Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. J., iz M., . O.:
…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv
tuženice R. H., M. financija, O.:…, zastupane po
ODO u S., GUO radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2021. u prisutnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja I. Z., odvjetnika u Z. i punomoćnice zakonskog
zastupnika tuženice M. P., sudske savjetnice u ODO u
S., objavljene dana 31. ožujka 2021. godine,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku R. H., Ministarstvo financija,
O.:…, zastupano po ODO u S., da tužitelju
D. J., iz M., O.: …, na ime razlike plaće
isplati ukupan iznos od 1.972,64 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
na iznos od:
- 433,69 kn od 16.6.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak,
- 647,72 kn od 16.9.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak,
- 130,15 kn od 16.5.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak,
- 136,35 kn od 16.7.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak,
- 195,23 kn od 16.10.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak,
- 214,75 kn od 16.12.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak,
- 214,75 kn od 16.3.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak, pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima,
koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do
isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u
iznosu od 5.500,00 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja
teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.",
dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 3.013,70 kn (do iznosa od 4.986,34 kn).
Obrazloženje
Tužbom podnesenom pred sudom 27.7.2018. tužitelj navodi da je zaposlenik tuženice,
djelatnik PCU S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno
Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20.3.2013. do 5.4.2018. tužitelj da je
ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka,
duže od 8 sati, u smjenama i turnusima i u radu na drugi način. Tužitelj napominje da je
poslodavac u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana kada bi oni padali u radne dane
od ponedjeljka do petka, a što da je pogrešan način određivanja redovnog mjesečnog fonda
radnih sati. Stoga, tužitelj da je ostvario prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane,
Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji rad mu nije plaćen pošto su mu
tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika,
kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
U odgovoru na tužbu od 12.10.2018. tuženica ističe kako nisu ispunjene pretpostavke
u smislu čl. 186.a. ZPP za vođenje ove parnice pa predlaže tužbu odbaciti. Ukoliko sud ne
prihvati prigovor tuženice, tada se osporava tužbeni zahtjev u dijelu koji prelazi specificirani
obračun tuženice koji je dostavljen tužitelju u postupku mirnog rješenja spora. Naime, da je iz
dokazne dokumentacije razvidno da je tužitelj radeći u utuženom razdoblju ostvario 80
prekovremenih sati rada koji mu nisu isplaćeni, a u podnesku od 30.1.2019. navodi da bi
prema obračunu tuženice tužitelju po navedenoj osnovi pripadalo pravo na isplatu iznosa od
4.009,10 kn dok da se više zatraženom protivi kao neosnovanom. U prilogu navedenog
podneska dostavlja se specifikacija obračuna (list 210 spisa) i Zamolbe tužitelja o korištenju
slobodnih dana (list 164-165 spisa).
Sud je pročitao spisu priložen zahtjev za mirno rješenje spora od 5.4.2018. (list 6
spisa) i odgovor zakonskog zastupnika tuženice od 2.7.2018. (list 5 spisa) i utvrdio da se
tužitelj prije podnošenja tužbe obratio ODO sa zahtjevom za
mirno rješenja spora i da stranke u roku od 3 mjeseca nisu postigle nagodbu odnosno, nisu
riješile spor na miran način pa je tužitelj po proteku roka od 3 mjeseca, dana 27.7.2018.
podnio tužbu. Dakle, tužitelj je postupio u skladu s odredbama čl. 186.a st. 1. i 5. ZPP-a pa
prijedlog tuženice za odbacivanje tužbe na temelju odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a, nije
osnovan.
U podnesku od 6.2.2019. tuženica navodi kako su obračuni plaće za službenika
izvršeni sukladno svim zakonskim propisima, napominje da rad službenika u turnusu koji je
radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na
dane od ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća
uvećava za svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom-rad noću, subotom,
nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s odredbom čl. 38. st. 1. KU, da se
uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad
duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu u
dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka.
Tužitelj u podnesku od 14.2.2019. napominje da u utuženom razdoblju nije koristio
slobodne dane na ime mjesečnog ostvarivanja prekovremenog rada, a niti da je tuženica
donijela rješenje kojim bi se odredilo vrijeme korištenja slobodnih dana. Nadalje, da je
tuženica pogrešno postupila kada je mjesečno ostvarene sate rada u pojedinim mjesecima
prenosila u slijedeći kalendarski mjesec iako ih je trebalo obračunati kao prekovremene sate u
mjesecu u kojem su i ostvareni.
Tuženica u podnescima predanim u spis u prethodnom postupku ističe da je CU što se tiče nadopune satnice u cijelosti postupila u skladu s tumačenjem Z.
komisije br. 32/44 od 31.10.2014. Navodi, da rad službenika u turnusu koji je radio na dane
blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od
ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća uvećava za
svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom-rad noću, subotom, nedjeljom,
blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s odredbom čl. 38. st. 1. KU. Tuženica je mišljenja da
se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni
rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu
u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka.
Tužitelj je podneskom predanim u spis na ročištu od 25.2.2020. određeno postavio
tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka od 28.10.2019. pa je
zatražena isplata razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od
svibnja 2013. do siječnja 2018. u ukupnom bruto iznosu od 4.986,34 kn.
Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora,
dopisa tuženice od 2.7.2018., obračunskih isprava za isplatu plaća, evidencije o korištenju
radnog vremena, rješenja RH Ministarstva financija, Zamolbi tužitelja za korištenje slobodnih
dana (list 164-165 spisa), specifikacije obračuna plaće tužitelja (list 210 spisa) te spisu druge
priložene dokumentacije, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom
vještaku za financije i računovodstvo Z. C., dipl. oec.
Stranke su popisale trošak postupka.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od svibnja 2013. do siječnja 2018.
Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48.
Među strankama je sporno je li tuženica pravilno obračunala i isplatila prekovremene
sate rada: koje je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda
radnih sati; koje je tužitelj odradio na blagdane i druge neradne dane koji su padali od
ponedjeljka do petka, a imaju tretman prekovremenih sati.
Odredba čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike
(„NN“ br. 104/13., dalje KU/13) i odredba čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora za
državne službenike i namještenike („NN“ br. 112/17 i 12/18., dalje KU/17)
propisuju da se prekovremenim radom kada je rad službenika organiziran u turnusu smatra
svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog
mjesečnog fonda radnih sati.
Odredba čl. 44. st. 12. KU/13 i odredba čl. 38. st. 12. KU/17 propisuju da su redovni
mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu,
a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.
Na temelju citiranih odredbi KU-a sud izvodi slijedeće zaključke: da se redovni
mjesečni fond radnih sati dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži
s 8 sati, a isti ne uključuje blagdane koji „padaju“ od ponedjeljka do petka već samo radne
dane; da su prekovremeni sati rada svi sati rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih
sati, bez obzira radi li se o satima odrađenima za vrijeme radnih dana ili o satima odrađenima
za vrijeme blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i za Uskrs.
Kako bi se utvrdilo je li tuženica obračunala i isplatila tužitelju ostvareni
prekovremeni rad u skladu s odredbama KU-a izveden je dokaz financijskim vještačenjem po
vještaku Z. C. koji je 28.10.2019. podnio pisani nalaz i mišljenje u kojem
navodi da je uvidom u evidencije o korištenju radnog vremena i isplatne liste utvrdio da je
tuženica u utuženom razdoblju uredno isplaćivala tužitelju odrađene redovne radne sate i
naknade za dane blagdana/neradne dane i za dane bolovanje, kao i sve pripadajuće dodatke na
plaću (za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu i sl.). Međutim, da su utvrđene
nepravilnosti kod obračuna i isplate prekovremenih sati tj. kod onih sati koje je tužitelj u
pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (RMFRS) i sati
odrađenih na blagdane i druge neradne dane, koji su padali od ponedjeljka do petka, a imaju
tretman prekovremenih sati.
U utuženom razdoblju tužitelj da je imao 240 sati rada na blagdan ili drugi neradni dan
koji pada u radne dane od ponedjeljak do petka i 124 sata viška u odnosu na RMFRS. Od
ukupno 364 prekovremeno odrađenih sati, tužitelju da je isplaćeno 148 sata od kojih je dio
iskorišten ili isplaćen kroz kategoriju slobodnih dana, dok 236 sati po osnovi prekovremenog
rada tužitelju nije isplaćeno i to: 32 sati za prekovremeni rad tijekom radnog dijela tjedna i
204 sati za prekovremeni rad za vrijeme blagdana od ponedjeljka do petka. Obračun
neplaćenih prekovremenih sati iznosi 1.645,21 kn po osnovi sati odrađenih iznad RMFRS i
3.341,13 kn po osnovi rada blagdanom, ukupno 4.986,34 kn bruto.
Tuženica u podnesku od 16.12.2019. predlaže da sud pozove sudskog vještaka na
dopunu nalaza i mišljenja iz razloga što je primijenio pogrešnu metodologiju obračuna
prekovremenih sati. Prekovremeni rad je svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda
radnih sati. Naglašava se da rad službenika u turnusu koji rade na dane blagdana, neradne
dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka
predstavljaju njegovu redovan rad te mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada u visini
propisanoj KU-om - za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom kao i za rad u turnusu u
skladu s čl. 38. st. 1. KU-a. Na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje se za
stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same
činjenice da službenika radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od
ponedjeljka do petka. Stoga, vještak u stupcu 6. u Tablici 2. pogrešno iskazuje sate određene
na blagdan od ponedjeljka do petka kao prekovremene sate rada. Dakle, sudski vještak da je
pogrešnom metodologijom utvrdio dvije vrste prekovremenih sati i to prekovremene sate
odrađene iznad RMFRS i prekovremene sate s osnova rada
Tužitelj je na ročištu od 25.2.2020. u spis dostavio podnesak u kojem navodi da nema
prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, da ga prihvaća u cijelosti i u skladu s njim određeno
postavlja tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu ukupnog bruto iznosa od 4.986,34 kn po osnovi
neplaćenih sati prekovremenog rada.
Po prijedlogu tuženice pozvan je vještak C. da dodatno obrazloži svoje
mišljenje i otkloni nedostatke u obračunu pa je 8.3.2020. u spis dostavio Dopunsko
vještačenje u kojem navodi da je prigovor tuženice djelomično osnovan jer da je sudski
vještak pogrešno utvrdio da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja radio u ciklusima 12-5-7 ili
12-4-8, a što nije rad u turnusu već rad organiziran na drugi način. Dakle, tužitelj da je radio u
turnusu 12-24-12-48, a vještak da je u osnovnom vještvu pogrešno utvrdio da je radio na
drugi način zbog nejasnih termina o spomenutim ciklusima rada i zbog neprecizno
definiranog zadatka za vještačenje.
Prigovor tuženice da nije osnovan u dijelu kojim se navodi da je vještak pogrešnom
metodologijom utvrdio 2 vrste prekovremenih sati. Naime, sudski vještak navodi da je utvrdio
2 vrste neplaćenih prekovremenih sati pa da je kod obračuna neplaćenih iznosa za
prekovremene odrađene sate primijenio različite postotke uvećanja osnovne plaće (150% ili
50%), a sve ovisno o tome jesu li prekovremeno odrađeni sati tužitelju bili isplaćeni ili ne
(ako su ti sati bili isplaćeni kroz redovno odrađene radne sate, tada se umnožak satnice i viška
sati uvećava samo za 50%, tj. samo za propisani dodatak za prekovremeni rad, a ako oni nisu
uopće tužitelju bili isplaćeni, tada se taj umnožak satnice i viška sati uvećava za 150%), a što
je detaljno pojašnjeno u osnovnom vještvu (str. br. 6.). Pri tom, vještak navodi, da je učinio
metodološku pogrešku, ali samo utoliko što je sve sate koje je tužitelj odradio na blagdan ili
zakonom predviđeni neradni dan koji padaju u dane od ponedjeljka do petka, obračunao kao
prekovremene sate, a trebao je to učiniti samo ako je tužitelj u tom mjesecu ostvario sate rada
duže od RMFRS ili je radio duže od njegove smjene u turnusu (sukladno tumačenju K.
br. 8/44 od 29.4.2013., te sukladno odredbi čl. 44/38 st. 10 KU).
Sudski vještak otklonio je nedostatke osnovnog nalaza i mišljenja očitovanjem i
dopunskim obračunom u Dopuni vještačenja od 8.3.2020. nakon čega daje mišljenje da je iz
platnih podataka vidljivo da je tuženica platila tužitelju 148 sati prekovremenog rada (stupac
br. 9. Tablice br. 2), dok preostalih 108 sati po osnovi prekovremenog rada tužitelju nisu u
cijelosti plaćeni, od čega 40 sati nije obračunato ni plaćeno (stupac br. 12. Tablica br. 2.a), 48
sati je plaćeno, ali ne u potpunosti jer nisu plaćeni dodaci za prekovremeni rad (stupac br. 13.
Tablica br. 2.a).
Slijedom navedenog, sudski vještak je u Tablici br. 2.a dao izračun razlike plaće po
osnovi odrađenih, a neplaćenih prekovremenih sati i to kako slijedi: po osnovi onih sati koji
tužitelju nisu ni obračunati ni isplaćeni, iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u
stupcu br. 14, tj. ukupno 2.054,28 kn; po osnovi onih sati koji su tužitelju isplaćeni, ali bez
dodatka za prekovr. rad, iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu br. 15, tj.
ukupno 773,41 kn; ukupno, pojedinačno mjesečno kako je to prikaz. u stup. br. 16, tj.
sveukupno 2.827,69 kn.
Tuženica u podnesku od 6.7.2020. navodi da vještak nije uzeo u obzir sate koje je
CU platila na ime prekovremenih sati za lipanj i srpanj 2013. i srpanj 2014. i
iskorištene slobodne dane u lipnju 2016. i ožujku 2017.
Tužitelj na ročištu od 9.7.2020. napominje da tuženica nije ponudila ni jedan dokaz temeljem kojeg bi sud nedvojbeno utvrdio korištenje slobodnih dana .
Sudski vještak pozvan na obrazloženje mišljenja i otklon nedostataka u obračunu u
spis 24.7.2020. dostavlja Dopunsko vještačenje u kojem navodi da je predmetni obračun
rađen zasebno za svaki mjesec pa da se nisu uvažile neke korekcije iz prethodnih mjeseci koje
je vršila tuženica, a što je vidljivo iz Evidencije o radnom vremenu. Naime, da se ostvareni
sati rada u svakom pojedinom mjesecu trebaju obračunati isključivo za taj mjesec, a ne ih se
prenositi u sljedeći mjesec. Na taj način vještak da je izvršio obračun za lipanj i srpanj 2013. i
srpanj 2014. te da nije uzeo u obzir „donos sati“ koji je za ta 3 mjeseca iskazan u Evidenciji
rada jer bi to bilo protivno važećim odredbama i tumačenjima KU-a i sudskoj praksi u RH.
Stoga da je u tom dijelu prigovor tuženice neosnovan, dok da je osnovan u dijelu kojem
navodi da neplaćeni prekovremeni sati nisu umanjeni za iskorištene slobodne dane.
Naime, da iz evidencije rada i obračunskih lista proizlazi da je tužitelj u lipnju 2016. i
ožujku 2017. koristio slobodne dane pa da je time ukupan iznos neplaćenih prekovremenih
sati tužitelja od 2.827,69 kn smanjen za 855,05 kn pa se dobije iznos od 1.972,64 kn kako je
to prikazano u stupcu 16. Tablice br. 2b (list 312-313 spisa).
Tužitelj u podnesku od 21.8.2020. ističe da se korištenje slobodnog dana za odrađene
prekovremene sate može priznati samo na temelju rješenja te na ročištu od 3.9.2020. predlaže,
da se ponovno pozove vještak C. da otkloni nedostatke iz podnesenog mišljenja od
24.7.2020. jer ne navodi kada su prekovremeni sati ostvareni za koje je tužitelj koristio
slobodne dane. Tuženica na ročištu od 3.9.2020. navodi kako nema primjedbi na izračun
vještaka iz dopunskog vještačenja od 24.7.2020.
Vještak C. u spis podnosi Dopunu vještačenja od 9.9.2020. u kojoj obrazlaže i
podnosi mišljenje da iz Evidencije o radu i iz isplatnih lista nedvojbeno proizlazi da je tužitelj
u 2 navrata (u lipnju 2016. i ožujku 2017.) iskoristio po 12 sati za slobodne dane tj. ukupno 2
slobodna radna dana po osnovi prekovremeno odrađenih sati iz prethodnih razdoblja i to: u
lipnju 2016/ 12 sati po osnovi slobodnih dana, a isti se odnose na 8 prekovrmenih sati
ostvarenih u travnju 2016. (u omjeru 1 : 1,5 t. 1 sat prekovremenog rada za 1,5 sati za
slobodne dane); u ožujku 2017/ 12 sati po osnovi slobodnih dana, a isti se odnose na 8
prekovrmenih sati ostvarenih u veljači 2017. (u omjeru 1 : 1,5 t. 1 sat prekovremenog rada za
1,5 sati za slobodne dane).
U podnesku od 23.9.2020. tuženica navodi da je suglasna sa dopunskim nalazom i
mišljenjem vještaka od 24.7.2020. kojim je vještak utvrdio da tužitelju ukupan iznos
neplaćenih prekovremenih sati u spornom razdoblju iznosi 1.972,64 kn dok se sve preko tog
iznosa osporava. Tužitelj na ročištu od 4.2.2021. navodi kako ustraje u određeno
postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 25.2.2020. kojim se traži isplata bruto iznosa
od 4.986,34 kn.
Sud kao ispravnu varijantu obračuna potraživanja tužitelja prihvaća onu iz Dopune
vještačenja od 24.7.2020., a koja varijanta je pojašnjena Dopunom od 9.9.2020. Naime,
sudski vještak je na temelju evidencija o radu utvrdio da je tužitelj u cijelom utuženom
razdoblju radio u ciklusima 12-24-12-48, a što se u skladu s odredbama čl. 44. st. 8. KU/13 i
čl. 38. KU/17 smatra radom u turnusu. Vještak je u prvoj varijanti potraživanje tužitelja
obračunato na iznos od 4.986,34 kn u kojoj je pogrešno smatrao da je rad tužitelja organiziran
na drugačiji način pa se ta varijanta obračuna ne može prihvatiti kao ispravna.
Nadalje, kako je sudski vještak u varijanti obračuna od 24.7.2020. na temelju
evidencije o radu i isplatnih lista utvrdio da je tužitelj u 2 navrata (u lipnju 2016. i ožujku
2017.) iskoristio po 12 sati za slobodne dane tj. ukupno 2 slobodna radna dana po osnovi
prekovremeno odrađenih sati iz prethodnih razdoblja (prekovremeni sati ostvareni u travnju
2016. i u veljači 2017.), valjalo je ukupno neplaćene prekovremene sate tužitelja umanjiti za 2
korištena slobodna dana. Naime, odredbe čl. 44. st. 13. KU/13 i čl. 38. st. 103 KU/17
propisuju da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili
namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima
prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata
rada). To što spisu nije priloženo rješenje o korištenju slobodnih dana, ne umanjuje činjenicu
da je tužitelj u lipnju 2016. i ožujku 2017. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi
prekovremenog rada koristio po 1 slobodan dan (ukupno 2 dana) pa stoga tužitelja po toj
osnovi ne pripada pravo na isplatu, a tim više što su spisu priložene Zamolbe tužitelja za
korištenje slobodnih dana (list 164-165 spisa) iz kojih jasno proizlazi da su tužitelju odobreni
zahtjevi za korištenje slobodnog dana i to 1 dan za 17.6.2016. (odobrio voditelj smjene Z.
V.) i 1 dan za 8/9.3.2017. (odobrio predstojnik G. G. Š.). Stoga se
varijanta obračuna iz Dopune vještačenja od 8.3.2020. u kojoj je potraživanje tužitelja
obračunato na iznos od 2.827,69 kn ne može prihvatiti kao ispravna jer potraživanje tužitelja
nije umanjeno za iskorištene slobodne dane.
Slijedom svega navedenog sud je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od
1.972,64 kn u mjesečnim iznosima kako je to prikazano u stupcu 16. Tablice br. 2b Dopune
vještačenja od 24.7.2020. (list 312-313 spisa), dok je za više zatraženo u iznosu od 3.013,70
kn (do iznosa od 4.986,34 kn) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
Tužitelju je na svaki pojedinačni dio iznosa priznata zatezna kamata tekuća od 16-og
dana u idućem mjesecu (čl. 84. st. 3. Zakona o radu, "NN" br. 149/09., 61/11., čl.
92. st. 3. Zakona o radu, „NN“ br. 93/14., 127/17.), izuzev zatezne kamate na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema odredbama članka 14. i 45.
Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12.,
144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15. – dalje ZPD).
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom
postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP).
Konačno postavljeni zahtjev u konkretnom slučaju je zahtjev od 25.2.2020. kojim je
zatražena isplata u ukupnom iznosu od 4.986,34 kn. Kako je tužitelj uspio u postupku za iznos
od 1.972,64 kn, to je isti uspio u omjeru od 70%, dok je uspjeh tužene 30%.
Postupajući sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđuje se omjer uspjeha za priznanje troška tužitelju od 40%.
Tužitelju valja priznati trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav zahtjeva
za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za sastav 3 podneska (18.1018., 21.8.20., 24.2.20.),
za zastupanje na 8 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za svaku radnju po
500,00 kn, za sastav podnesaka od 3.12.18. i 14.2.19. za svaki iznos od 125,00 kn (Tbr. 8. T.
3. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 250,00 kn, što zbrojeno i
uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 8.750,00 kuna, od čega je tužitelju valjalo priznati 40%
na ime troška postupka pa se dobije iznos od 3.500,00 kn, a koji iznos se ima uvećati za
2.000,00 kn na ime troška vještačenja pa se dobije 5.500,00 kn koliko je naloženo tuženici da
isplati tužitelju na ime parničnog troška.
Sud je na ročištu od 25.2.2020. odbio prijedlog tužitelja da tuženica neovisno o ishodu
parnice nadoknadi tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku na tom ročištu (čl. 156. st. 1.
ZPP) jer tuženica nije svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala trošak
tužitelju. Naime, radilo se o ročištu na kojem je tuženica nakon što je sudski vještak podnio
pisani nalaz i mišljenje predložila da sud pozove vještak da dodatno obrazloži svoje mišljenje
i otkloni nedostatke u obračunu, a koje raspolaganje stranka ima na temelju odredbi čl. 260. i
261. ZPP-a.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od
presuđenja pa do isplate temeljem odredbe 30. st. 2. Ovršnog zakona ( "NN" br.
112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).
Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Split, 31. ožujka 2021.
s u t k i nj a
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
presude.
Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati
samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.
ZPP (čl. 467. ZPP).
DNA:
-pun. tužitelja -ODO
-spis
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.