnja 1992. Prema članku 32.a ZOMO-a, u ukupni mirovinski staž za određivanje mirovine, stvarno navršenom mirovinskom stažu da se dodaje razdoblje od 06 mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete, što da ukupno iznosi 6 mjeseci. Ukupan mirovinski staž za izračun mirovine da iznosi 41 godinu 06 mjeseci i 18 dana (u obliku decimalnog broja 41,5497). U postupku obračuna mirovine, prema članku 81. do 84. ZOMO-a, da se utvrđuju prosječni vrijednosni bodovi 0850 ostvareni u razdoblju od 1977. do 2018. Polazni faktor za određivanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika prema čl. 85. st. 1. ZOMO-a da iznosi 1,0. Osobni bod za određivanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika prema članku 86. ZOMO-a da se dobije tako da se vrijednosni bodovi (1,0850) pomnože s ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (41,5497) i s polaznim faktorom (1,0) te da iznosi 45,0814. Mirovinski faktor prema čl. 87. st. 1. toč. 1. ZOMO-a, da iznosi 1,0. Svota starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika da se izračunava prema članku 79. st. 1. ZOMO-a tako da se osobni bod (45,0814) pomnoži s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine od 66,35 kn na dan ostvarivanja prava na mirovinu (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine, broj 27/19) i da iznosi 2.991,15 kn mjesečno. Budući da je osiguranik hrvatski branitelj-dragovoljac iz Domovinskog rata, pripadnik borbenog sektora, mirovina da se određuje i prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17 - skraćeno: ZOHBDR). Prema čl. 27. ZOHBDR-a, da se osobni bod ostvaren prema članku 86. ZOMO-a (45,0814) povećava ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (75) za 50% i da iznosi 50,2658. Svota starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika da se izračunava prema čl. 79. st. 1. ZOMO-a na način da se povećani osobni bod (50,2658) pomnoži s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine od 66,35 kn na dan ostvarivanja prava na mirovinu (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine, broj 27/19) i da iznosi 3.335,14 kn mjesečno, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

U odnosu na prigovore u kojima tužiteljica postavlja pitanje što bi to bio tzv. efektivni mirovinski staž, da li je to samo staž u mirnom obavljanju posla kako ga tumače prevoditelji zakona ili je to možda ipak i staž u uvjetima statusa branitelja iz Domovinskog rata ovaj Sud upućuje na odredbu čl. 8. toč. 4. ZOMO kojom je propisano da je mirovinski staž skupni naziv za razdoblja provedena u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju (staž osiguranja) i razdoblja provedenih izvan osiguranja koja se pod određenim uvjetima priznaju u mirovinski staž (posebni staž), dok je pod toč. 5. istog članka propisano da je staž osiguranja u efektivnom trajanju razdoblje provedeno u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju u stvarnom trajanju. Iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da staž koji se tužiteljici priznaje po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu nikako ne može predstavljati efektivni staž.

Stoga, prema gore citiranoj odredbi čl. 35. ZOMO u propisanih 41 godinu mirovinskog staža osiguranja ne ulazi staž osiguranja ostvaren po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu, radi čega tužiteljica ne ostvaruje uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika isključivo prema odredbi čl. 35. ZOMO, već samo uz primjenu čl. 28. st. 2. ZHBDR. Kraj nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, nedvojbenim se ukazuje kako je tužiteljica ostvarila pravo na mirovinu prema posebnom propisu pa joj se u tom slučaju niti ne može odrediti dio mirovine kao osnovna mirovina (u kojem slučaju bi dolazila u obzir i isplata mirovine iz drugog mirovinskog stupa), jer tužiteljica ne bi uopće ostvarila pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika isključivo temeljem odredbi čl. 35. ZOMO, radi čega je pravilno postupio tuženik kada je odbio tužiteljičinu žalbu.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužiteljice nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.             

                           

 

U Splitu, 31. ožujka 2021.

 

                                                                                                                 S U D A C

                                                                                                           Sandra Ćoraš Gega, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

             

             

DN-a:

-          tužiteljici B. R., …

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

-          u spis

 

 

 

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođena plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Pamela Jerković