1                            Broj: Ppž-3491/2021

 

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. „xx“ d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 62. st. 1. t. 9. i st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj 68/03., 31/10. i 139/10.), odlučujući o žalbi okr. „xx“ d.o.o. i okr. N.M., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. veljače 2021., broj: 23. Pp G-880/2017-24, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Odbija se žalba okr. „xx“ d.o.o. i okr. N.M. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), okr. „xx“ d.o.o. i okr. N.M. su obvezni, svaki, naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. veljače 2021., broj: 23. Pp G-880/2017-24, proglašeni su krivima okr. „xx“ d.o.o. i okr. N.M. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 62. st. 1. t. 9. i st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti, za koji je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu 40.000,00 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, koje kazne su dužni platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna, svaki okrivljenik.

 

2.              Protiv te presude, okrivljenici su podnijeli zajedničku žalbu, putem branitelja odvjetnika E.Š., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a podredno i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se prekršajni nalog odbije kao neosnovan, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. 

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenici ističu povredu iz čl. 195. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona, navodeći da je „glavna rasprava održana bez sudjelovanja i saslušanja okrivljenih unatoč tome što su isti opravdali svoj izostanak i tražili od suda da ih sasluša“ te ističu da je glavna rasprava održana 16. veljače 2021., a da je na zapisniku naveden datum 2. studeni 2020.

 

6.              U odnosu na ove žalbene navode, prije svega, treba navesti da okrivljenici točno ističu da je na zapisniku o glavnoj raspravi koja je bila održana 16. veljače 2021. naveden datum 2. studeni 2020. Međutim, kako to i sami okrivljenici u žalbi tvrde, a tako proizlazi i iz podataka u spisu, nema nikakve sumnje da je glavna rasprava održana 16. veljače 2021., jer su pozivi svim strankama te branitelju okrivljenih bili upućeni upravo za 16. veljače 2021. Stoga, datum kad je održana glavna rasprava u ovom predmetu nije uopće sporan, slijedom čega se očigledno radi o grešci u pisanju datuma sastavljanja zapisnika. Osim toga, kako je to vidljivo iz predmetnog zapisnika, datum održavanja glavne rasprave je ispravljen na način da je datum 2. studeni 2020. prekrižen i to tako da je prekriženi dio ostao čitak i pored toga je napisan datum 16. veljače 2021. i potpis osobe koja je izvršila tu izmjenu, a što je u skladu s čl. 119. st. 8. Prekršajnog zakona.

 

7.              Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima se tvrdi da je „glavna rasprava održana bez sudjelovanja i saslušanja okrivljenih unatoč tome što su isti opravdali svoj izostanak i tražili od suda da ih sasluša“, treba navesti da ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, oba okrivljenika su uredno pozvana na glavnu raspravu 16. veljače 2021., ali nisu pristupili, niti su svoj nedolazak opravdali. Netočno se u žalbi navodi da su okrivljenici opravdali svoj izostanak za tu glavnu raspravu, jer iz podataka u spisu proizlazi da je odgodu ove glavne rasprave tražio samo branitelj okrivljenih i to zbog svoje spriječenosti (prethodno zakazano ročište u drugom predmetu u isto vrijeme), ali je, unatoč tome, branitelj ipak prisustvovao glavnoj raspravi 16. veljače 2021., dok okrivljenici, ni prethodno, a ni naknadno, svoj izostanak nisu opravdali.

 

8.              Odredbom čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona propisano je „(3) Ako na glavnu raspravu nisu došle uredno pozvane stranke i drugi uredno pozvani sudionici u postupku, glavna se rasprava može održati i donijeti presuda. Glavna se rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika ako njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude“.

 

9.              S obzirom da su okrivljenici bili uredno pozvani na glavnu raspravu 16. veljače 2021. te s obzirom da je već prethodna glavna rasprava, koja je bila zakazana za 2. studeni 2020., bila odgođena zbog nedolaska okrivljenih, kao i s obzirom na činjenicu da su okrivljenici bili upoznati da mogu dostaviti i pisanu obranu, to je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju glavna rasprava može održati i bez nazočnosti okrivljenih, jer to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. Okrivljenicima je bilo omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu neposredno pred prvostupanjskim sudom, a što oni nisu iskoristili. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona.

 

10.              U žalbi se ističe i da je počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, jer iz iskaza svjedoka M.T. i S.J. proizlazi da se radi o prekršaju počinjenom 6. srpnja 2017., a ne 6. travnja 2017., za koji je okrivljenik proglašen krivim, pa da u tom smislu postoji znatna proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Prije svega, nije točno da iz iskaza svjedoka S.J. proizlazi da je inkriminirani prekršaj počinjen 6. srpnja 2017., jer ovaj svjedok u svom iskazu nije uopće navodio nikakve datume. Nadalje, točno je da iz dijela zapisnika u kojem je reproduciran iskaz svjedokinje M.T. proizlazi da je ova svjedokinja navela da je nadzor obavljen 6. srpnja 2017., ali po ocjeni ovog suda radi se o grešci u pisanju. Naime, da je svjedokinja doista izjavila da je nadzor održan 6. srpnja 2017. sasvim je sigurno za očekivati da bi i prvostupanjski sud, a i branitelj okrivljenih, tražili da se razjasni nejasnoća u odnosu na koji događaj ova svjedokinja iskazuje. S obzirom da nitko nije postavljanjem pitanja svjedokinji tražio razjašnjenje u vezi datuma događaja, za zaključiti je da je svjedokinja rekla da je nadzor obavljen 6. travnja 2017., a da je došlo do greške prilikom pisanja. Osim toga, i svjedokinja i branitelj okrivljenih su slušali glasan diktat zapisnika pa s obzirom da nisu stavljali primjedbe za zaključiti je da je u diktatu bio naveden datum 6. travanj 2017., zbog čega također je očigledno da se radi o grešci u pisanju prilikom unošenja sadržaja iskaza svjedokinje M.T.. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

 

11.              U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenici ističu da je nastupila zastara prekršajnog progona. Ovaj žalbeni navod, koji su okrivljenici isticali i tijekom prvostupanjskog postupka, nije osnovan, jer se radi o prekršaju za koji, sukladno čl. 13. st. 1. Prekršajnog zakona, zastara prekršajnog progona nastupa protekom četiri godine od počinjenja prekršaja, koji vremenski period još nije protekao. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke (strana 4, odlomci 5 – 8) naveo jasne i potpune razloge o ovom pitanju, pa se okrivljenici, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuju na te razloge.

 

12.              Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenici navode da su iskazi ispitanih svjedoka djelomično kontradiktorni, pri čemu ističu dio njihovih iskaza u kojem su svjedoci odgovarali na pitanje branitelja je li prilikom provođenja nadzora okrivljenik naveo opravdanje za nedavanje dokumentacije. Međutim, razlog zbog kojeg okrivljena odgovorna osoba nije, prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, dala na uvid traženu dokumentaciju nije odlučna činjenica za opstojnost inkriminiranog prekršaja, iz kojeg razloga činjenica da je svjedokinja M.T. rekla da je okrivljena odgovorna osoba navela opravdanje, a svjedok S.J. rekao da okrivljena odgovorna osoba nije navela nikakvo opravdanje, ne utječe na sukladnost njihovih iskaza o odlučnim činjenicama i nema nikakvog utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. U iskazima navedenih svjedoka nema nikakve proturječnosti i nedosljednosti u vezi s odlučnim činjenicama, niti u spisu postoji i jedan podatak koji bi ukazivao na motiv i zainteresiranost da neosnovano terete okrivljenike. Osim toga, iskazi navedenih svjedoka su u potpunoj sukladnosti s materijalnim dokazom u spisu, Zapisnikom o obavljenom nadzoru u poslovnom prostoru trgovačkog društva „xx“ d.o.o., a što dodatno upućuje na vjerodostojnost njihovih iskaza. I iz navedenog zapisnika proizlazi da je nadzor obavljen 6. travnja 2017. te da okrivljena odgovorna osoba nije dala na uvid potrebnu dokumentaciju koju su inspektori tražili kako bi mogli obaviti nadzor. Okrivljena odgovorna osoba je bila nazočna provođenju nadzora i potpisala je zapisnik bez ikakvih primjedbi.

 

13.              Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenih zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14.              Okrivljenici, u žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ističu da žalbu u tom dijelu izjavljuju opreza radi, navodeći kako smatraju da im je izrečena previsoka sankcija.

 

15.              Međutim, po ocjeni ovog suda, žalba okrivljenih ni u tom dijelu nije osnovana. Naime, za inkriminirani prekršaj, propisana je novčana kazna u iznosu od 40.000,00 do 100.000,00 kuna za okrivljenu pravnu osobu odnosno od 5.000,00 do 10.000,00 za okrivljenu odgovornu osobu. S obzirom da iz spisu priložene potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske proizlazi da su oba okrivljenika višestruko prekršajno osuđivani, između ostalog i zbog istog djela za koje su proglašeni krivima i u ovom prekršajnom postupku, a koje pravomoćne odluke su u obrazloženju prvostupanjske presude pravilno i cjelovito naznačene, ovaj sud smatra da je izricanje novčane kazne u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za oba okrivljenika i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija. Upravo zbog činjenice da su okrivljenici višestruki specijalni povratnici nema osnove za izricanje novčane kazne uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne.

 

16.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljena pravna osoba imala problema u poslovanju i likvidnosti odnosno da bi okrivljena odgovorna osoba bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njihovo poslovanje odnosno uzdržavanje.

 

17.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 31. ožujka 2021.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.