- 1 -

Broj: Jž-1106/2020

 

                                       

 

                                                                                                                Broj: Jž-1106/2020

 

 

                                               R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

                                          R J E Š E NJ E

                                                                     

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. V.G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3.  Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave zadarske, Prve policijske postaje, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 25. srpnja 2019., broj: Pp 23 J-1107/2019, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o    j e:

 

                                  Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave zadarske, Prve policijske postaje, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom prvostupanjskom pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru od 25. srpnja 2019., broj: Pp 23 J-1107/2019, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. V.G. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3.  Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2.               Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava zadarska, Prva policijska postaja pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

 

3.               Žalba je osnovana.

 

3.1.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku  činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, na koju povredu osnovano žalbom ukazuje podnositelj žalbe.

 

4.               Iz stanja spisa predmeta razvidno je da se ovaj prekršajni postupak vodio po pravilima žurnog postupka (čl. 221. Prekršajnog zakona), budući je okrivljenik uhićen i doveden pred sud (čl. 221. st. 1. t. 3. istog Zakona). Sud je 4. srpnja 2019. ispitao okrivljenika, istog dana donio rješenje o puštanju na slobodu okrivljenika, te spisu predmeta prileži potvrda xx d.o.o.dostavljena u spis 5. srpnja 2019.

 

5.               U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se, u bitnom, ističe da je tužitelj u optužnom prijedlogu predložio ispitivanje svjedokinje – žrtve nasilja J.G., a taj prijedlog tijekom dokaznog postupka iznio je i sam okrivljenik, međutim, sud je taj prijedlog odbio, navodeći da to ne bi dovelo do nikakve promjene utvrđenog činjeničnog stanja, a s obzirom na priloženu potvrdu i optužbe koje nisu ničim dokazane. Nasuprot stajalištu prvostupanjskog suda, tužitelj smatra da je za točno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja bilo nužno ispitati svjedokinju – žrtvu nasilja, po potrebi provesti suočenje okrivljenika i žrtve, pa tek nakon tako provedenog dokaznog postupka donijeti odluku o prekršaju.

 

5.1.               Kako je već navedeno, prvostupanjski je sud pobijanu presudu donio na temelju obrane okrivljenika i materijalnog dokaza - potvrde xx d.o.o. s podacima o evidenciji radnih sati njihovog zaposlenika V.G. za 10. listopada 2018.

 

5.2.               Budući u postupku nisu izvedeni nikakvi drugi kontrolni dokazi u cilju provjere istinitosti obrane okrivljenika, u pravu je podnositelj žalbe da u postupku nisu provedeni svi dostupni dokazi, te da je preuranjena odluka prvostupanjskog suda. Stoga, u pravu je tužitelj kada navodi u žalbi da je u postupku trebalo ispitati svjedokinju – žrtvu nasilja J.G., te po potrebi provesti i suočenje okrivljenika sa navedenom svjedokinjom, te u zavisnosti od rezultata tih dokaza pravilno ocijeniti materijalni dokaz – potvrdu xx d.o.o..

 

6.               Osim navedenog, žalbom se ističe da se okrivljenik ne tereti samo za prekršaj počinjen 10. listopada 2018., već za produljeno djelo prekršaja počinjeno od toga dana do 5. veljače 2019., kada je žrtva napustila okrivljenika – svog supruga i zajedno s djetetom odselila na drugu adresu.

 

6.1.               Po ocjeni ovog suda, činjeničnim opisom optužnog prijedloga, okrivljeniku se stavljaju na teret tri djela prekršaja koje bi okrivljenik počinio:

a) 10. listopada 2018. u 11,00 sati psihičkim i tjelesnim nasiljem

b) produljenim djelom prekršaja od neutvrđenog dana do 5. veljače 2019. psihičkim i ekonomskim nasiljem

c) produljenim djelom prekršaja od  5. veljače 2019. do 19. travnja 2019. psihičkim nasiljem

 

6.2.               Za nasilje koje mu se stavlja na teret za 10. listopada 2018.  prvostupanjski je sud okr. V.G. oslobodio od optužbe jer je, na temelju potvrde xx d.o.o. utvrdio da je za to psihičko i tjelesno nasilje lažno prijavljen.

 

6.3.               Nasilje od neutvrđenog dana do 5. veljače 2019. (prijavljeno 19. travnja 2019.) sud nije utvrđivao, smatrajući da u tom dijelu optužnog prijedloga nedostaje vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, pa izjava oštećenice policiji nije ničim dokazana kako bi sud po njenim navodima mogao postupati, uz utvrđenje suda da su između okrivljenika i njegove supruge postojale svađe i nesuglasice u braku, međutim da one nisu na vrijeme prijavljivane, a oštećenica se brani da to nije učinila u strahu od okrivljenika, koji iskaz sud nije prihvatio.

 

6.4     Nije u pravu prvostupanjski sud da nije mogao postupati po optužnom prijedlogu iz gore navedenih razloga.

 

Čl. 39. st. 3. Prekršajnog zakona propisuje:

„(3) Produljeni prekršaj je počinjen kad je počinitelj počinio više istih ili istovrsnih prekršaja koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.“

 

           Za produljeni prekršaj zastara pokretanja prekršajnog postupka počinje teći od vremena počinjenja posljednjeg djela koje ulazi u sastav produljenog djela, pa time što je u optužnom prijedlogu naveden završetak trajanja produljenog djela (5. veljače 2019.), dok je početak trajanja neodređen (unatrag više godina), optužni prijedlog je vremenski određen i sud je mogao postupati po njemu. 

 

6.5.              U odnosu na psihičko nasilje počinejno u vremenskom periodu od 5. veljače do 19. travnja 2019. prvostupanjski sud navodi „iako je oštećenica odselila kod svoje majke na drugu adresu, svakodnevno slanje sms poruka od stane okrivljenika kojima ga ju vrijeđa i govori da je loša majka nije ničim dokazano.“

 

7.              Potpuno je nejasan stav prvostupanjskog suda da nije prihvatio iskaz oštećenice koja se brani da nije prijavila nasilje u strahu od okrivljenika. Prvenstveno, sud uopće nije ispitao oštećenicu da bi njen iskaz mogao prihvatiti ili ne, a oštećenica nema svojstvo okrivljenika da bi bila u poziciji „braniti se“. Nadalje, navod obrazloženja da „izjava oštećenice policiji nije ničim dokazana kako bi sud po njenim navodima mogao postupati“, kao i da „slanje sms poruka od strane okrivljenika kojima ga vrijeđa i govori da je nikakva i loša majka nije ničim dokazano“, protivan je odredbi članak 88. st. 1. Prekršajnog zakona, kojom je propisana dužnost suda utvrđivanje svih važnih činjenica.

 

7.1.              Naime, optužnim prijedlogom ovlašteni tužitelj izražava zahtjev sudu i drugom tijelu prekršajnog postupka da se protiv počinitelja prekršaja provede prekršajni postupak i odluči o njegovoj krivnji i sankcioniranju, određujući pritom počinitelja i njegovo djelo, teret dokazivanja okrivljenikove krivnje je na tužitelju, a sud je dužan, da na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrdi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, time da s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika tako i one koje mu idu u korist.  

 

7.2.              U konkretnom slučaju tužitelj je u optužnom prijedlogu predložio dokaze za utvrđivanje krivnje okr. V.G., pa tako da se u postupku ispita i svjedokinja Jelena Galović, koju sud nije ispitao, niti proveo dokaz suočenjem okrivljenika i oštećenice, pa nije jasno na koji način prvostupanjski sud smatra, da „izjava oštećenice policiji nije ničim dokazana kako bi sud po njenim navodima mogao postupati“, kao i da „slanje sms poruka od strane okrivljenika kojima ga vrijeđa i govori da je nikakva i loša majka nije ničim dokazano“, trebala biti dokazana, ako ne izvođenjem dokaza od strane suda.

 

8.               Napominje se prvostupanjskom sudu da je sud odlučne činjenice dužan pouzdano utvrditi u svom postojanju odnosno nepostojanju, a za slučaj dvojbe, slijedom odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.), dužan ih je presudom riješiti na način koji je povoljniji za optuženika. Međutim, primjena pravila in dubio pro reo  podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika kada se, nakon ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. Međutim, navedeno pravilo se može primijeniti tek kada su u postupku izvedeni svi dostupni i potrebni dokazi, što nije u ovoj situaciji.

 

              9.              Slijedom navedenog, navedenih razloga trebalo je prvostupanjsku pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, uvažavajući razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbe tužitelja, ponovno izvesti do sada izvedene dokaze, izvesti dokaze na koje se ukazuje ovim rješenjem i nakon toga ocjenom svih u tom postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

10.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

                           

           Zagreb, 31. ožujka 2021.

 

 

                                                        

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.